Kampanja koju je Izrael pokrenuo na Gazu nije samo vojna; također se gradi narativ i jakog je intenziteta. Prije dvije sedmice, naprimjer, čelnik izraelske komunikacijske kompanije u kontaktu sa stranim medijima poslao je dokument s osam slajdova na WhatsAppu pod naslovom “Hamas & ISIS” i potpisima izraelskih snaga sigurnosti.

Dokument sučeljava fotografije palestinske milicije, koju Sjedinjene Države i Evropska unija smatraju terorističkom i sirijsko-iračke džihadističke grupe. Uporedite njihovu retoriku, odrubljivanja glava, masakre, silovanja... Dokument obiluje jednom od mantri kojima se, u Izraelu, svakodnevno služe Vlada, gotovo cijela opozicija, diplomatija, vojni komandanti, a sada i stanovništvo: Hamas je kao ISIS.

Premijer Benjamin Netanyahu zapravo često naziva palestinsku oružanu organizaciju "Hamas-ISIS", a njegov ministar vanjskih poslova Eli Cohen nazvao ju je prošle sedmice "gorom" od Islamske države.

Stručnjaci koje je konzultirao El Pais tvrde da, iako je Hamas sedmog oktobra upotrijebio terorističku taktiku i iako su neka ubistva bila brutalna, njegovo porijeklo, priroda, ideologija i oblik vlasti u Pojasu daleko su od onih ISIL-ovih. Mustafa Ayad, direktor Instituta za strateški dijalog sa sjedištem u Londonu, sažima odnos između dviju oružanih skupina:“Islamska država prezire Hamas zbog njegovih veza s Iranom, kao i zbog njegove ovisnosti o politici; sudjelovao je na izborima, recimo, a to je za Islamsku državu crvena linija. Njihove pristaše nazivaju Hamas 'Jevrejima džihada'.

Dvije skupine sebe smatraju neprijateljima i razlikuju se u svojim ciljevima: dok ISIS želi razbiti međunarodni poredak i uspostaviti totalitarni halifat nasiljem - teroristički projekat koji je u Siriji uključivao formiranje jedinice za napade u inozemstvu (Pariz, Bruxelles), pod imenom Enmi, Hamas nastoji eliminirati Izrael putem vjerski inspirirane oružane borbe i uspostaviti islamističku vladu. Njegov je cilj geografski ograničen na takozvanu "povijesnu Palestinu" - sadašnji Izrael, Gazu, Zapadnu obalu i istočni Jerusalem - i pribjegao je institucionalnim sredstvima i glasačkoj kutiji (pobijedio je na posljednjim palestinskim parlamentarnim izborima 2006. ).

"Ne možete samo reći: 'ISIS je masakrirao ljude, isto je učinio i Hamas, tako da su oni ista stvar.' Vrlo je to površno,” rekao je za list Haaretz Itzjak Weismann, profesor na Univerzitetu u Haifi koji analizira islamske pokrete i misao. Također Avraham Sela, izraelski historičar, profesor emeritus Odsjeka za međunarodne odnose na Hebrejskom Univerzitetu u Jerusalemu i koautor eseja The Palestinian Hamas: Vision, Violence, and Coexistence poređenje smatra “neprikladnim”.

“Postoje mnoge razlike [...] Hamas je, prije svega, nacionalno-vjerski pokret ili, bolje rečeno, vjersko-nacionalni, za koji vjera nikada nije bila nešto tako radikalno i ekstremno kao za ISIS”, kaže Sela. „Dok ISIS“, dodaje on, „prakticira takfirizam (proglašavanje otpadnicima, pa čak i pogubljenje drugih muslimana jer nisu striktno slijedili propise islamskog zakona), Hamas to ne čini i poštuje malu kršćansku zajednicu u Pojasu Gaze, pod njegovom kontrolom od 2007.“

“Čak i nakon sedmog oktobra čelnici Hamasa koristili su jezik koji se ne može identificirati s jezikom ISIL-a. I dalje su zabrinuti za svoj međunarodni imidž, posebno u arapsko-islamskom svijetu. Glavna razlika je u tome što je većina muslimanskog svijeta bila protiv ISIS-a i dugačak popis muslimanskih teologa i akademika dao je mišljenje protiv njega, dok većina arapskog i islamskog svijeta podržava Hamas jer ga vide kao oslobodilački pokret, nacionalni ili vjerski, bilo opravdan ili ne”, dodaje Sela.

Znak jednakosti između dviju skupina postala je jedan od temelja izraelske ofanzive, ne samo iz Netanyahuovog kabineta. Američki predsjednik Joe Biden, u govoru iz Bijele kuće 10. oktobra, rekao je da ga je napad Hamasa podsjetio na "najgore od ISIL-a". Nekoliko dana kasnije, iz Tel Aviva je francuski predsjednik Emmanuel Macron, zajedno s Netanyahuom, uporedio Hamas s ISIL-om i predložio da se koalicija koja je porazila džihadističku skupinu iskoristi za borbu protiv palestinske milicije.

