Navikavanje Bošnjaka da prihvate posljedice i rezultate genocida nad njima novi je genocid koji Bošnjaci proživljavaju. Skoro cijela međunarodna zajednica svoje je snage usmjerila ka navikavanju Bošnjaka da prihvate sve rezultate genocida, agresije i UZP-a. Toga trebamo biti svjesni, to jasno i glasno moramo kazivati, tome se odvažno i pametno moramo suprotstavljati, rezultate tog zla i zločina moramo suzbijati, zločince i njihove poklonike moramo prokazivati, strane subjekte na ispunjenje njihovih obaveza moramo podsjećati, nad svojom sudbinom ne smijemo naricati, a istinom se moramo isticati. Zapitajmo se!?
Da li smo se već naviknuli na sve posljedice genocida koje su institucionalizirane, ustavnu diskriminaciju koja je nametnuta, kao aksiom prihvatili susjednu hegemonizaciju, sami sebe zatvorili u hibridnu demokratizaciju, strani intervencionizam prihvatili kao dodatnu fašizaciju, datost zakovali kao nepromjenjivu sadašnjicu, proteste protiv aparthejda i despotizma razumjeli kao ekscesnu situaciju, suspenziju Ustava sveli na politizaciju, kritike evropskih političara shvatili kao ozbiljnu naraciju, gaženje preko demokratskih principa usvojili kao normalizaciju i vlastitog dostojanstva prihvatili degradaciju?
Danas više nego ikad moramo biti svjesni manipulacija u kojima smo žrtva perfidnog medijskog narativa i pritiska na bošnjačke predstavnike da gorljivo brane nametnuto ustavno uređenje, hibridnu građansku demokratiju i da ne reaguju kod imputiranja samoprijezira i osjećaja krivice. Još su davno stari Rimljani konstatovali non omne quod licet honestum est (nije sve što je po pravu i pravedno), što je nužno da Bošnjaci današnjice razumiju. Država na jednu stranu, a nametnuto joj diskriminatorsko uređenje i legalizacije aparthejda na drugu.
Slikovit je primjer gorostasnog slona, zavezanog tankim lancem za stubić, koji nije ni pokušavao da se oslobodi. Cirkusanti, koji su u svojim predstavama koristili slona kao „rekvizit“, znali su da će vezivanjem slona još kao mladunče kod njega razviti osjećaj bespomoćnosti, pasivnosti, bezvoljnosti i potištenosti. Iako je izrastao u gorostasnog slona, većeg od svih ostalih, njegove navike nalagale su mu osjećaj nemoći i autodestrukcije. U mislima je i dalje ostao onaj mali, slabi slonić koji je ubijeđen da je nemoćan da se oslobodi sad već tankog i slabog lanca, koji je u njegovoj glavi i dalje predstavljao neraskidive okove.
Ukoliko shvatimo naravoučenije iz navedenog kazivanja, na dobrom smo putu da oslobodimo sve kapacitete i snagu vlastite bošnjačke nacije i svih mogućnosti koje nam, 30 godina nakon vraćanja nacionalnog imena Bošnjak, stoje na raspolaganju. Samosviješću i spoznajom vlastite snage na putu smo velikih iskoraka na planu jačanja nacionalnog identiteta i očuvanja naše Domovine Bosne i Hercegovine. To naši dušmani znaju pa nastoje na sve načine uništiti Bošnjake, namećući nam stigmu terorista. Jaki Bošnjaci kao nacija i politički subjekt u ovoj zemlji garant su sigurnosti i prosperiteta svih, bez obzira na etniju, vjeru, rasu, jer vjekovni kolorit multikonfesionalnosti i multietničnosti u BiH sačuvali su Bošnjaci muslimani. Upitajmo se samo zašto je „etnički čisto“ stanje u Srbiji i Hrvatskoj!?
Stasavaju nove generacije, nove snage koje se nikome ništa ne osjećaju dužne, koje ponosno čuvaju svoju Domovinu i vlastiti identitet uz uvažavanje drugog i drugačijeg. Nove generacije, kojima nije imputiran osjećaj samoprijezira i autodestruktivnosti, ne samo da kidaju lance nego ti lanci sami pucaju pred njihovom odvažnošću, pameću i odlučnošću. Zato, dušmani nastoje da ubiju volju u Bošnjaku, nadu, vjeru, snagu duha, nastojeći da onemoguće bošnjačko povezivanje, uvezivanje, umrežavanje i razumijevanje. Bošnjacima se nastoji nametnuti navika prihvatanja datosti kao nužnosti. Taj proces nije lahak i on ima svoju cijenu, koju su nove generacije spremne platiti, izazove koje su spremni podnijeti, jer gubitak identiteta plaća se ropstvom i poniženjem. Prije svega, nove generacije Bošnjaka itekako su svjesne sljedećeg.
Nijedno zdravorazumsko biće ne može postojeće društveno-političko stanje u državi BiH komparirati s bilo kojim u svijetu, jer ne postoji država u kojoj su genocidne i fašističke politike ostale da vladaju nad žrtvama istih. Zato, rješavajmo se loših navika da vlastitu državu degradiramo ne razumijevajući nametnuto nam uređenje, jer tako pristajemo na poniženje postajući autodestruktivni.
