Eureka! Odjednom među Bošnjacima skoro svi imaju rješenje, manje-više poznaju političku metodologiju, politički su eksperti, smiješe se i obećavaju i ono što nije u nadležnosti lokalne samouprave, (grado)načelnika, općinskih i gradskih vijeća. Jasno nam je, vlast je slast, mila i draga manje-više svakome, pa tako i Bošnjaku, jer omogućava lahku zaradu, veze, poznanstva, završavanja poslova, uhljebljenja, benefite, plivanje iz političkih plićaka u dublje vode itd... A znamo da to tako ne bi smjelo biti i što je još čudnije, skoro svi kandidat za (grado)načelnike i vijećnike složit će se s navedenim, isticat će da su njihovi ciljevi filantropski, da oni žele služiti svojim Bošnjacima, ali i svim ostalim građanima te da se stanje mora mijenjati nabolje itd.
Sve navedeno je posljedica bošnjačkog nerazumijevanja političkih procesa i njihovog svođenja isključivo na političke stranke. Već smo, za nadati se, apsolvirali da su političke stranke samo jedan od nekoliko rukavaca političkih procesa, čega Bošnjaci polahko postaju biti svjesni, jer u ovom trenutku plaćaju cijenu pogrešnog razumijevanja politike. Navedeno stanje zapravo je rezultat političkog svaštarenja među Bošnjacima. Šta to znači?
Budući da smo već ukazali na činjenicu da politiku ne čine samo i isključivo političke stranke, niti ljudi koje zovemo političarima, nego i svi oni subjekti koje zanima prosperitet zajednice (akademski, kulturni, vjerski, privredni itd.) i koji samo sinhroniziranim djelovanjem mogu uspjeti u zaštiti i razvoju kako nacije tako i države, vrijeme je da ukratko analiziramo potencijalne rizike na tom polju.
Da li smo svjesni da ljudi sve više hrle na stranačke liste jer tamo nema kvalifikacionog testa, nema potrebe da prije toga pokazuješ bilo kakvo znanje. Od čega to, mi Bošnjaci, bolujemo? Možda nam kandidatske liste pred lokalne izbore i predizborne poruke kandidata mogu dati informaciju više o tome. Gdje su zakočili ostali politički subjekti, ima li ih gdje, ko od njih posjeduje znanje, snagu i mudrost da sugerira bošnjačkom biraču prosječnog političkog znanja, a takvih je mnogo, kako i za koga glasati, kako izabrane političare kontrolirati i pozivati na odgovornost, kako pratiti političara tokom njegove “političke plovidbe” nakon što mu bošnjački glas osigura “bijelu lađu”? Analizirajmo stanje bošnjačkih političkih subjekata!
Prvo. Akademska zajednica / ulema ne bi smjela biti pohlepna niti novca željna, jer će biti (pod)kupljena! Zadatak intelektualaca jeste kritika društva zarad njegovog prosperiteta i napretka, a onaj ko kritikuje i ukazuje na anomalije uvijek je na meti, domaćih i stranih strijelaca. Ako je akademska zajednica povučena, onda ona ne shvata razloge svoga postojanja. Takva zajednica gladna je vlastite samodopadljivosti i samohvale, apatična je prema sredini u kojoj živi i sve, manje-više, gleda kroz novac i pozicije. Takva ulema želi samo i isključivo novac, beneficije i pozicije, dok se istovremeno poziva na akademske principe i vjerske postulate. Žalosno!
Drugo. Bogataši ne bi smjeli ulemi zavidjeti, jer će formalno znanje kupovati, čitaj diplome! Privrednici, bogataši, trgovci i drugi obrtnici koji znaju s novcem, koji obrću milione, ne trebaju osjećati samoprijezir ako nemaju titulu magistra ili doktora nauka, pa čak i ako ne posjeduju bilo kakvu fakultetsku diplomu. Nema to veze, jer ti su ljudi uspješni samim tim što su to što jesu, odlični biznismeni. Ali, jok... zbog vlastite nedozrelosti biznismeni “se navuku” na diplome, pa ako ih ne mogu steći redovnim putem, onda se posegne za otvaranjem privatnih visokoškolskih ustanova i sl. U tom i takvom procesu svi gledaju da ušićare bilo novac, zvanja, diplome... Jadno, a za taj jad i mi Bošnjaci nosimo golem teret odgovornosti! Takve diplome nam postepeno ulaze u sistem i preuzimaju vrlo ozbiljne procese. Cijenu već plaćamo!
