Gvajana je jedna od tri države na sjeveru Južne Amerike koje kulturološki ne pripadaju uobičajenom geografskom pojmu Latinska Amerika. Pored Gvajane, koja je bila britanska kolonija, tu su Surinam (bivša holandska kolonija) i Francuska Gijana/Gvajana, koja je prekomorska regija Francuske, odnosno njen najveći departman te ujedno i jedini teritorij Evropske unije u Južnoj Americi.
Sve tri navedene države jesu multinacionalne i multikonfesionalne zbog složenih kolonijalnih odnosa, a njihova slaba ekonomija i geografski položaj uslovili su manjak interesa svjetske javnosti. U takvim okolnostima o muslimanskoj zajednici Gvajane jako se malo zna, piše i istražuje. Zbog toga su podaci o broju i udjelu muslimana različiti i kreću se od 7 do 15 posto. U Atlasu islamskog svijeta (Udruženje Ilmije IZ u BiH, 2003) muslimanima Gvajane posvećena je samo jedna stranica. U međuvremenu muslimanska zajednica, kao i država, u cjelini bilježi jako kvalitetne društvene, ekonomske i političke promjene koje su okrunjenje izborom muslimana za predsjednika 2020. godine.
Gvajana je zadnjih godina prva u svijetu po stopi rasta BDP-a, a muslimanska zajednica daje veliki doprinos razvoju društva i ekonomije. Upravo je Gvajana najbrže rastuća ekonomija svijeta prema podacima MMF-a za 2022. godinu s projiciranim rastom od čak 47,2 posto. U isto vrijeme Latinska Amerika i Karibi imaju rast ekonomije od samo 2.5 posto. Inflacija Gvajane je na prihvatljivih 5 posto, dok se njen istočni susjed Surinam bori s inflacijom oko 40 posto, a zapadni Venezuela s 500 posto.
Gvajana je stekla nezavisnost 1966. godine zadržavši članstvo u Commonwealthu, a 1970. godine je u sklopu zaokreta prema socijalističkom uređenju ekonomije službeno proglašena Kooperativnom Republikom.
Iako su muslimani treći po brojnosti, oni su se izborili da Gvajana ima muslimana predsjednika u vremenu kada svijetom dominira islamofobija. To je najbolji pokazatelj društvene integracije muslimana. Navedene činjenice imaju još veću težinu ako uzmemo u obzir jako bliske odnose Gvajane i Amerike.
KAKO SU MUSLIMANI STIGLI U GVAJANU
Prvi muslimani na Američkom kontinentu dolazili su u kolonijalnom periodu, ali zbog robovlasničkog sistema, islam se nije uspio održati među afričkim robovima. Intenzitet useljavanja muslimana u Gvajanu se pojačao nakon ukidanja ropstva, kad dolazi veliki dio radnika iz indijskog potkontinenta, od kojih je jedan dio pripadao islamu. Godina 1838. službeno se uzima za označavanje dolaska islama u Gvajanu. Muslimani su sa sobom donijeli sva svoja etnička obilježja, od kojih su najvažniji jezik urdu i bogata mogulska kultura. Za izgradnju prve džamije zaslužan je afganistanski dio zajednice. Većina muslimana Gvajane jesu sunije hanefije, a prisutne su pojedine sekte (šijitske, ahmedije, behaije...). Organizovanje i djelovanje muslimana Gvajane je u početku bilo određeno njihovom tradicijom i praksom koja je svojstvena za muslimane Južne Azije. Međutim, stjecanjem nezavisnosti, Gvajana se otvara arapskom svijetu, što je rezultiralo razmjenom studenata i ideja te širenje drugačijeg, odnosno izvornijeg praktikovanja islama, čime su muslimani Gvajane ušli u proces vjerske obnove ummeta u cjelini tokom druge polovine 20. stoljeća. Naravno, ova je pojava na terenu i kroz djelovanje organizacija donijela niz izazova, neslaganja i antagonizma. To nije spriječilo uspostavljanje saradnje države i muslimanske zajednice s Iranom. S druge strane, navedeni je proces muslimane Gvajane učinio sastavnim dijelom ummeta, što se najbolje vidi po odnosu prema palestinskom pitanju.
