Trenutno se na Sudu BiH vode tek tri suđenja pripadnicima Hrvatskog vijeća obrane (HVO), optuženima za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. U jednom je nedavno donesena prvostepena presuda devetorici pripadnika Prve bojne Druge brigade HVO-a, poznatije kao „Kažnjenička bojna“, čiji su zapovjednici Mladen Naletilić Tuta i Vinko Martinović Štela pred Haškim tribunalom osuđeni na 20, odnosno na 18 godina zatvora. Trojica pripadnika „Kažnjeničke bojne“ oglašeni su krivima: Nedžad Tinjak osuđen je na 12 godina, Jure Kordić na tri i Dražen Lovrić na godinu zatvora. Ostali su oslobođeni: Dario Sušac, Nuhan Šikalo, Dario Mihalj, Stanko Škobić, Tomislav Ančić i Slavko Golemac.
Optužnica, potvrđena pred Sudom BiH 8. februara 2018. godine, ovu devetoricu tereti da su od jula 1993. do marta 1994. godine učestvovali u širokom i sistematičnom napadu u okviru kojeg je više od 70 civila bošnjačke nacionalnosti s područja Mostara nezakonito uhapšeno i odvedeno u logor „Vojno“, gdje su držani u nehumanim uvjetima u garaži i podrumu jedne kuće, izloženi različitim oblicima fizičkog, psihičkog i seksualnog nasilja, a sve to s ciljem progona bošnjačkog stanovništva s teritorije planirane hrvatske države „Herceg-Bosne“. Optuženi pripadnici HVO-a svjesno su učestvovali u udruženom zločinačkom poduhvatu zajedno s Mirkom Radićem (osuđenim na 21 godinu pred Sudom BiH), Draganom Šunjićem (na 16), Draganom Brekalom (na 20), Mirkom Vračevićem (na 12) i drugima, kazuje optužnica, na kojoj su bili i Nedžad Ćorić i Marinko Šunjić, ali su oni preminuli tokom suđenja.
Pod optužnicom da su u Orašju pomagali progon stanovnika srpske nacionalnosti, pred Sudom BiH sudi se i vojnim i policijskim zapovjednicima HVO-a Đuri Matuzoviću, Ivi Oršoliću, Tadiji Oršoliću, Marku Dominkoviću, Josi Nediću, Marku Blažanoviću, Mati Živkoviću, Anti Živkoviću, Stjepanu Đuriću i Mirku Juriću. Suđenje je počelo još 31. augusta 2017. godine. Istovremeno se sudi i Željku Šimunoviću, optuženom da je učestvovao u progonu srpskog stanovništva u Bradini pored Konjica. Optužnica na kojoj se nalazio sa Zdenkom Grbavcem, koji je pobjegao u Hrvatsku, spojena je s optužnicom protiv dvanaest pripadnika TO-a i MUP-a RBiH.
Ovako mali broj suđenja pripadnicima HVO-a posljedica je činjenice da Tužilaštvo BiH gotovo pet godina nije podiglo ni jednu optužnicu protiv pripadnika ove vojne formacije. Optužnica protiv Zdenka Grbavca i Željka Šimunovića podignuta je 5. aprila 2018. godine. Od nje pa do optužnice protiv Roberta Brešića, podignute 30. decembra 2022. za ubistvo oca i sina srpske nacionalnosti u Maglaju, Tužilaštvo BiH kao da je zaobilazilo zločine HVO-a. Razlog nikako ne može biti u tome da su svi zločini koji se pripisuju HVO-u sudski sankcionirani. Nedavno su mediji objavili takozvanu „hašku A-listu“. Na njoj su imena onih osumnjičenika za ratne zločine za koje su haški istražitelji našli dovoljno dokaza da protiv njih može biti podignuta optužnica. Haški tribunal ju je još prije gotovo 20 godina proslijedio Tužilaštvu BiH. Na njoj se još nalaze imena 60 pripadnika HVO-a protiv kojih Tužilaštvo BiH nije podiglo optužnice.
