Politika Moskve koja podržava i sudansku vojsku i Snage za brzu podršku čini političko rješenje sukoba još složenijim.

Uz ministra mineralnih resursa, Bogdanov je, govoreći na arapskom, potvrdio priznanje Rusije za "Sudansko suvereno vijeće kao službeno tijelo koje predstavlja rukovodstvo Sudana i sudanskog naroda".

Rusija je zadržala neutralnost tokom većeg dijela sudanskog sukoba koji traje skoro 14 mjeseci između sudanskih oružanih snaga (SAF) i snaga za brzu podršku (RSF).

Međutim, pomak je postao očigledan u martu ove godine kada je zamjenica ruskog stalnog predstavnika UN-a, Anna Evstigneeva, priznala tokom diskusija Vijeća sigurnosti o ratu da je sudanska vlada spremna raditi na kompromisu i pozvala "drugu uključenu stranu", implicirajući da RSF, da stavi nacionalne interese ispred "ličnih težnji".

Promjena stava Rusije posebno je zbunjujuća s obzirom na to da Wagner grupa, privatna vojna organizacija povezana s Kremljom, upravlja ruskom politikom u Sudanu od 2017. godine, gdje je vrlo blisko sarađivala sa vođom RSF-a, generalom Mohamedom Hamdanom Dagalom, poznatim kao "Hemedti", o vađenju zlata.

Ova saradnja je pomogla Wagneru da finansira svoje operacije i pomogla Rusiji da ojača svoje zlatne rezerve usred više od 16.000 sankcija koje su joj nametnute.

Nakon izbijanja neprijateljstava između SAF-a i RSF-a u aprilu 2023., Wagner grupa je umiješana u snabdijevanje RSF-a raketama zemlja-zrak iz njegovih baza u Libiji i Centralnoafričkoj Republici.

Pored toga, general-pukovnik Jaser Al-Ata iz SAF-a prenio je novinarima u prvom mjesecu borbi da je vojska pronašla tijelo mrtvog Wagnerovog snajperista koji se borio uz RSF.

Prema Samuelu Ramaniju, saradniku Kraljevskog instituta za ujedinjene službe i autoru knjiga 'Rusija u Africi' i 'Putinov rat protiv Ukrajine', Rusija vrlo pažljivo balansira između dva generala i vodi dvostruku politiku u Sudanu od revolucije 2018/2019, koja je srušila režim Omara Al-Bashira.

"Postoje gotovo dvije različite ruske politike, pri čemu zvanični Kremlj naginje Burhanu, a Prigožinov Wagner prema Hemedtiju", objasnio je Ramani za The New Arab.

Jevgenij Prigožin, pokojni osnivač Wagner grupe, koji je takođe imao bliske veze sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, predvodio je širenje Wagner grupe u Africi i Sudanu i odigrao ključnu ulogu u ruskoj invaziji na Ukrajinu u februaru 2022. Prigožin će se kasnije posvađati s Putinom i najvišim zvaničnicima odbrane Kremlja nakon što je javno kritizirao ministra odbrane Sergeja Šojgua i načelnika Generalštaba ruskih oružanih snaga generala Valerija Gerasimova zbog njihovog vođenja rata u Ukrajini. Nakon toga, Prigožin je pokrenuo pobunu poslavši svoje trupe prema Moskvi.

Pobuna je brzo okončana intervencijom bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka koji je posredovao u dogovoru između Putina i Prigožina. U ne tako iznenađujućem preokretu događaja, Prigožin je tada poginuo u sumnjivoj avionskoj nesreći sjeverozapadno od Moskve samo dva mjeseca nakon pobune.

Nakon Prigožinove smrti, ruska država je krenula u konsolidaciju kontrole nad Wagnerom, stavljajući svoje borce i aktivnosti pod nadležnost države.

Ove velike promjene pokrenule su ozbiljna pitanja da li će ruska politika u Sudanu postati koherentnija i da li će Moskva pružiti podršku sudanskim oružanim snagama i napustiti RSF, što se činilo da su Bogdanovovi nedavni komentari potvrdili.

Ramani, međutim, sumnja u izglede da se to dogodi. „Oni [Rusi] ne žele da se previše povezuju sa jednom stranom. Oni priznaju da na kraju nijedna strana neće moći potpuno uništiti drugu, Rusi bi željeli da održavaju bliske veze sa onima koji su na vlasti kada se sve ovo završi.”

Slično tome, Mugahied Bushra, sudanski politički analitičar koji je osnivač i izvršni direktor Mujo Pressa, rekao je za TNA da je nedavna najava Rusije o podršci SAF-u “malo vjerojatno” promijeniti tok rata, “usprkos pompi koja ga okružuje”.

