Most Khaju u Isfahanu jedan je od najpoznatijih mostova u Iranu, javlja Anadolu. Osim što funkcioniše kao most i brana, funkcioniše i kao zgrada i mjesto za javne skupove. Ukrašen je umjetničkim pločicama i fantastičnim slikama.
To je temeljan uzorak perzijske arhitekture. Nakon 350 godina izgradnje, most i dalje radi. Funkcioniše kao rekreacijski centar koji ima za cilj društvene interakcije i kulturnu razmjenu.
Izgrađen je po nalogu šaha Abasa II, perzijskog kralja Safavida, 1650. godine.
Jedno je od najposjećenijih mjesta u zemlji, uprkos činjenici da se nalazi na rijeci čija voda ne teče iz raznih razloga.
Most, koji je u vrijeme izgradnje bio među najljepšim mostovima na svijetu, dugačak je 133 metra i izgrađen na 23 luka, a širina mu je 12 metara.
Gledajući s kraja na kraj ispod mosta, polumjesečni izgled lukova stvara osjećaj beskonačnosti.
Most je dizajniran ne samo za prelaze već i kao brana. Kada se poklopci na dnu zatvore, područje neposredno iza mosta puni se vodom.
Na taj način se olakšava navodnjavanje mnogih vrtova uz rijeku.
U središtu strukture nalazi se paviljon na kojem je šah Abas (Kralj Abas) jednom sjedio i divio se pogledu. Mada, jedini ostatak kraljevske stolice je kameno sjedište.
Informaciju da je most, sa kojeg se pruža jedinstven pogled na izlazak i zalazak sunca, izvor inspiracije za pjesnike Isfahana posjetiteljima prenosi svaki turistički vodič. Vodiči potvrđuju ovu informaciju čitajući odlomke iz pjesama pjesnika.
Pjesma poznatog pjesnika Saiba Tabrizija koja opisuje jedan od dana proslave pored mosta nudi naznake o društvenom životu tog perioda.
Most Khaju, koji je izgrađen 1650. godine kako bi se olakšao prolaz kroz rijeku Zayende koja teče, sada podsjeća na rekreacijsku zonu.
Parkovi, pješačke i biciklističke staze oko rijeke služe kao prostori za odmor posjetitelja, ispijanje čaja i piknik.
Gotovo je nemoguće naći mjesto za sjedenje u blizini mosta, na kojem je gužva kako se veče približava.
Zbog suše posljednjih godina, izgradnje brana i transporta dijela riječne vode u druge države kao pitke vode, rijeka Zayende je izgubila svoju nekadašnju vitalnost.