Pod sumnjom da su počinili zločine u Bugojnu, na „A-listi“ nalaze se sedmorica pripadnika HVO-a. Istovremeno je samo jedan pripadnik HVO-a osuđen za zločine u ovoj općini – Slavko Šakić priznao je zločin i pred Sudom BiH je osuđen na osam i po godina zatvora. Petorica s „A-liste“ su pod sumnjom da su počinili zločin u Mostaru, šestorica u općini Stolac, dvojica u Čapljini, a devetorica da su počinili zločin u Kiseljaku. Deset pripadnika HVO-a jeste na „A-listi“ pod sumnjom da su počinili zločin u Kreševu, trojica u Kaknju, četvorica u Prozoru, jedan u Travniku i čak njih 12 da su počinili zločin u Žepču.
Bivši pripadnici HVO-a nisu bili zaštićeni samo od Tužilaštva BiH. Gotovo javno, njih štiti i Republika Hrvatska. Trenutno je pravosuđu u Bosni i Hercegovini nedostupno 40 pripadnika HVO-a i jedan HV-a protiv kojih su potvrđene optužnice za ratni zločin. Većina njih nalazi se u Hrvatskoj, ali tamošnje vlasti već godinama izbjegavaju da ih izruče ili da preuzmu optužnice i pokrenu sudske postupke. Evo njihovih imena: Mario Miličević, Tadija Šunjić, Ivica Kolobara, Željko Džidić (optuženi za zločine u Mostaru), Ivan Ančić, Miroslav Hrstić, Miljenko Nogolica, Vide Palameta, Boško Previšić (Čapljina), Nedjeljko Matić (Ljubuški), Vinko Papak (Prozor), Zdenko Grbavac (Konjic), Marijan Kozina (Vitez), Ivo Crepulja (Kakanj), Dražen Kisić (Derventa), Jozo Brico (Derventa i Bosanski Brod), Mladen Kurdija, Ante Kurdija, Zdravko Marinić, Marko Jazvić, Luka Jozić, Miroslav Kopljar, Ante Šuc, Dalibor Slabić, Goran Brekalo, Blažan Kljajić, Drago Lepan, Tadija Lepan, Ivica Pavić, Anto Opačak, Kadrija Mlivić, Ilija Tolić (Bosanski Brod), Ante Golubović, Jurica Božić (Bosanski Brod i Odžak), Marko Miloš, Marko Martinović, Mato Dragičević (Odžak), Jure Grubešić i Petar Krajinović. Na ovom spisku bio je i Nijaz Čaušević, ali je u junu 2020, kako je to potvrđeno iz Okružnog tužilaštva u Doboju, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (DORH) preuzelo ovaj slučaj, ali još uvijek nije izveden na sud.
Hrvatska je preuzela i slučaj protiv Pere Vincetića, koji je promijenio ime u Marko Vidović, a koristio je i ime Viktor Demarko. Optužnica potvrđena od Suda BiH 24. februara 2012. teretila ga da je, kao zapovjednik 5. bojne Vojne policije 106. brigade HVO-a, u maju 1992. u Orašju sudjelovao u zatvaranju, zlostavljanju, pljački i silovanju civila, skupa s njemu podređenim Matom Baotićem, koji je pred Sudom BiH osuđen na 13 godina zatvora. Uhapšen je 20. jula 2021. na području Vukovarsko-sremske županije, ali je nakon deset dana preminuo.
Poznat je slučaj generala Zlatana Mije Jelića. Sud BiH još je 7. januara 2016. potvrdio optužnicu koja Jelića tereti da je od maja 1993. do marta 1994. učestvovao u organiziranju širokog i sistematičnog napada na civilno bošnjačko stanovništvo općine Mostar. Zlatan Mijo Jelić živio je u Hrvatskoj sasvim normalno godinama. Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu tek je 8. jula 2020. preuzelo njegovo krivično gonjenje, kako je to saopćeno iz Suda BiH. Međutim, pošto Hrvatska u svom krivičnom zakonu nema krivično djelo „zločin protiv čovječnosti“, predmet je vraćen u fazu istrage. Istraga je u toku, kažu u DORH-u.
