Harraga. Na arapskom dijalektu koji se govori u dijelu sjevernog Maroka, riječ znači "ilegalni imigrant". Harraga je naziv viralnog pokreta na društvenim mrežama, posebno na TikToku, gdje grupe mladih potiču ilegalne prelaske granice u potrazi za boljim životom. Ovaj društveni pokret ove je nedjelje ponovno zaprijetio granici Ceute, španske enklave u Maroku, koja je u nekoliko navrata morala biti zatvorena.

Šta bi djecu, tinejdžere, mlade ljude u naponu života moglo natjerati da se bace u takvu avanturu u kojoj mogu izgubiti život. Napustiti svoj dom, svoje majke i krenuti u nepoznato. Riskiranje vlastitog života nije nešto što se shvaća tako olako, pogotovo kada se ne radi o jednoj osobi, ni deset, ni stotinama, nego hiljadama, koje su se organizirale na mrežama kako bi koordinirale ulaz u Ceutu. Jedini odgovor koji se može naći nakon razgovora s ovom djecom je beznađe i pesimizam u svom najčišćem obliku, osjećaji koji hrane želju pokreta 'Harraga' da napusti zemlju.

Maroko ima ima sve snažniju ekonomiju, s velikim projektima, infrastrukturom koja se neprestano razvija i firmama koje jačaju na nacionalnom i afričkom tržištu; no taj ekonomski rast prati nezaustavljiv rast nezaposlenosti, posebno među mladima, tu je i galopirajuća inflacija koja marokanskim porodicama onemogućava spajanje kraja s krajem, tu je uništavanje kupovne moći, osiromašenje ionako pohabane srednje klase i povećanje nejednakosti među regijama, do te mjere da neki žive u gotovo potpunom ostracizmu.

U postkovidnom Maroku, koji se još uvijek oporavlja od ogromnog socioekonomskog udara pandemije, nova liberalna vlada, koju vodi Aziz Akhannouch, najuspješniji poslovni čovjek u zemlji, izabrana je na izborima s vrlo visokim odazivom . U više od dvije i pol godine koliko je na vlasti, cijena goriva je porasla, od čega on ima najviše koristi, te se gotovo izjednačila s cijenama u Evropi. Maroko ima najviše cijene nafte od svih arapskih zemalja.

Problemi javnog obrazovanja nisu riješeni, budući da je napuštanje škole nezaustavljiv proces. Svake godine gotovo 200.000 tinejdžera napusti srednju školu unatoč direktivama marokanskog suverena da se ovom pitanju pridaje najveća važnost; Da stvar bude gora, u prošloj akademskoj godini trajao je tromjesečni štrajk nastavnika i štrajk studenata prve godine medicine u cijeloj zemlji koji je završio s manje od pet posto studenata koji su položili završni ispit.

Nezaposlenost se povećala u posljednje dvije godine, kao i nezaposlenost mladih. Gotovo je milion i po mladih u dobi od 15 do 25 godina bez obrazovanja i zanimanja. Kilogram mesa stoji oko 12 eura u zemlji u kojoj je minimalna plaća manja od 300 eura, a legije mladih i tinejdžera bez posla i studija nalaze se bez sadašnjosti i budućnosti, što ih izjeda i dovodi do očaja.

Ovi pesimistični dječaci razmišljaju samo o odlasku iz zemlje: "Ostavljamo vas jer nemamo više budućnosti, ostavljamo vas jer nemamo sadašnjosti, ostavljamo vas jer ste već sve uzeli", govore na ulicama u gotovo svakom kutku zemlje. To su slogani pokreta Harraga.

Ta su djeca rezultat nejednake situacije u kojoj vide sve bogatiju manjinu koja živi u drugoj dimenziji, gdje njihova djeca uče u vrlo skupim odabranim školama, voze luksuzne njemačke automobile i provode ljeta pokazujući svo to bogatstvo. Riječ je o hiljadama mladih ljudi i djece, koji kažu: "Mi živimo u El Magrebu (tako se Maroko zove na arapskom), a oni žive u Maroku (misleći na bogate četvrti)."

Ta djeca koja nisu završila studije nisu imala pristojnu školu, pristojnu bolnicu, pristojan dom, pristojan život i zbog toga osjećaju da su izgubila svako dostojanstvo u zemlji koja nastavlja ekonomski rasti, ali gdje se jaz između siromašnih i bogatih također se nastavlja povećavati. Inflacija je značajno porasla, 50 posto samo u posljednje dvije godine.

Društvene mreže su prostor gdje se ti mladi ljudi organiziraju i tu ih niko ne može spriječiti. Na njima masovno kruži marokanska poslovica: “Nijedna mačka ne odlazi sa svatova” ili “Neka posljednji ugasi svjetlo!”. Ove mlade ljude nije briga jer su oni živući portret neuspjeh socijalne politike vlada posljednjih godina, bilo islamističkih ili liberalnih.