Treće. Političari koji budu izabrani ili imenovani na bilo koju poziciju ne bi smjeli gledati primarno da za vrijeme mandata dosegnu status uleme, profesora, biznismena, da se obogate... Bošnjaci moraju shvatiti da političar mora biti hizmećar svoje zajednice, a za to mu je dovoljan samo iskren nijjet, stručno savjetovanje i poštenje. To bošnjački političari moraju znati, to na koncu birači moraju znati. Da bi bio hizmećar svome narodu i svim ljudima, što Bošnjacima uopće nije strani pojam, moramo prije svega biti svjesni činjenice da političari ne moraju biti doktori, akademici, inžinjeri, magistri, ljekari... Znači, iako je poželjno to nije nužno. Za političara, koji služi svome narodu i državi, prije svega je najvažnije da je svjestan svoje pozicije hizmećara, da je odgovoran, principijelan, odan, neustrašiv. Onaj ko želi hizmetiti svojoj državi i naciji ne smije ni u snu u politiku ulaziti a da prethodno nije osigurao svoju osnovnu životnu egzistenciju. U protivnom njegov politički angažman bit će protkan ličnim interesima zarad čijeg ostvarenja će biti spreman na najtruhlije kompromise. Jednostavno, to je jače od čovjeka. Cijenu nerazumijevanja toga već plaćamo!
Četvrto. Nema uvjeravanja Bošnjaka pet do dvanaest da se glasa za tebe Bošnjače, jer s Bošnjacima valja biti na trenu od 0 do 24h, bez predaha dijeliti s njima i radost, i tugu, i tegobu, i lahkoću. U suprotnom, bošnjački birači svjedočit će polariziranim kandidatskim listama. Na jednoj strani imamo kandidate koji su lične interese umotali u riječi o bošnjačkom jedinstvu, promjenama, iskoraku, napretku i sl., dok su na suprotnoj strani politički kandidati koji u obračunu protiv neistomišljenika podjarmljuju Bošnjake, targetiraju ih, prijavljuju kojekakvim ambasadorima koji ovu zemlju vole k’o Bajro mater! Nedopustivo je zloupotrjebljavanje patriotskih osjećanja, eksploatiranje plemenitih ideja bošnjačkih velikana, jednako kao i etiketiranje Bošnjaka kao radikalnih, militantnih i sl.
Na kraju, za koga Bošnjaci trebaju glasati? Bez obzira na to što su u pitanju lokalni izbori, Bošnjaci trebaju glasati za one kojima bi povjerili ključeve svoga stana, svoju porodicu i imetak na čuvanje. Ako kažu da takvih nema, onda su oni koji tako misle obavezni da se i sami kandidiraju na izborima.
Zašto su ovi izbori važni i na nacionalnom i državnom planu, zašto su ovi izbori i više od lokalnih? Odgovor je jednostavan. Lokalni izbori prečesto su odskočna daska političarima za više nivoe vlasti. Valjda se Bošnjaci sjećaju da su za diktaturu i oktroiranje vlasti u aprilu 2023. godine bile ključne ruke, odnosno glasovi, zastupnika u Parlamentu Federacije BiH koji su u te parlamentarne klupe sjeli upravo iz klupa gradskih vijeća, s nikakvim političkim iskustvom, ali dovoljno ljigavi, labavi i mrljavi da klimnu glavom na sve što im se naredi makar bilo protiv Bosne i Bošnjaka, što oni naravno nisu sposobni ni da shvate, a kamoli da pravovremeno primijete.
Zato, Bošnjače, pamet u glavu!