Gvajana je slijedila primjer susjednog Surinama, koji je 1996. godine postao član Organizacije islamske saradnje te je dvije godine poslije iz statusa posmatrača postala druga država zapadne hemisfere u članstvu OIC, koja okuplja 57 država.
Tokom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kod gvajanskih muslimana pojavila se ideja da formiraju svoju političku partiju. Došlo je do osnivanja Ujedinjene muslimanske stranke Gvajane pod vodstvom Huseina Ganija, koji je očekivao da će osvojiti pet mjesta u parlamentu, ali mu to nije pošlo za rukom jer dvije glavne gvajanske partije imaju dominantan utjecaj među muslimanima. Danas ova partija, iako postoji, čini se da nema vidljiv značaj. Vođa joj je Muhamed Nazir, koji stranku finansira zahvaljujući svojim sredstvima, članarini, prijateljima i donacijama.
Iako, suštinski, muslimani nemaju političku partiju od značaja, ne znači da njihove organizacije nemaju utjecaj u društvu i da nisu faktori na međunarodnoj političkoj sceni. Dominantna organizacija muslimana Gvajane ima izuzetan državotvorni utjecaj kroz saradnju s muslimanskim državama i institucijama.
Muslimani u Gvajani preko svojih organizacija i članstva u OIC nesumnjivo doprinose društvu u cjelini u ekonomskom smislu, prije svega preko pristupa fondovima OIC i Islamske banke za razvoj, a isto tako i preko bogatih muslimanskih zemalja. Također, zbog članstva u OIC-u, Gvajana od islamskog svijeta dobiva nesebičnu podršku u Ujedinjenim nacijama.
UBRZANI EKONOMSKI RAZVOJ GVAJANE
Gvajana je jedna od najbrže rastućih ekonomija na svijetu koja raspolaže obilnim energetskim resursima koji bi mogli pomoći u rješavanju i velikih globalnih nestašica. Godine 2015. otkrivene su rezerve nafte i plina koje generišu ogromne prihode i koje su pokrenule dvocifreni rast BDP-a. Taj neočekivani prihod obećava dramatična poboljšanja infrastrukture, zdravstvenog i obrazovnog sistema. Na globalnom nivou gvajanska nafta bi mogla pomoći u snižavanju cijena energenata koje su potakle inflaciju i pogoršale siromaštvo, te smanjiti ovisnost o ruskom izvozu energenata.
Iskoristiti ove mogućnosti ogroman je izazov za državnu administraciju. Gvajana je otkrila najmanje 11 milijardi barela nafte, ali njeni lideri priznaju da će tranzicija na obnovljivu energiju na kraju smanjiti potražnju za fosilnim gorivima. Stoga se ubrzano radi na povećanju izvoza, uz preventivni pristup prema negativnim posljedicama ovisnosti o jednoj grani industrije.
Kooperativna Republika Gvajana je mala, slabo naseljena južnoamerička država s obilnim prirodnim resursima. Zemlja je obdarena plodnim poljoprivrednim zemljištem, vrijednim mineralnim resursima, uključujući boksit i zlato, prostranim tropskim šumama koje pokrivaju 80 posto teritorije. Gvajana ima nisku gustinu naseljenosti, a 90 posto stanovništva živi na uskoj obalnoj ravnici, što predstavlja 10 posto površine zemlje. Obalne poplave i klimatske promjene predstavljaju ozbiljan rizik.
Bruto domaći proizvod Gvajane po glavi stanovnika dugo je bio među najnižima u regiji Latinske Amerike i Kariba. Izvanredan ekonomski rast od 20 do 40 posto u posljednje dvije godine doveo je BDP po stanovniku na preko 9.300 dolara u 2021, s oko 6.600 dolara u 2019. godini. S ekonomijom koja u velikoj mjeri zavisi od prirodnih resursa, poljoprivrede i doznaka dijaspore, Gvajana je ranjiva na globalne fluktuacije cijena robe, nepovoljne vremenske uvjete i ekonomiju država u kojima živi njena dijaspora.