U Hrvatskoj su trenutno u toku samo dva suđenja pripadnicima HVO-a. Prošle godine pred Županijskim sudom u Zagrebu počelo je suđenje Perici Kusturi, protiv kojeg je Sud BiH potvrdio optužnicu još 21. jula 2014. Optužnica ga tereti da je mitraljezom pucao na grupu zarobljenih vojnika ARBiH u Hrasnici pored Gornjeg Vakufa i jednog ubio, a jednog ranio. Pred istim sudom 27. januara ove godine počelo je suđenje Marku. Županijsko državno odvjetništvo u Sisku podiglo je optužnicu protiv Marka Radića još 30. juna 2009. I on je optužen za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika počinjen na području Gornjeg Vakufa.
Do sada su u Hrvatskoj izrečene presude tek šestorici pripadnika HVO-a, četvorica su osuđena, a dvojica oslobođena. Pred Županijskim sudom u Splitu osuđeni su Marinko Marić na 7, a Željko Rodin na 6 godina zatvora. Oni su kao isljednici SIS-a mučili zatočenike u čapljinskim logorima „Gabela“, „Dretelj“ i Silos“. Presuda je pravosnažna od 1. septembra 2022. Pred Županijskim sudom u Zagrebu je u odsutnosti osuđen Albert Topić na 15 godina, ali ne za ratni zločin već za ubistvo devet civila bošnjačke nacionalnosti u Mokronogama pored Duvna počinjeno 10. augusta 1993. Presuda je pravomoćna od 9. aprila 2020.. Istom presudom oslobođen je Petar Majić.
Pred istim sudom Marinko Stojanović je 27. septembra 2021. priznao da je u julu 1993. silovao djevojku bošnjačke nacionalnosti u selu Duhre pored Kiseljaka te je osuđen na četiri godine zatvora. Pred Županijskim sudom u Splitu oslobođen je Ivan Hrkač. Tužilaštvo BiH je protiv njega podiglo optužnicu još 2008. Uhapšen je 11. decembra 2013. na području Splita. Presudom pravosnažnom od 26. juna 2017. oslobođen je optužnice koja ga je teretila da je od maja do jula 1993. fizički i seksualno zlostavljao 35 ratnih zarobljenika u policijskoj stanici u Širokom Brijegu i 50 civila u školi u Dobrkovićima. (Na Županijskom sudu u Zagrebu osuđena su i petorica pripadnika Hrvatske vojske za zločine počinjene u Mrkonjić-Gradu, i to na ukupnu kaznu od 21 godine zatvora, a šestorica su oslobođena.)
Radi jasnije slike, trebalo bi usporediti situaciju u Hrvatskoj s onom u Srbiji. U Beogradu je formirano posebno Tužilaštvo za ratne zločine koje je do sada preuzelo desetke optužnica Tužilaštva BiH, Kantonalnog tužilaštva u Bihaću i još nekih tužilaštava u Bosni i Hercegovini. Trenutno se pred Višim sudom u Beogradu vodi 13 sudskih postupaka protiv 23 pripadnika VRS-a i MUP-a RS-a zbog zločina počinjenih u Bosni i Hercegovini. Za zločine u Srebrenici sudi se Milenku Živanoviću, komandantu Drinskog korpusa VRS-a, suđenje je počelo krajem prošle godine; te Nedeljku Milidragoviću, Aleksi Golijaninu, Milivoju Batinici, Aleksandru Dačeviću, Bori Miletiću, Jovanu Petroviću, Dragomiru Paroviću i Vidosavu Vasiću, optuženih da su 14. jula 1995. u hangaru „Kravica“ ubili 1.313 civila i ratnih zarobljenika iz Srebrenice. Suđenje je počelo 12. decembra 2016.
