Prema Organizaciji Ujedinjenih nacija za hranu i poljoprivredu (FAO), toplota doprinosi 28% uticaja klimatskih promjena na poljoprivredu. Izvještaj Oxfama iz 2022. godine, "Glad u Zagrijanom Svijetu," ilustrovao je neosporivu povezanost između kriza uzrokovanih vremenom i rastuće gladi. Projekcije sugerišu da bi do kraja ovog stoljeća, Južna Azija mogla doživjeti smanjenje prinosa pšenice i kukuruza od 30%. Pored toga, do 2030. godine, dodatnih 38 miliona ljudi u Aziji i Pacifiku vjerovatno će se suočiti sa gladi.

Posljedice toplote na proizvodnju hrane postaju sve učestalije. Najnoviji IPCC izveštaj, objavljen u martu 2023. godine, potvrdio je da klimatske promene utiču na bezbjednost hrane povećanjem temperatura. Na primjer, jedna španska poljoprivredna asocijacija izvjestila je da je suša pogodila 60% seoskog područja, što je rezultiralo nepovratnim gubicima od više od 3,5 miliona hektara žitarica koje se navodnjavaju kišom. Kao rezultat, mnogi farmeri su odlučili da ne sade usjeve, plašeći se gubitaka, a proizvodnja žitarica u južnoj Evropi očekuje se da će opasti za 60% u poređenju sa prošlom godinom. Prema Jonasu Jägermeyru, modelaru usjeva i klimatskom naučniku, ulazimo u vrijeme gdje se lokalne stvarnosti mijenjaju izvan normi.

Zitouni Ould-Dada, zamjenik direktora FAO Kancelarije za klimatske promene, biološku raznolikost i životnu sredinu, istakao je: “Usjevi trebaju normu; svaka promjena ili poremećaj u ciklusima će dovesti do negativnih posljedica.” Suša pogoršava kvalitet tla i produktivnost biljaka, dodatno komplikujući proizvodnju hrane.

Evropski toplinski talas iz 2003. godine poslužio je kao rano upozorenje na potencijalne buduće uticaje ekstremnih temperatura. Pedram Rowhani, predavač geografije na Univerzitetu u Sussexu, izvestio je o značajnom opadanju proizvodnje usjeva u Francuskoj, Italiji i centralnoj Evropi zbog ekstremne toplote.

Jägermeyr objašnjava da tokom toplinskih talasa između 32°C i 35°C, usjevi doživljavaju stres usljed nedostatka vode. Iznad ovih temperatura, biljno tkivo počinje da trpi oštećenja. Ovaj ljetni toplinski talas uzrokovao je da masline otpuste svoje cvetove u pokušaju da sačuvaju vodu, što je rezultiralo smanjenjem proizvodnje maslinovog ulja i višim cijenama.

Istraživanje NASA-e i IPCC-a ukazuje da su prinosi usjeva kao što su kukuruz i pšenica u regionima s nižim geografskim širinama već pogođeni klimatskim promenama. Međutim, regioni s višim geografskim širinama su u posljednjim decenijama zabilježili neka pozitivna kretanja prinosa. Studija NASA-e iz 2021. godine predvidela je smanjenje prinosa kukuruza od 24%, dok bi prinosi pšenice mogli porasti za 17% u regijama kao što su sjeverni SAD i Kanada, severna Kina, Centralna Azija, južna Australija i Istočna Afrika. Projekcije za soju bile su manje konačne.

Izvještaj Međunarodnog monetarnog fonda, "Tačka ključanja," predvidio je da bi do 2100. godine prinosi riže u Indoneziji, Filipinima, Tajlandu i Vijetnamu mogli opasti za čak 50% u odnosu na nivoe iz 1990. godine. Jägermeyr je naglasio da bi smanjenje od 20% u odnosu na trenutne nivoe moglo imati teške globalne posljedice. Bogate nacije su obično bolje pozicionirane da investiraju u mere prilagođavanja kako bi ublažile ekstremne temperature.

Dok neki usjevi mogu napredovati na višim geografskim širinama, Ould-Dada upozorava da to ne bi smelo da opravdava nečinjenje povodom klimatskih promena. Ako više temperature postanu norma, svi usevi će na kraju biti pogođeni. Različiti faktori određuju gdje usjevi mogu rasti; kvalitet tla i blizina tržištu su ključni. 

Glavne pšenične košare, smještene u zemljama kao što su srednji zapad SAD-a, Ukrajina, Pakistan, Australija, Argentina i Brazil, suočavaju se s većim poremećajem zbog rastuće toplote više nego zbog povećane kiše. Rowhani je ukazao da usjevi imaju prag toplote iznad kojeg trpe značajne posljedice. Ekstremna toplota koja se poklapa sa kritičnim procesima rasta, kao što je cvjetanje, može inhibirati fotosintezu i smanjiti prinose useva.

Promjena zona rasta i manji prinosi mogli bi dovesti do povećane zavisnosti od đubriva i vode, što dodatno pogoršava gubitak biološke raznolikosti. Ova situacija prijeti postizanju nekoliko ciljeva održivog razvoja UN-a. Izveštaj IPCC-a iz 2023. godine opisuje uticaje na poljoprivredu, ribarstvo i akvakulturu kao “nepovoljne, široko rasprostranjene, zabilležene i značajne.”

