Trenutno osam država ima kandidatski status - Turska, Ukrajina, Moldavija, Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makednija te Srbija, a Gruzija i Kosovo potencijalni su kandidati.
"Iz geopolitičkih razloga proširenje zauzima visoko mjesto na političkoj agendi Evropske unije koja, međutim, još nije ni institucionalno niti politički spremna za to, stoji u izvještaju koje je u utorak predstavljen ministrima u Bruxellesu.
Dokument, u kojem stoji da ga ne treba promatrati kao stajalište Pariza i Berlina, navodi da bi EU trebao odlučivati kvalificiranom većinom umjesto jednoglasno u nekim područjima.
"Institucije i mehanizmi odlučivanja nisu bili osmišljeni za skupinu od 37 zemalja članica ... i zapravo otežavaju proces odlučivanja danas kada odluke u upravljanju krizama donosi blok od 27 zemalja", smatraju stručnjaci.
Jednoglasno odlučivanje propisano je za pitanja iz vanjske i sigurnosne te porezne politike, u finansiranju EU-a, u nekim područjima pravosuđa i unutarnje politike te socijalne sigurnosti i zaštite.
Neke vlade i stručnjaci već su kritizirali taj imperativ jednoglasja ocjenjujući da on uveliko usporava pa čak i blokira razvoj Unije, jer sve odluke u navedenim područjima moraju se svesti na najniži zajednički nazivnik.
S druge strane, ako se taj zakon promijeni, morat će se donijeti amandmani na ugovore EU-a, što bi bio dug i težak proces koji bi i sam zahtijevao jednoglasnost.
Nadalje, stručnjaci pozivaju na jačanje uvjeta da vlade država članica moraju poštivati vladavinu zakona i evropske vrijednosti kako bi imale pravo na novac iz EU fondova. Tu preporuku valja gledati u kontekstu činjenice da se Bruxelles godinama bori s nacionalistički i autoritarno nastrojenim vladama Poljske i Mađarske.
Dokument poziva EU da izmijeni svoje ugovore kako bi omogućio izdavanje obveznica te kako bi skratio budžetski ciklus sa sadašnjih sedam na pet godina za Evropsku komisiju i Evropski parlament.
Budžet, koji sada iznosi oko 1 posto bruto nacionalnog dohotka, treba povećati kako bi odgovorio zahtjevima rastućeg broja zadaća kojima se EU bavi kao blok, a novi izvori prihoda trebali bi se stalno njima dodjeljivati.
I na kraju stručnjaci zaključuju da bi nekim članicama EU-a trebalo dopustiti da međusobno tješnje sarađuju, čime bi se formirale četiri razine evropske integracije.
Najdublja integracija bila bi unutarnji krug sličan eurozoni koja se koristi jedinstvenom valutom i pasošem za šengenski prostor.
Druga razina bio bi sam EU, a širi krug činile bi pridružene članice koje bi sudjelovale na jedinstvenom tržištu EU robe i usluga i postupale bi po zajedničkim načelima EU.
Konačno, postojala bi Evropska politička zajednica - forum koji je predložila Francuska i koji je lansiran lani - kao vanjska razina političke saradnje no koja nije vezana za pravo Evropske unije.