Lazaru Mutlaku, pripadnik Štaba TO Srpsko Goražde, optuženom za silovanje, također će se suditi pred Višim sudom u Beogradu, a pripremno ročište održano je 23. januara 2023. Suđenje Rajku Kušiću, komandantu Rogatičke brigade VRS-a, počelo je 13. aprila 2021. Nekoliko mjeseci ranije počelo je suđenje Višnji Aćimović, optuženoj da je 1992. u Vlasenici učestvovala u strijeljanju 37 muškaraca bošnjačke nacionalnosti. Suđenje Jovanu Novakoviću počelo je 16. januara 2019, a optužen je za učešće u progonu u Bratuncu. Za zločine u Bratuncu optužen je i Novak Stjepanović, njega optužnica tereti za silovanje, a suđenje je počelo 29. januara 2021. Suđenje Miloradu Koturu počelo je 23. februara 2023, a optužen je da je učestvovao u strijeljanju 44 zatočenika iz prijedorskog logora „Omarska“. Suđenje Nedjeljku Aničiću, komandantu Opštinskog štaba TO Srpske opštine Sanski Most, i Branku Basari, komandantu 6. sanske brigade VRS-a, počelo je 17. septembra 2021.
Prošle godine počelo je suđenje Milenku Karlici i Željku Novakoviću, optuženima za učešće u napadu na bosanskonovska sela Ekići i Alići, u kojima je ubijeno 27 civila. Godinu ranije počelo je suđenje Draganu Dopuđi, optuženom da je kao pripadnik Vojne policije 15. bihaćke brigade VRS-a učestvovao u strijeljanju deset civila nad jamom Hrgar. Krajem prošle godine počelo je suđenje Jovi Jandriću i Slobodanu Pekezu, koje optužnica Tužilaštva BiH iz 2008. tereti da su učestvovali u strijeljanju 23 civila bošnjačke nacionalnosti pored Jajca. Pred Višim sudom u Beogradu sudi se i Nebojši Miroviću, optuženom da je mučio civile u Tesliću. Suđenje je počelo 4. decembra 2020.
Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije još je 2018. preuzelo i slučaj protiv Branka Brankovića. Njega optužnica Kantonalnog tužilaštva u Bihaću od 8. novembra 2017. tereti da je 3. juna 1992. u Prhovu pored Ključa spalio tri ranjene žene bošnjačke nacionalnosti. Iz Suda BiH potvrdili su da je Srbija preuzela i slučaj protiv Ilije Krčmara, Svetislava Račića, Željka Bajića, Nikole Ćuka (1967) i Nikole Ćuka (1966). Njih optužnica Tužilaštva BiH iz novembra 2020. tereti da su učestvovali u strijeljanju 78 civila u Velagićima pored Ključa.
Pred Višim sudom u Beogradu za ratne zločine počinjene u BiH do sada je osuđeno 48 pripadnika VRS-a i MUP-a RS-a i izrečena im je ukupna kazna od 497 godina i dva mjeseca zatvora.