IPCC predviđa veoma neizvjesnu budućnost za cijene hrane, pri čemu bi cijene žitarica mogle porasti za samo 1% ili se povećati za 29% do 2050. godine. Takva nestabilnost mogla bi imati značajne posledice za međusobno povezani globalni sistem hrane. Pirinač, osnovna namirnica za 3,5 milijardi ljudi, obezbeđuje 20% globalnog kalorijskog unosa. Njegovi optimalni uslovi rasta mogli bi se pomeriti na sever, stvarajući društvene i ekonomske poremećaje, posebno za deset najvećih zemalja proizvođača pirinča, većinom u Aziji.

Ould-Dada je izrazio zabrinutost zbog neizvesnosti s kojom se suočavaju farmeri jer klimatska varijabilnost komplikuje rasporede sadnje. Mali farmeri, koji proizvode veliku većinu hrane na svetu, posebno u malim ostrvskim državama i Africi, posebno su u riziku i moraju se prilagoditi promenljivim uslovima.

Stočarstvo i toplotni stres

Stočarstvo je jednako podložno toplotnom stresu, što utiče na proizvodnju mesa i mlijeka. Rowhani je napomenuo da visoke temperature remete metabolizam stoke i mogu devastirati stada ako područja ispaše postanu neodrživa. Pastoralni sistemi, koje praktikuje otprilike 500 miliona ljudi širom svijeta, suočavaju se s ozbiljnim rizicima. Sistemi ranog upozoravanja za ekstremnu toplotu mogu pomoći stočarima da donesu informisane odluke, poput smanjenja broja životinja ili premještanja stada.

Kako bi se borili protiv nesigurnosti hrane, Rowhani predlaže preusmjeravanje useva poput kukuruza i soje, koji se obično koriste za stočnu hranu, ka ljudskoj potrošnji. Neki stočari se prebacuju sa stočarstva na uzgoj povrća, ali povećane temperature ubrzavaju razvoj povrća, što dovodi do gubitaka prinosa i smanjenja kvaliteta.

IPCC-ov Specijalni izveštaj o klimatskim promenama i zemlji ukazuje na to da iako povećanje CO2 može povećati produktivnost usjeva pri nižim porastima temperatura, vjerovatno dolazi po cenu nutritivne kvalitete. Duži periodi rasta mogu omogućiti više sjetvi, ali mnogim usjevima su potrebni hladni periodi za održive žetve, koji bi mogli postati manje uobičajeni.

Izazovi u ribolovu i akvakulturi

Toplije vode i zakiseljavanje okeana predstavljaju prijetnje ribarstvu i akvakulturi. Ribe i škampi su osjetljivi na promjene temperature, a ekstremna toplota može uticati na ribnjake. Ribarske zajednice zavise od stabilnih ekosistema, ali riblje vrste mogu migrirati ka višim geografskim širinama, ostavljajući lokalne ribare nesposobne da ih prate.

Ribari u zapadnoj Africi mogli bi se okrenuti prethodno zapostavljenim vrstama zbog klimatskih promena, dok će ribari u Velikoj Britaniji morati da se prilagode svom oslanjanju na bakalar. Ould-Dada naglašava neophodnost preispitivanja proizvodnje hrane, obrade i skladištenja u odgovoru na zagrijanu planetu.

Prema održivim rješenjima

Hitnost diverzifikacije poljoprivrednih praksi je od suštinskog značaja. Kako se tradicionalne metode rasta suočavaju s novim stvarnostima, farmeri moraju usvojiti inovativne tehnike. Ould-Dada se zalaže za saradnju i razmjenu znanja među farmerima kako bi se osigurala otpornost pred klimatskim promenama.

Proizvodnja hrane značajno doprinosi emisijama gasova sa efektom staklene bašte, čineći 21–37% globalnih emisija. Da bi se postigli održivi sistemi hrane, strategije moraju preći sa jednostavne proizvodnje hrane na očuvanje zdravlja tla i biološke raznolikosti. Integracija drveća u poljoprivredne sisteme može poboljšati kvalitet tla i skladištenje ugljen-dioksida.

Prilagođavanje klimatskim promenama takođe će zahtjevati tehnološke napretke u poljoprivrednim praksama. Tehnike precizne poljoprivrede mogu pomoći u optimizaciji korišćenja vode, posebno u regijama koje se suočavaju s ekstremnom toplinom. Zelena revolucija, iako transformativna, došla je po cijenu zaštite životne sredine; ne može nastaviti da vodi prakse koje štete ekosistemu.

Kako se svijet suočava sa neviđenim izazovima zbog klimatskih promjena, potreba za proaktivnim mjerama i inovativnim rješenjima nikada nije bila kritičnija. Iako situacija može izgledati mračno, postoji potencijal za ljudski napredak i opstanak ako se podrži sa dovoljno političke volje i globalne saradnje. Rješavanje problema propadanja neiskorištene hrane te promjene u potrošačkim navikama takođe mogu igrati ključne uloge u ublažavanju efekata klimatskih promena i osiguravanju održive budućnosti za sve.

(Geographical)