Ekonomija Gvajane širi se izuzetnom brzinom, prvenstveno potaknuta ekspanzijom proizvodnje nafte i očekuje se da će ostati jedna od najbrže rastućih ekonomija svijeta. Realni BDP Gvajane se u protekle dvije-tri godine udvostručio, što povećava prihod po glavi stanovnika na preko 20.000 USD.
KO JE MOHAMED IRFAAN ALI?
Pred Gvajanom je mnogo izazovnih pitanja, a neka od njih su: kako najbolje iskoristiti energetske resurse; koju ulogu bi Američka vlada trebala imati u podršci prioritetima ekonomskog razvoja Gvajane i jačanju njenih demokratskih institucija; kako Gvajana može pomoći u rješavanju globalne energetske krize?
Predsjednik Ali dijeli svoju viziju budućnosti i globalne uloge Gvajane kroz strategiju održivog, uravnoteženog i ekološki osviještenog razvoja.
„Vidjet ćete u našoj razvojnoj strategiji, bilo da se radi o strategiji za hranu, naftu i plin ili infrastrukturu..., punu posvećenost osiguravanju da naša šuma ostane netaknuta, da ostane održiva. Imamo najnižu stopu krčenja šuma možda u svijetu, daleko ispod industrijskog standarda. Imamo sistem monitoringa koji je međunarodnog standarda. Imamo revizije. Dakle, razvojni dio Gvajane je dio koji seže ka održivosti, dio je koji je raznolik. I zato su javni skupovi od ključne važnosti za nas jer nam pomažu da svijet i investitori, akademska zajednica i kreatori politike razumiju široku i višeslojnu prirodu razvoja i put kojim idemo da pozicioniramo Gvajanu kao održivu priču u trenutnoj razvojnoj fazi.“
Za Gvajanu je jedan od najvažnijih odnosa onaj s Amerikom. Predsjednik Ali ističe da su Sjedinjene Države važan partner, ne samo iz razvojne perspektive već i iz perspektive društva jer su dvije zemlje kulturno-ekonomski povezane. Naime, u SAD živi najveći dio Gvajanaca koji su u dijaspori.
„Nismo povezani samo kroz kreiranje politike, kroz vanjsku politiku, kroz ekonomsko povezivanje, kroz povezivanje privatnog sektora – mi smo povezani kroz ljude“, ističe Ali i dodaje da jedna od najvećih prepreka razvoju Gvajane nije samo cijena energije već i pouzdanost njene pristupačnosti. On se prisjeća da je u njegovom djetinjstvu bilo toliko nestanka struje da su djeca, kada je bilo struje, skakala po selu, pjevala i plesala jer je to bila rijetkost.
Dr. Ali je odrastao u četveročlanoj porodici prosvjetnih radnika. Rođen je 25. aprila 1980. godine u muslimanskoj, indogvajanskoj porodici u gradu Leonori, koji je drugi po veličini. Ima široko međunarodno obrazovanje iz oblasti urbanog i regionalnog planiranja, planiranja radne snage, međunarodne ekonomije, finansija te međunarodnog trgovačkog prava i menadžmenta. Bio je i član Kanadskog instituta za menadžment (do 2017) i Project Management Professionala – PMP (2006).
Stekao je bogato menadžersko i političko iskustvo u ministarstvu finansija, stanovanja, voda, turizma, trgovine te u državnom Parlamentu, čiji je član postao 2006. godine. Dr. Ali nije prvi musliman predsjednik jedne države zapadne hemisfere. Naime, drugi predsjednik susjednog Trinidada i Tobaga bio je Noor Mohamed Hassanali između 1987. i 1997. godine. Dvije navedene države, uz Singapur, na čijem je čelu Halimah Yacob od 2017. godine, predstavljaju izuzetno pozitivne primjere integrativnog političkog djelovanja muslimanskih manjina.