Među predmetima koje je navodno pronašla izraelska vojska bili su dokumenti, USB-ovi i zastave povezane s Al Qaidom i ISIS-om, navodi se u prezentaciji koju su napravili izraelski glasnogovornici. Stručnjak za proučavanje džihadizma i profesor Univerziteta u Miamiju, Nathan S. French, analizirao ih je: "Oni ne otkrivaju tekuću džihadističku zavjeru koju dijele Hamas, ISIS i Al Qaeda", navodi French. “Dokumenti koji su predstavljeni javnosti”, nastavlja ovaj analitičar, “kruže najmanje od 2001. na popularnim džihadističkim web stranicama (...) Oni otkrivaju da Hamasovi agenti – poput drugih islamističkih i džihadističkih skupina – posuđuju, kradu i prisvajaju taktiku i strategije drugih političkih pokreta, gerile ili sličnih militanata“.

Međutim, palestinska stvar jest i bila je ključna za džihadističke slogane još od vremena Al Qaide i Osame Bin Ladena. Isto je, iako rjeđe, i za ISIL, nastao iz iračkog ogranka Al Qaide. Međutim, jedno je prisustvo Palestine u džihadističkoj propagandi, a drugo je obzir prema Hamasu. Već u februaru 2015. grupa povezana s ISIL-om emitirala je video iz Sirije u kojem se prijeti napadom na Hamas. “Šerijatski režim će se provoditi u Gazi unatoč vama [Hamasu],” rekao je jedan od terorista.

U maju 2021. godine, tokom još jedne palestinsko-izraelske eskalacije, Al Naba, propagandni organ ISIL-a, kritizirao je palestinsku miliciju, iako nije rekao njen naziv. “Ljudi bi trebali shvatiti da se džihad […] razlikuje od onoga što se zove otpor. Razlika između džihada i otpora je kao razlika između istine i laži […] Jeruzalem neće osloboditi oni koji prave razliku između Rafida i Jerusalema!” Izraz rafid se koristi za označavanje šiija i, posebno, za Iran, zemlju saveznicu i temeljnu podršku Hamasa. Ovaj savez je nepodnošljiv za fundamentalizam ISIL-a.

"I Hamas i ISIL imaju kao središnji cilj uništenje Države Izrael i obnovu nekog oblika islamske vlade u Palestini", primjećuje Nathan S. French. "Međutim, ISIL smatra da je Hamas pun otpadnika, a palestinska skupina se otvoreno borila protiv džihadističkih skupina sličnih ISIL-u." Naoružano krilo Hamasa, Brigade Ezedin al Qasam, zapravo je slomilo nekoliko malih selefističkih grupa 2009. godine, nakon što su s Izraelom dogovorili prekid vatre kojim je okončan 22 dana rata u kojem je poginulo više od 1400 Palestinaca.

Rođen kasnih 1980-ih, tokom Prve intifade, Hamas je svoju popularnost izgradio na dobrotvornom elementu i imidžu poštenja, vjerske pobožnosti i bliskosti (šejh Ahmed Yasin izgradio je fudbalska igrališta). Ali, prije svega, u personalizaciji autentičnog oružanog otpora protiv stare palestinske garde koju danas doživljavamo kao korumpirane ljude kojima je manje stalo do svojih ljudi nego da održavaju svoje službene automobile i hapse na Zapadnoj obali one Palestince koje traži izraelska vojska.

Izborna pobjeda 2006. ustupila je mjesto njegovoj pragmatičnijoj strani, nakon godina samoubilačkih napada i gubitka vođa u ciljanim atentatima. U više je navrata odbio zahtjeve Aimana al Zawahirija, kasnije vođe Al Qaide i ubijenog u Kabulu od strane Sjedinjenih Država u srpnju 2022., da otvori Gazu džihadističkim dobrovoljcima iz cijelog svijeta da se bore protiv Izraela, podsjeća Sela. Njegov tadašnji najviši politički vođa, Khaled Meshal javno je predložio 10-godišnje primirje u zamjenu za kraj vojne okupacije i bio je otvoren za prihvaćanje iste stvari koju brani međunarodna zajednica - palestinska država na granicama prije Šestodnevnog rata 1967., iako nije formalno priznala Izrael.

Godine 2017. Hamas je izdao novi program: nastavlja braniti džihad kako bi eliminirao Izrael, ali odbija "intervenirati u unutarnje poslove drugih zemalja"; Uklanja jasno antisemitske elemente iz svoje osnivačke povelje i naglašava da je u sukobu s "cionističkim projektom", a ne "sa Jevrejima zbog toga što su Jevreji". Te godine, tokom pregovora o prekidu vatre, vođa Hamasa Yahia Sinwar, danas najtraženiji čovjek u Izraelu kao organizator napada sedmog oktobra, napisao je Netanyahuu pismo na hebrejskom, jeziku koji je naučio u zatvoru.