Mnogo je građana u Bosni i Hercegovini, čestitih, časnih i poštenih ljudi koji na pitanje za koga navijaju na EURU 2024. odgovore da navijaju za sve selekcije koje igraju protiv Hrvatske i Srbije. Zanimljivo, zar ne?! Malo koje prvenstvo u bilo kojem sportu dođe i prođe, a da fini, savjesni i čestiti bh. građani zdušno ne navijaju za protivničke ekipe naših istočnih i zapadnih susjeda, bilo da je u pitanju klupski ili reprezentativni nivo. To nije eksces, to postaje već ustaljeni obrazac ponašanja, dio kulture bh. patriota koji su osviješteni i budni, koji znaju odakle su puhali i pušu vjetrovi fašizma, hegemonizma i iredentizma prema njihovoj domovini Bosni i Hercegovini. Pošto je navedeni obrazac ponašanja postao društveni fenomen, on kao takav zaslužuje da ga u najkraćem predstavimo i našoj javnosti objasnimo njegovu suštinu

Prije svega, trebamo imati u vidu da plemeniti bh. građani nikoga ne preziru bez razloga, te da čestiti ljudi navijajući protiv reprezentativnih i klupskih selekcija susjednih država, Srbije i Hrvatske, ne iskazuju nikakvu skučenost, maloumnost, mržnju, nepristojnost i sl. Naprotiv! To je jednostavno najhumaniji refleks, najplemenitiji osjećaj usmjeren ka odbrani vlastitog dostojanstva, života, bitka i časti, to je preživljavajući refleks koji građane Bosne i Hercegovine drži budnim i svjesnim plana rastakanja Bosne i Hercegovine. Taj refleksni osjećaj protivljenja svemu što ima veze s nagrizanjem vlastitog tijela, jer Bosna je za bh. patriote njihovo tijelo i ništa manje od toga, jeste najhumanija i najprirodnija reakcija čestitih bh. građana. Pa, zar među nama nije bilo ponajviše onih koji su i u Jugoslaviji navijali za “Zvezdu” ili “Partizan”, “Dinamo” ili “Hajduk”, često se dijeleći po tim linijama, a onda susjedne politike, pod sve plemenite i čestite ljude Bosne, dobre i plemenite Bošnjane, nakon 1992. podvukoše jednu liniju, onu za odstrel?!

Za bh. patriote nije problem u tome što često na tim završnicama svjetskih ili evropskih prvenstava nema Bosne i Hercegovine, jer i kad se ona tu nađe, dobri i plemeniti ljudi jednako zdušno navijaju za svoju domovinu, ali i protiv reprezentativnih selekcija svojih istočnih i zapadnih komšija. Znači, nije u pitanju razočarenje, nije problem u odsustvu reprezentativnih selekcija Bosne i Hercegovine s velikih takmičenja, a čemu, kao i na svakom polju, ponajviše kumuju perfidne hegemonističko-iredentističke politike Srbije i Hrvatske, nego isključivo srpsko-hrvatske politike koje u kontinuitetu Bosnu i Hercegovinu ne ostavljaju na miru; nagrizajući sve pore njenog društva i cijepajući je kad god i gdje god stignu.

Prije navođenja razloga koji ljude opredjeljuju na sasvim razumljiv čin navijanja protiv reprezentacija Hrvatske i Srbije, skrenut ću pažnju i na činjenicu da sport nije nikad bio, niti je, niti će biti neko izolirano ostrvo od sveukupnih društveno-političkih aktivnosti, on je bio i ostao puka refleksija stvarnosti i antagonizama, ovih ili onih. Često je sport prvi i pravi poligon ispitivanja i pažljivog sondiranja terena prije provođenja konkretnijih i rigidnijih političkih odluka. Pogledajmo na tribine političko-sportskog retrovizora prije 1941. i 1992. godine pa će svakom normalnom i razumnom čovjeku sve biti jasno. Na drugoj strani, ahmaku sve i kad bi nacrtali realno stanje i ukazali na sve pogibeljnosti, kad bi sve te pogibeljnosti ahmak doživio i proživio, ne bi se on dohavizao, jer ahmak ostaje ahmak. Stoga je priča o tome da “sport i politiku ne treba miješati” krajnje glupa priča, jer politika prožima sve sfere naših života, samo je pitanje je li to humana, plemenita i normalna politika ili je to politika mržnje, razaranja, fašizma, UZP-a i genocida.

Sve je politika, ama baš sve. Jer, ako sport nije politika zašto nema Rusije na prvenstvima, zašto UEFA/FIFA ni u snu neće dozvoliti čak ni prijateljske utakmice pojedinih reprezentacija iz regiona i svijeta. Čak se sprečava bilo kakva mogućnost da se pukom slučajnošću, iz onih kinder-jaja, određene reprezentacije susretnu, a sve s ciljem izbjegavanja “neugodnosti”. Pa, ako sport nije politika, čemu to?! Zašto se FIFA solidarizira s Ukrajinom, ali ne i s Palestinom; jesu li to Palestinci “životinje”, a ne ljudi, je li to trebamo žmiriti nad genocidom u Gazi, a sve zarad one lopte i kiča, sve zarad hljeba i igara? Zamislite transparent na EURU 2024. kojim se poziva na zaustavljanje zločina u Gazi gdje je pobijeno više od 35.000 insana! Teško ćemo to vidjeti. A sad zamislite transparent na kojem se veličaju ratni zločinci velikohrvatskih i velikosrpskih projekata! To već ne trebamo ni zamišljati, to je realnost! Eh, to je taj sport i politika, puko licemjerje! Znači, taj mit o nemiješanju sporta i politike razbijamo odmah, jer gori je od onih grčkih mitova, koji čak na momente djeluju i uvjerljivo!