"Promjena stava Rusije posebno je zbunjujuća s obzirom na to da Wagner, paravojna grupa povezana s Kremljom, upravlja ruskom politikom u Sudanu od 2017., gdje je vrlo blisko sarađivala sa RSF-om"

Zbog ogromnih rezervi gotovine koje su dostupne RSF-u i kompanijama povezanim s njim, kao što je Al Junaid Multi Activities Co, kompanija pod kontrolom Hemedtijevog brata i zamjenika, Abdula Rahima Dagala, „Snage za brzu podršku su finansijski spremne za petogodišnji rat” protiv SAF-a, dodao je Bushra, osim što je osigurao svoje opklade na Sudan održavanjem otvorenih kanala sa obje zaraćene strane, malo je vjerovatno da će ruska podrška sudanskoj vojsci dovesti do proboja u sukobu. Sposobnost SAF-a i RSF-a da pruži veliku podršku Sudanu je ograničena njenim vlastitim ratnim naporima u Ukrajini, gdje se Rusija bori sa snabdijevanjem oružjem i municijom, što je veliki izazov na koji je ranije javno ukazao Prigožin.

Nadalje, kada je Rusija intervenirala u Siriji kako bi spasila režim Bašara Al-Asada od potpunog poraza 2015. godine, učinila je to bez tereta sveobuhvatnog režima sankcija s kojim se danas suočava i bez masovnog rata koji se dogodio na njenim granicama kao što je trenutno slučaj nakon ruske invazije na Ukrajinu.

Rusija je također imala za cilj da zaštiti svog najjačeg saveznika u arapskom svijetu, koji je od Rusije nabavio vojnu opremu vrijednu milijardama dolara, ugostio oko 100.000 ruskih državljana na svojoj teritoriji u vrijeme pobune 2011. i smjestio jedinu preostalu vojnu bazu izvan bivšeg Sovjetskog Saveza - centar za pomorsko snabdijevanje u Tartusu, koji služi kao ruska kapija ka istočnom Mediteranu.

Apetit Rusije da na sličan način dođe u pomoć sudanskoj vojsci je malo vjerojatan s obzirom na tajming i različite okolnosti.

Otkako je svrgnuti Omar Al-Bashir zatražio 'zaštitu' Vladimira Putina prilikom njegove posjete Sočiju 2017. godine, izgledi za bazu na Crvenom moru visili su pred Rusijom u zamjenu za pomoć u podržavanju Baširovog režima, koji je na kraju pao. To je bila i taktika koju su koristili i general Abdel-Fattah Al-Burhan iz SAF-a i general Hemedti iz RSF-a, prije raspada njihovog saveza.

U nedavnom intervjuu, zamjenik komandanta sudanskih oružanih snaga, general-potpukovnik Yasser Al-Atta, rekao je da će Rusija osigurati "bitno oružje i municiju" za "logističku tačku snabdijevanja, a ne bazu".

I poput Rusije, sudanski vojni lideri su također pokazali vještinu u vođenju vanjskih poslova pažljivo balansirajući svoje odnose s različitim akterima. Samo nekoliko dana prije nego što je Bogdanov posjetio Port Sudan, ukrajinski ambasador u Egiptu predao je kopije svojih akreditivnih pisama ministru vanjskih poslova Sudana kao nerezidentnom ambasadoru u Sudanu, s planovima da Ukrajina otvori ambasadu u Sudanu u narednim mjesecima.

Od izbijanja rata u Sudanu, ukrajinsko-sudanske veze su se također produbile brzim tempom, iako je Sudan podržao rusku aneksiju Krima 2014. i uzdržao se od glasanja o rezoluciji kojom se osuđuje ruska invazija na Ukrajinu 2022.

Nakon što se Burhan sastao s ukrajinskim predsjednik Volodimir Zelenski na slijetanju na aerodromu Shannon u Irskoj nakon njegovog govora na Generalnoj skupštini Ujedinjenih naroda prošle godine, dvojica lidera našla su zajednički jezik o sigurnosnim izazovima s kojima su se suočavali, navodeći "ilegalne oružane grupe koje finansira Rusija".

Od tog sastanka pojavili su se snimci ukrajinskih specijalnih snaga u Sudanu kako vrše noćne napade na područja pod kontrolom RSF-a u Omdurmanu, područja koja su od tada uglavnom ponovo zauzele SAF.

Uprkos opsežnom medijskom izvještavanju o globalnom proxy ratu koji uključuje Rusiju i Ukrajinu, obim ruske intervencije u Sudanu i širom Afrike je skroman i uglavnom pretjeran, prema nekim analitičarima.

„U Burkini Faso prisustvo Vagnera je daleko manje značajno, možda manje od 100 ljudi. Isto u Nigeru. Ovo nije kontrola”, rekao je za TNA Nathanial Powell, analitičar za Afriku u Oxford Analytica i autor knjige 'Francuski ratovi u Čadu' .

Slično u Sudanu, broj Wagnerovih operativaca je procijenjen na ukupno 500 u zenitu njegovih operacija u zemlji.

Iako mali po broju, utjecaj Rusije i Wagner grupe je „grabežljiv i nasilan“ prema Powellu.

Iako se čini da je malo vjerovatno da će ruski diplomatski manevri pružiti podršku VS-u koja mijenja igru, stvaranje saveza zasnovanih na nabavci oružja i jačanju vojne saradnje ne sluti dobro za mogućnost političkog rješenja sudanskog sukoba u bliskoj budućnosti.

Napori posredovanja su u zastoju, a čini se da će se rat nastaviti, s milionima života koji vise o koncu.