Ali ova slika ne smije zavarati. Pravosuđu u Bosni i Hercegovini trenutno je nedostupno 45 optuženih pripadnika VRS-a. Većina se njih nalazi u Srbiji. Evo njihovih imena: Radoslav Janković, obavještajni oficir u Glavnom štabu VRS-a, Svetozar Kosorić, načelnik Odjeljenja za obavještajne poslove Drinskog korpusa, Tomislav Kovač, komandant Štaba policijskih snaga RS-a, Bogdan Stevanović, komandir SJB Skelani, Milomir Savčić, komandant 65. zaštitnog motorizovanog puka Glavnog štaba VRS-a, Zoran Malinić, komandant Bataljona vojne policije 65. zaštitnog motorizovanog puka, Milisav Gavrić, pripadnik PS Bratunac (optuženi za zločine u Srebrenici), Borislav Stojišić Boro, Rajko Drakulić (Srebrenica i Vlasenica), Milojko Kovačević (Višegrad), Duško Kornjača (Čajniče), Brane Petković, komandant Opštinskog štaba TO „Srpske opštine Goražde“, Mladen Vasiljević, načelnik SJB Rogatica (Rogatica), Goran Mojović, načelnik inžinjerske jedinice Taktičke grupe Foča, Miodrag Nikačević, komandir specijalne jedinice zvane „Nikačevi“ (Foča), Vitomir Popić, komandir Stanice milicije u SJB Gacko, Slađan Pajić, Zoran Stupar, Blagoje Vojvodić, Čedo Bogičević (Vlasenica), Radomir Škiljević, Dušan Spasojević, Vinko Lazić, načelnik SJB Ugljevik (Zvornik), Grozdan Savić (Bijeljina), Miloš Zekić (Šekovići), Jovan Kušić, Branislav Vuković (Pale), Dragan Petković (Sarajevo), Branislav Gavrilović (Sarajevo, Ilidža), Mijodrag Vujičić zvani Crnogorac, Branislav Gavranović (Prijedor), Mirko Vrućinić, načelnik SJB Sanski Most (Prijedor i Sanski Most), Mile Gvozden, Slavko Predojević (Sanski Most), Zoran Adamović, Saša Dunović, Slobodan Ris (Ključ), Obrad Ožegović (Bosanski Petrovac), Dušan Cimeša, načelnik SJB Srpske opštine Bihać, Gojko Borjan, Slavko Dotlić (Bihać), Pero Vrakela Pelja (Glamoč), Neđeljko Popović (Mrkonjić-Grad), Siniša Milojčić (Banja Luka) i Ljuban Ećim (Kotor-Varoš).
Do sada je za ratne zločine osuđeno 142 pripadnika HVO-a i članova civilnih struktura vlasti zločinačke paratvorevine Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. Izrečena im je ukupna kazna od 990 godina i 5 mjeseci zatvora. Pored onih osuđenih u Hrvatskoj, Haški tribunal osudio je sedamnaestoricu na kaznu od 267 godina. Sud BiH je osudio 52 pripadnika HVO-a i izrekao im kaznu od 387 godina i 9 mjeseci zatvora. Kantonalni sud u Mostaru osudio je 22 na ukupnu kaznu od 77 godina i 10 mjeseci zatvora. Kantonalni sud u Novom Travniku osudio je 17 na kaznu od 81 godinu i 8 mjeseci, Kantonalni sud u Zenici 4 na 29 godina i 2 mjeseca zatvora, Kantonalni sud u Livnu isto 4, i to na 24,5 godine zatvora, Kantonalni sud u Sarajevu jednog na 5,5 godina i Kantonalni sud u Odžaku jednog na godinu zatvora. Okružni sud u Doboju osudio je devetoricu na 55 godina, a Okružni sud u Banjoj Luci jednog na godinu zatvora. Osnovni sud u Brčkom osudio je šestero na 11 godina.
Pripadnicima HVO-a suđeno je i u Skandinaviji. U Danskoj je jedan pripadnik osuđen na 8, u Norveškoj i Švedskoj po jedan na po 5 godina zatvora, a jedan je oglašen krivim, ali mu nije izricana posebna kazna jer je prije toga osuđen na doživotnu zbog ubistva dvojice švedskih policajaca.
Istovremeno je oslobođeno 52 pripadnika HVO-a, od čega ih je 11 preminulo pa su sudski postupci protiv njih obustavljeni. Haški tribunal oslobodio je četvoricu, a Sud BiH 27, od čega ih je osam preminulo ne dočekavši kraj suđenja. Vrhovni sud FBiH oslobodio je dvojicu, a kantonalni sudovi petnaestoricu: sud u Mostaru šestoricu (jedan preminuo tokom suđenja), sud u Novom Travniku petoricu (jedan preminuo tokom suđenja), u Zenici dvojicu, a sudovi u Odžaku i Livnu po jednog. Okružni sud u Doboju obustavio je postupak protiv jednog jer je preminuo tokom suđenja, a Okružni sud u Trebinju jednog je oslobodio.
