Sve ćemo vam dati. Ukinut ćemo vam roaming, dat ćemo vam novac za gradnju puteva, otvoriti tržište za uvoz vaših proizvoda. Vi prekinite veze i saradnju s Turskom, a mi vam ne damo ulazak u Evropsku uniju. Otprilike, to je sažetak onoga što se dešavalo na samitu zemalja članica Evropske unija ove srijede na Brdu kod Kranja u Sloveniji. To je poruka za šest zemalja Zapadnog Balkana koje su ostale u briselskoj čekaonici.

Čelnici 27 zemalja EU su licemjerni kao i obično. U javnim istupima izjavljuju predanost budućem uključivanju šest balkanskih država, ali nema roka za dovršetak pregovora sa zemljama koje su već započele pristupne pregovore (Srbija i Crna Gora), a nema čak ni garancija da će početi pregovori sa zemljama koje su već uradile svoju domaću zadaću (Albanija i Sjeverna Makedonija). Još je neizvjesnija i udaljenija evropska perspektiva Bosne i Hercegovine i Kosova, čiju nezavisnost čak nije ni priznalo pet država članica Unije.

Sastanak u Sloveniji novi je pokušaj Unije da šest država odvrate od bliske saradnje s Turskom, Rusijom i Kinom, ali u isto vrijeme i mjesto na kojem će im saopćiti da će još dugo ostati u čekaonici. Proširenje snažno blokiraju prije svih Francuska i Nizozemska,koje ne dopuštaju postavljanje bilo kakvih rokova za priključenje.

Da, EU će nastaviti “potvrđivati svoju predanost”, ali ne dopuštaju čak ni upotrebu riječi proširenje. Kada se ta riječ nekako pojavi, odmah je praćena podsjećanjem na “vjerodostojne reforme”. I kad sve to balkanske države naprave, opet nemaju garanciju da će ući u EU jer taj ekskluzivni klub zadržava pravo veta na prijem neke države.

Ono što su najavili u maju 2018, na posljednjem samitu šefova država i vlada EU-a i zemalja Zapadnog Balkana, ostalo je na snazi i danas. Možemo sarađivati, ali vrata su vam zatvorena. O svemu možemo pričati, razmijeniti lijepe želje, obećanja o ekonomskoj saradnji, ali ne nadajte se proširenju Unije u kratkom roku. Vrata su vam zamandaljena.

U EU postoji utjecajna grupa političara koja vjeruje da je posljednje proširenje bilo greška. Problemi s Mađarskom i Poljskom, korupcija, migrantska kriza, populizam... Sve je to utjecalo da se klima promijeni. Nije posrijedi samo pitanje novca, politike ili izbora poput onih koji su upravo održani u Njemačkoj ili koji će na proljeće biti održani u Francuskoj. Nešto se promijenilo u posljednjih pet godina na kulturnom, na identitetskom nivou.

Na večeri pred početak sastanka, u utorak navečer, pričalo se o svemu. O Kini, o položaju Evrope u svijetu, o australskim podmornicama. Samo ne o Balkanu. EU zna da ne želi proširenje, ali ne zna kako pronaći ravnotežu između nade i razočaranje na Zapadnom Balkanu. Zato EU gubi kredibilitet, a to je loša vijest. Ponajprije za Bosnu i Hercegovinu jer je takav stav čelnika Unije uzrok napetosti, krize i blokada u Bosni i Hercegovini. /D. H./