Projekat “terorizacije” Bošnjaka, propagandne kampanje koju provode nametnute marionete iz “trojke”, a kojom se bošnjački narod želi, ponovo, demonizirati kao problematična skupina islamskih radikala – prijetnja koju treba sigurnosno “tretirati, istražiti i staviti pod kontrolu” – dobija na zamahu.

Prvo su iz SDP-a trabunjali o “islamskoj republici na 22% BiH”, zatim su NiP-ovski bossovi, kartelaši i odmetnute rashodže bulaznile o pravljenju terorista i mudžahedina od Bošnjaka a iz BHI lažno optuživali volontere jedne humanitarne organizacije za podjelu oružja pripadnicima ugroženih kategorija!

Kuda politički mainstream, tu i njegova botovska margina, pa smo tako mogli čuti ponavljanje istih teza, samo u mnogo sirovijoj verziji prostačkih napada na sve one koji se percipiraju bošnjačkim i muslimanskim autoritetima ili zaštitnicima njihovih interesa.

U sve su se vrlo brzo uključili i “trojkini” budžetski krpelji, koji su stali zapomagati da je ugrožena sekularna država jer se Bosna i Hercegovina pretvara u Iran te da će u državi uskoro ostati samo “vjerski fanatici” i “programeri”, a onda će “vjerski fanatici spaliti programere”. Štaviše, po riječima Harisa Pašovića, jednog od najvećih parazita iz reda “trojkinih” nametnika i, kako se ispostavlja, jednog od vatrenijih ovdašnjih cionista, na sceni je radikalizacija omladine putem protesta protiv genocida u Gazi. Ta radikalizacija je navodno toliko opasna da postoji opasnost da se neko od tih mladih ljudi, eventualno i “raznese”.

Da Pašović i njegovi sponzori iz svijeta lokalne politike nisu pravi pokretači ove islamofobne kampanje već tek marionete, te da klevetničko šovinistički termini kojima barataju i etikete koje lijepe bošnjačkom narodu nisu plod njihovih umova, pokazalo se vrlo brzo.

Na portalu izraelskog Jersualem Posta, 18. septembra 2024. godine osvanula je “analiza” pod naslovom: “Prijetnja od Bosanskog islamskog terorizma raste usred napada na izraelske ciljeve”. Naravno, nije u pitanju bilo kakva spomena vrijedna analiza, već još jedan od šovinističkih pamfleta, kakvi su sve češći na stranicama ovog medija, kojim se pokušava bošnjačkom narodu zalijepiti etiketa terorizma.

Kao povod iskorišten je neuspjeli teroristički napad u Austriji da bi se putem etničkog porijekla ubijenog počinitelja, a riječ je o potomku bošnjačkih imigranata, terorizam povezao s Bosnom i Hercegovinom, tačnije s bošnjačkim društvom.

Tako se u ovom tekstu imputira da razloge za radikalizaciju počinitelja, inače državljanina Austrije, ne treba tražiti u Austriji u kojoj je odrastao i živio, u njegovom okruženju u kojem se kretao, kontaktima koje je ostvario, čak niti u partikularnom psihološkom profilu već, prije svega, u porijeklu njegovih roditelja.

Jersualem Post tvrdi da porodica počinitelja dolazi iz Zenice, koja se navodno smatra “utvrdom radikalnog islama”. Već samo u ovoj tvrdnji možemo vidjeti propagandne termine iz vremena Agresije na Bosnu i Hercegovinu, koja se, također u skladu s istom matricom, naziva u tekstu “građanskim ratom”. Štaviše tvrdi se da je “muslimanska populacija u Bosni i Hercegovini pod značajnim utjecajem radikalnim islamističkih elemenata, uključujući Muslimansko bratstvo, Tursku i Iran”.

Ovakve gnusne podvale, gdje se kriminalizira čitav bošnjački narod, ali i njegovi odnosi s državama poput Turske i Irana, pokazuju koja je svrha ovog pamfleta, je već u sljedećem pasusu izražava se žaljenje što Sjedinjene Američke Države i Evropska unija “ignoriraju proces vjerske radikalizacije bošnjačke populacije, naročito omladine”.

Da su etikete i klevete na račun bošnjačkog naroda od ovdašnjih neocionista potekle iz jedne te iste kuhinje svjedoči i to da se u Jersualem Postu tvrdi kako “značajan dio procesa radikalizacije bošnjačke omladine potiče iz identifikacije Bošnjaka s patnjama Palestinaca”, a što je doslovno ista optužba koju je uputio i Haris Pašović kada je “izrazio zabrinutost zbog načina reakcije sarajevske javnosti na zločine u Gazi”, jer zbog “euforije kada se izražava gnjev zbog zločina u Gazi” dolazi do pojave “radikalizacije mladih ljudi koji bi se mogli početi ’raznositi’ po Sarajevu”.

I nastavak “analize” Jerusalem Posta zvuči kao da je pisan korištenjem statuse velikosrpskih, velikohrvatskih i trojkaških botova s društvenih mreža. Tako se tvrdi da Bošnjaci u svojim narativima potiskuju zločine koje su počinili u “građanskom” ratu te predstavljaju sebe isključivim žrtvama genocida, na šta “Zapad šuti”. Tvrdi se da Bošnjačka identifikacijama sa stradanjima Palestinaca nije od 7. oktobra, ali da je od tada dobila na snazi. Sve ove konjekture, lažne korelacije, proste laži i odvratne klevete služe kako bi se dovelo do retoričkog pitanja: “Da li je intenzivirani anti-izraelski sentiment u Bosni odgovoran za teroristički napad u Austriji?”

Kakvo “pitanje”, takav i “odgovor”, tačnije zaključak koji se sastoji iz citata Saše Aulića, savjetnika Željke Cvijanović, te njegovim “komentarom” kako “sjeme zla posijano 90-ih godina u Bosni i Hercegovini svoje otrovne plodove odavno širi po čitavoj Evropi. Problem neće nestati ako ga ignoriramo, već se može samo dodatno umnožiti”.

Nismo sigurni da li je Aulić mislio na velikosrpski narativ koji je tih devedesetih i doveo do genocida nad Bošnjacima, ali ako jeste onda ima potpuno pravo. Sjeme zla islamofobne retorike iz devedesetih jeste se proširilo Evropom ali i svijetom (slučaj teroriste Brentona Tarranta, koji je inspiriran među ostalim i velikosrpskim zločinima i retorikom počinio masakr u džamiji na Novom Zelandu) te daje vrlo gorke i otrovne plodove, kakav je upravo ovaj opasni tekst Jerusalem Posta. Zato ne ignoriramo i nećemo ignorirati.