Ponovimo Bošnjacima strani i nerazumljivi politički aksiom: Politiku ne predstavljaju samo političke stranke, političke partije niti političari, politika je daleko šira, mnogo šira i dublja djelatnost i nju vodi daleko širi krug političkih subjekata. Stoga Bošnjaci moraju znati da je za očuvanje i odbranu bošnjačkih nacionalnih vrijednosti izuzetno važno međusobno usklađeno djelovanje bošnjačkih političkih subjekata. Oni moraju biti sinhronizirani u svome djelovanju te se poput niske bobaka na tespihu nadovezivati i naslanjati jedni na druge. Među tim subjektima jednu od ključnih uloga imaju nevladine organizacije, koje u svakom političkom sistemu, a pogotovo u našem, moraju nositi dio političkih procesa koje u drugim državama ne bi morale nositi. Nije to stvar htijenja , volje ili bilo čije želje, to je stvar NUŽNOSTI!
Nevladin sektor ili nevladine organizacije (NVO), šta je to, odakle je, kuda je, čemu služi, može li se šta ušićariti od toga, mora li se tamo insan žrtvovati, ima li tamo glavobolje ili razbibrige, jesu li nevladine organizacije dobra podloga za stranačko angažiranje, vijećničke i parlamentarne klupe, koliko se može zaraditi itd.? Mnogo je (be)smislenih pitanja, a ovo su samo neka od njih koja mnogi Bošnjaci postavljaju, jer je percepcija nevladinog sektora među Bošnjacima posebno upitna, a što nas može i mora zabrinuti! Jesmo li se ogriješili od blagodati slobode i slobodnog osnivanja NVO, kako smo ih razumijevali i dalje ih razumijevamo, imamo li snage da na tom polju načinimo ozbiljniji iskorak?
U objašnjavanju ovog problema ne vrijedi se više kriti ni iza metafore, alegorije i bilo koje treće stilske figure. Zašto? Zato što se svi opet smiješe i prave naivni, mutavi, lahkomisleni a svima je sve manje-više jasno... Svi tražimo krivca u drugome, a malo u sebi, jedva da sa sobom svodimo račun, propitamo sami sebe, individualno ili kolektivno, korisno je kako god, jedva! Mi kao kolektiv, kao bošnjačka nacija, moramo se opominjati, jer kolektivne greške po pravilu plaćamo glavom. Nepriznavanja vlastitih grešaka na individualnom nivou dosta je jeftinije od cijene nepriznavanja grešaka na kolektivnom nivou.
Za stanje Bošnjaka današnjice, osim političkih stranaka, itekako su odgovorne sve bošnjačke institucije, među kojima je mnogo onih koje imaju status nevladinih organizacija. Naravno, Bošnjaci to nisu razumijevali prethodnih decenija, pa su skoro sve svoje aktivnosti efektuirali kroz političke stranke. I šta sada? Sada plaćamo cijenu. Jeste to bolno priznati, ali se cijena mora platiti! Shvatanje politike kao isključivo stranačkog polja djelovanja, pri čemu se uspjehom smatra napuštanje pozicije u nevladinom sektoru i preuzimanje pozicija u strankama ili u vlasti, a da se ne vodi računa o tome kako će skončati za bošnjački identitet bitna “tamo neka” NVO, svakako je pogubno i zbog toga cijenu moramo platiti. To Bošnjaci zaista teško, preteško shvataju.
Političke stranke su tu da bi realizirale nacionalne bošnjačke strategije, a njih nema bez nevladinih organizacija koje naciju drže budnom. Međutim, šta će Bošnjak na poziciji premijera, ministra i direktora realizirati kad je on tu bez vizije, bez nacionalnog programa?! Da bismo imali jake programe, nužno je “njegovanje i kultiviranje” NVO od posebnog, bošnjačkog interesa. Pa valjda Bošnjacima, kojih je više od 50 posto u državi, ne trebamo u detalje objašnjavati šta to znači!
