Rat u Ukrajini tužan je podsjetnik da se sukobi mogu rasplamsati bilo kada i bi,lo gdje u Evropi, posebno na zapadnom Balkanu. Područje je to koje se oduvijek smatralo buretom baruta, a danas se čini da upaljača za paljenje fitilja ima napretek.
Pogotovo zato što je sukob na tom području idealan način za destabilizaciju Zapada pod premisom 'podijeli pa vladaj', budući da je slaba tačka Evrope i to je manevar koji sve više uzima maha na tom području, konkretno u Srbiji, najbližoj Kremlju. U isto vrijeme predsjednik Sjedinjenih Država Joe Biden u junu je potpisao naredbu kojom će sankcionirati one koji prijete stabilnosti Balkana.
Iz tog razloga, Bruxelles je napustio 'stratešku uspavanost' u pogledu Zapadnog Balkana i čini sada sve da zadrži političku kontrolu nad tim područjem. Priznajući zabrinutost zbog nedavnih nasilnih demonstracija na sjeveru Kosova, zbog jačanja prisustva Wagner grupe u Srbiji, odnosno zbog odluke srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da vojsku te zemlje stavi u stanje maksimalne pripravnosti decembru. Sred tolikih izazova, EU sa kojom zemlje Balkana imaju gotovo 70% regionalne robne trgovine, mora biti odlučnija nego ikad da to područje privuče sebi.
Čini se kako to pokušavaju kombinacijom mamljenja pridruživanjem EU, ali to je dug i složen proces uz pakete pomoći kako bi se zaustavila energetska i ekonomska kriza. EU ne želi dva otvorena fronta jer im je dosta onog ukrajinskog. Paket energetske pomoći ispunjava dvostruki cilj, ima veze s provedbom plana zelene tranzicije EU-a na područjima koja su iznimno ovisna o ruskoj nafti i plinu i gdje potrošnja uglja i drva kao izvora energije uzrokuje visok nivo onečišćenja u regiji.
Stručnjaci, također, na pitanje zašto bi obične evropske građane zanimalo šta se događa na Balkanu, odgovaraju da je podcjenjivanje Balkana ista ona greška koju su napravili početkom 20. stoljeća, da je Prvi svjetski rat počeo na balkanu te da su trenutno tri zemlje Zapadnog Balkana članice NATO saveza (Albanija, Sjeverna Makedonija i Crna Gora).
EU pokušava stvoriti veze unutar Balkanskog poluotoka zbog njegove strateške pozicije koja ga povezuje s Bliskim istokom preko Turske, ali i s južnim Mediteranom, preko Grčke. Važno je podsjetiti da su nedavno oko Kipra otkriveni plinski džepovi koji bi mogli zadovoljiti dobar dio evropskih potreba. I svako transportno sredstvo kojim bi se taj plin slao dalje mora preći preko Balkana i zato se razgovara da bivša Jugoslavija postane čvorište plinske interkonekcije.
Osim toga, Evropska komisija je u novembru najavila da će Zapadnom Balkanu pomoći s milijardu eura. Od čega će polovica biti u obliku hitne pomoći, a ostatak bi se iskoristio za modernizaciju energetske infrastrukture u projektima vjetro i solarne energije. EU računa i na to da zapadni Balkan nije potpuno energetski ovisan od Rusije jer kada je u pitanju uvoz plina i nafte 63% dolazi iz Iraka, 23% iz Rusije, 10% iz Kazahstana i 3% iz Norveške.
Ono što zabrinjava briselske stručnjake jeste to što Srbija, nakon što je obnovila na tri godine po niskoj cijeni, svoj plinski ugovor sa ruskim Gazpromom, sada oklijeva uvesti sankcije Moskvi, a to predstavlja problem za njeno buduće članstvo u EU.
Također zabrinjava ih i situacija u Albaniji, ta zemlja nema problema sa uvozom nafte, samodostatna je zahvaljujući naftnom polju Patos-Marinza, jednom od najvećih u Evropi. To je zemlja tranzita energije s Transjadranskim plinovodom (TAP) koji prolazi kroz Albaniju, ima hidroelektrane, ali ih pogađa teška nestašica vode.
“Kosovo, zbog odnosa koje ima s Albanijom, također ima zalihe ovih resursa. A Makedonija je uglavnom samodostatna, a nafta koju dobiva rafinira se interno. Osim toga, u toku je izgradnja plinovoda koji povezuje Grčku sa Sjevernom Makedonijom. A u slučaju Bosne i Hercegovine, od početka 2021. godine kompanija Gazprom opskrbljuje prirodnim plinom Srbiju i Bosnu preko plinovoda Turkstream, s rutom koja dolazi iz Turske i Bugarske“, objašnjavaju analitičari.
Proces koji je Berlin započeo 2014. godine kako bi olakšao integraciju ovih zemalja u EU se nastavlja. Najproblematičniji slučajevi su slučajevi Bosne i Hercegovine zbog njene unutarnje politike; Srbije, jer je na strani Rusije i Kosova koje je daleko od EU jer njegovu nezavisnost od Srbije ne priznaju sve evropske zemlje.
Veliki izazov je Srbija. koja igra na dvije strane, približavajući se EU, ali ne gubeći privilegije u odnosima s Moskvom, poput uvoza plina i nafte po konkurentnijim cijenama. U Bruxellesu se boje da će “Srbija biti trojanski konj ako uđe u EU zbog svojih veza s Rusijom i njezinim ekonomskim elitama“ dok drugi pak smatraju da bi ulaskom u EU ta ruska veza oslabila. Ne treba zaboraviti da je Srbija članica promatrač takozvanog ruskog NATO-a, ODKB-a, organizacije kolektivne odbrane koju vodi Rusija.
Osim toga, Moskva pušta dezinformacije na ruskom kanalu Sputnik u Srbiji, Crnoj Gori, bosanskohercegovbačkom entitetu Republika srpska i na sjeveru Kosova. Potiče nacionalističke osjećaje i opskrbljuje Srbiju oružjem. Zabrinjava i prisutnost Wagner grupe koja je objavila da je u Srbiji otvorila podružnicu za brigu o Rusima u zemlji.
Vrata Kini također su otvorena. U pandemiji su odmah osigurali medicinski materijal i medicinsko osoblje. EU će kasnije izdvojiti milijarde za zdravstvenu krizu, ali je srbijanski predsjednik Vučić tada evropsku solidarnost opisao kao "bajku koja postoji samo na papiru". Osim toga, "neke od velikih javnih tendera u Srbiji, Albaniji ili Sjevernoj Makedoniji dobijauu kineske firme kamuflirane pod domaćim nazivima“, sve to pod ekonomskom dinamikom koja je uokvirena takozvanim Novim putem svile.
Usred svega toga ističe se inicijativa 'Otvoreni Balkan', 'mali Schengen', koju vodi srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić, a slijede ga Sjeverna Makedonija i Albanija. Cilj mu je olakšati komercijalne operacije između tih zemalja uz slobodno kretanje ljudi, kapitala i usluga a EU je iznimno sumnjičava kada je ta inicijativa u pitanju.