Nedavno sam provodio određene eksperimente i mini istraživanja, koja su pokazala da zbog nedostatka svijesti, vlastitog ponosa i časti, nepoznavanja vlastite prošlosti i suštine svih društvenih aktivnosti među nama postoje “susramljeni ljudi” koji će navijati za susjede zbog nametnutog obrasca ponašanja, a posebno ako su povezani s nekim fondovima, projektima i slično, a koje susjedi izdašno plaćaju. Kada ćemo shvatiti da je susjedima važnije otkinuti dio Bosne i Hercegovine i pripojiti sebi (energetski, kulturološki, demografski, politički i fizički) nego li osvojiti stotinu mundijala, šou-programa šunda i kiča i sl.? Istraživanje je pokazalo da među bh. građanima još ima onih zaslijepljenih tzv. “štokholmskim sindromom”, a koje je, naprimjer, birvaktile bilo stid navijati za Vrbanjušu, iako je u tom klubu igralo njihovo dijete, pa su se deklarirali kao navijači “Partizana”.

Navedimo u nastavku samo tri razloga, data u metaforičkom smislu, a zbog kojih savjestan, čestit, častan, pošten, odgovoran, brižan, savjestan i svojoj domovini predan bh. građanin navija protiv selekcija svojih istočnih i zapadnih susjeda.

Prvi razlog. Zamislite da pored vaše kuće žive komšije koje su vas napadale, pljačkale, ubijale i pritjerivale, i to planski i sistemski najmanje dva puta u vašem životu i od toga ne odustaju ni danas. Cilj im je bio jasan, protjerati vas iz kuće, uzeti vašu kuću, zaklati vas, vašu djecu, silovati vaše kćeri, majke... Znam, dalje je već teško čitati, već se javlja neka muka u stomaku. Eh, zamislite sad da taj komšija, koji je presuđen za sve prethodno navedeno, posjeduje bilo kakvu reprezentaciju. Koliko biste nizak koeficijent inteligencije morali imati pa navijati za takvu reprezentaciju?! Baš naprotiv, navijali biste protiv i takvih komšija i njihovih reprezentacija! Ostavimo sad po strani sportsko umijeće i kvalitet, što je in concreto tercijarnog značaja. Zamislite, naprimjer, najboljeg sportaša koji veliča četnike, ustaše, p(j)eva p(j)esme fašističke?! Ni to mnogi naši sugrađani ne razumiju ili ne žele da razumiju!

Drugi razlog. Zamislite da su gore navedene komšije svoje reprezentacije sastavile dijelom od vaših ukućana, na ovaj ili onaj način, jer su vam se uvukli u kuću i polahko, sistemski i uporno nagrizajući i razarajući vaš dom, infiltrirali svoje jatake. Teško je i zamisliti, ali pokušajte, nije nemoguće zamisliti da su komšije ušle nepozvane u vaš dom, da su od vas otuđile vaše ukućane, da su iskoristile trenutke u kojima ste “im vjerovali” i nakon svega položili, nigdje postojeće i fingirano, pravo na potkrovlje i sprat vaše kuće satjeravajući vas, kao vlasnike kuće, u sami podrum s tendencijom izbacivanja iz kuće?! Za te i takve komšije navijao bi samo malouman vlasnik kuće! Ahmak, dakako!

Treći razlog. Zamislite da komšije lobiraju u mahali protiv vaše kuće, vas i vaših ukućana, naravno pravdajući to kojekakvom zabrinutošću za vaše ukućane (koje smatraju svojim), a koje su već davno odrodili od njihova korijenja okrenuvši ih protiv vlastite kuće i njenih ukućana. Čak su dojučerašnji vaši ukućani postali “njihovi”, nakon čega su uzeli zastave komšijskih reprezentacija boreći se protiv svega što je vaše, iako još žive u vašoj kući! Suludo, zar ne? Možete li zamisliti da iz vaše kuće izlaze ukućani ogrnuti u boje zločinačkih zastava, veličajući zločince i presuđene zločinačke projekte koji i dalje streme ka uništavanju vaše kuće, lažući, fingirajući, izmišljajući i sl.?

Samo tri navedena razloga dovoljna su da insan koji drži do časti ne navija za komšije koji se nisu ogradili od zločina, koji ih veličaju, koji i dalje rovare po vašoj kući, koji vam poručuju: “sto za jednog”, “prvo sapun pa parfem”, “svaki sekund bi ponovili” itd.?!

Zamislite sad komšije (navijače, sportiste itd.) koji vam se iskreno izvine za sve zločine i zlo koje su vam njihovi preci činili, komšije koji se odreknu projekata “trijebljenja Turaka”, “banovine Hrvatske” i “hrvatskog cvijeća”, zamislite komšije koji vam pomognu da obnovite svoj dom nakon što su ga njihovi preci svojim zločinačkim politikama razorili, zamislite komšije koji vas poštuju  u pravom smislu te riječi, baš onako kako vi poštujete njih! Pa ko ne bi poželio da te i takve komšije budu još uspješnije i kvalitetnije na svim poljima?!

Nažalost, dok ne doživimo taj momentum, ostaje nam da navijamo za tako mnogo reprezentacija na svijetu koje se nađu nasuprot naših komšija te da priželjkujemo njihovu katarzu i okajavanje grijeha, a čemu uveliko mogu doprinijeti njihovi sportaši, naravno ako to žele i smiju! Do tad, neka gube na svim poljima, to je taj sportski duh – valjda će se o sebi zabaviti, a nas na miru ostaviti, za početak barem na onom sportskom polju, iako je stanje gotovo isto na svim ostalim poljima! Uhavizajmo se!