Zar Bošnjak misli da na hiljade think-tank stranih i susjednih organizacija i NVO-a koje špartaju našom domovinom imaju za cilj činiti dobro našoj zemlji. Ne, to su ispostave političkih subjekata onih zemalja iz kojih te NVO dolaze. Te organizacije danas u našoj zemlji obavljaju gro posla umjesto tih istih političkih stranaka, odnosno vlada tih zemalja koje se ne žele pojaviti u prvom planu. Valjda će Bošnjaci nekada shvatiti da ovo nije mudro slovo! Zapravo, stranci su shvatili ono što Bošnjak nije. Politika nije samo stranka,– politika je prije svega tzv. nevladin sektor. NVO bi trebao biti bazen ideja za Bošnjake, ali i najboljih kadrovskih rješenja. Ali, kome to kazati, zar Bošnjacima uopće to treba?
Nažalost, malo je ko od bošnjačkih političara strateški gledao na NVO, malo ko ih je među Bošnjacima detektirao, analizirao, brinuo o njihovoj viziji i misiji. Nažalost, to je često dvosmjeran odnos, u kojem oni “odozgo” – Bošnjaci na vlasti, daju tobože neka sredstva onima “dolje” – nevladine organizacije s ispruženom rukom. Da se ne pravimo nevještim i naivnim, pogledajmo se u ogledalo i priznajmo da su bošnjački političari, ministri, premijeri itd. na NVO gledali, a plašimo se da i danas gledaju, po principu kupovine socijalnog mira, ubiranja političkih poena, rođačkih veza i drugih poznanstava. Shodno tome, sve su NVO podvedene pod jednu liniju, za bošnjačke ministre, premijere itd., na svim nivoima bivale su i bivaju jednake, a ako su neke i drugačije tretirane to je rezultat političkih procjena, često skučenih kalkulacija omeđenih ličnim interesima. Ima tu izuzetaka, ali tek toliko da potvrde samo prethodno navedeno.
Mi Bošnjaci moramo se boriti za nacionalne interese počev od nivoa općine do nivoa države. Da budemo vrlo jasni! Bošnjačke institucije su one koje najčešće i najjače štite interese Bosne i Hercegovine. Te institucije, odnosno NVO, Bošnjaci moraju mudro prepoznavati i raditi s njima. Bolno je ovo konstatirati, ali dok Bošnjaci i kroz NVO štite domovinu, nebošnjački političari u organima vlasti je urušavaju, negiraju i rade na njenom uništavanju, i to danonoćno! Zamislimo sada šta samo radi nebošnjački blok nevladinih organizacija?! Stoga, bošnjački političari moraju shvatiti da su nevladine organizacije ključ spašavanja nacionalnog statusa, očuvanja kolektivnog duha, okupljanja naroda, upućivanja poruka, redovnih kontakata s ljudima itd.
Zbog nerazumijevanja navedenog, Bošnjaci su zapušteni i prepušteni sami sebi, njihov patriotski duh vapi za pjesmom koja budi nacionalni žar, serijama, filmovima, koncertima koji jačaju ljubav prema Bosni i svim vrijednostima bošnjačkog i bosanskohercegovačkog društva. Jer ono što možemo učiniti jednim muzičkim hitom ili filmom na planu očuvanja države i nacije ne može učiniti nijedna politička partija!
Naravno, ni sve nevladine organizacije nisu iste; neke među njima samo “mlate praznu slamu” dok druge ginu na promociji i zaštiti bošnjačkog nacionalnog statusa, a koji obuhvata sve segmente i sektore kulture. Te nevladine organizacije moraju Bošnjaci u vlasti prepoznati i onda ih posebno tretirati, ne prosjački i čisto finansijski, nego vizionarski i projektno. Valjda znaju šta to znači!
S druge strane, ti isti Bošnjaci koji predvode te nevladine organizacije, koje nezvanično imaju status “bošnjačkih nacionalnih institucija”, morali bi biti vizionari i podići prosjačku ruku pa plasirati po nekoliko desetina projekata, uvezati se, probuditi se, “oglasiti se”, a sve kako bi Bošnjaci bili sigurni. Nije haram naplatiti zahmet oko realizacije projekta, ali je haram sve podrediti samo i isključivo zaradi. Borba za nacionalnu sigurnost daleko je važnija od pitanja zarade i novca. To Bošnjaci čini se ni do danas nisu ispravno shvatili.
Bošnjaci kroz nevladine organizacije moraju nadomjestiti urušenost državotvorne svijesti u mnogim organima vlasti i državnim institucijama koje su i dan-danas podređene velikosrpskim i velikohrvatskim projektima. Samo ahmak to ne vidi!