Nijedno zdravorazumsko biće ne može kao normalnu prihvatiti kritiku bilo kojeg „evropskog birokrate“ koji insistira na dogovoru i konsenzusu po pitanju reformi u našoj Domovini BiH, kad smo svjesni da su destruktivne i rušilačke snage međunarodni faktori „mira“ institucionalizirali u ustavnom uređenju ove zemlje. Zar je moguć dogovor s poklonicima agresije na Republiku BiH, štovaocima zločinaca, negatorima genocida, UZP-a?! Ludost, zar ne! Rješavajmo se loših navika da povlačimo liniju jednakosti između svih u BiH, nasjedajući na kojekakve medijske intrige, podvale i izmišljotine.
Nijedno zdravorazumsko biće ne može shvatiti i prihvatiti zašto se na evroatlantskom putu pred BiH postavljaju bilo kakvi uslovi kad se zna da je tu istu BiH politika međunarodne zajednice smjestila u invalidska kolica, čime je ova zemlja trajno onesposobljena da se takmiči sa zemljama regije, pa čak i zemljama ostatka Evrope, kojoj bismo mi Bošnjaci imali mnogo toga pokazati. Minimum korektne politike bio bi prijem ove zemlje pod sve sigurnosne kišobrane koji će Bošnjacima garantovati život bez genocida, a državi obezbijediti zaštitu subjektiviteta, integriteta, suvereniteta i nezavisnosti, koji joj prijeti od prvih susjeda i nerazumne međunarodne zajednice, što smo se uvjerili kroz cijeli XX vijek. Zato, rješavajmo se loših navika da za stanje u BiH krivimo sami sebe, jer je ovaj ustavni sistem nametnut, on je produkt međunarodne politike, politički eksperiment kakav svijet nije vidio.
Surova je istina da niko od ključnih „evropskih birokrata“, koji nas smještaju u kojekakve pristupne redove, ne želi ozbiljnije čuti navedene sugestije, niti ko mari zbog toga što je ova država ekonomski, politički, kulturološki, demografski i sl. uništena kroz agresiju, genocid i UZP. Što je još zanimljivije, Bošnjacima je imputirano navikavanje na takvo stanje, nameću nam za normalno to što je za Evropejce politički nenormalno, pred BiH stavljaju zadatke koji graniče sa zdravim razumom, osuđuju nas za ekstremizam kad se demokratski suprotstavimo nepravdi i veličanju zločinaca. Susramljeni i povučeni Bošnjaci su za njih pogodno tlo na putu imputiranja relativizacije, autodestrukcije i samoprijezira, što vodi ka nacionalnom samouništenju.
Bošnjaci su svjesni da je postojeće uređenje legalizovalo rezultate genocida, UZP-a i dr. zločina. Mi Bošnjaci moramo dovoljno jako, jasno i glasno artikulisati stavove, iskazati nezadovoljstva stanjem u BiH u kojoj je na sceni latentni napad na Bošnjake, gaženje bošnjačke biračke volje, negiranje bosanskog jezika, svođenje Bošnjaka na muslimane, negiranje države, prijetnje secesijom i ponavljanjem zločina itd., što nas mora držati budnim i spremnim da odbranimo vlastite nacionalne interese. Cilj neprijatelja ove države jeste da se naviknemo na postojeće stanje, da gorljivo branimo isto, da budemo zadovoljni mrvicama pravde koju smo izborili na oba haška suda, nakon što je nad nama Bošnjacima izvršen genocid, elitocid, kulturocid. Ukoliko pitamo „evropske demokrate“, trebali bismo biti zadovoljni presudama, ustavnim uređenjem i političkim sistemom, u suprotnom, proglasit će nas opstrukcionistima?! Uz sve to, ne bismo trebali više spominjati riječi koje paraju uši „evropskim demokratama“ poput: genocid, agresija, zločinci..?! Te se stigme moramo riješiti jer temelji političkog sistema u našoj su Domovini saliveni na genocidu i UZP-u i kao takvi traže temeljnu rekonstrukciju.
Ukoliko nas evropske birokrate budu gledale začuđeno, pitajmo ih zašto naš ustavni model ne prepišu, ako ne žele da ga mijenjaju, zašto suspenziju Ustava podržavaju, zašto mirno gledaju aparthejd u Bosni, zašto na primjeru Bosne pokazuju svu drskost i bezobzirnost, zašto izjednačavaju žrtvu i dželate, zašto nas prisiljavaju na pasivno posmatranje vlastite političke eutanazije u njihovoj režiji, zašto od nas traže da prihvatimo vlastiti nestanak, enklavizaciju, entitetsko-fašističko-šovinističko-genocidnu teritorijalizaciju? Tek kad nam ljudski odgovore na ova pitanja, možemo čuti i njihove prijedloge, a do tad shvatajmo ih krajnje površno, neiskreno i manipulatorski, spremni da stanemo na put svakoj destabilizaciji i rušenju države BiH, bilo kad i bilo gdje, jer to je građanska dužnost svih!
