U nedavnom nezvaničnom diplomatskom putovanju, koje je izazvalo mnogo pažnje i nade među omatorjelim ekolozima jedne stranke pune dobrih ljudi, a sve uz nadzor doktora koji su pronašli smisao života dvostruke ljekarske prakse u deset koraka po najvećoj bosanskohercegovačkoj bolnici, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine posjetio je Kolumbiju.

No, kako rekosmo, nije mu bio cilj inhalirati čisti povjetarac sa Anda, niti brati banane i opaljivati selfije, nije imao u planu otvoriti školu bosanskog jezika na putu iz Santa Marte u Cartagenu, već je imao sasvim drugačiji plan - potragu za najfinijim kolumbijskim brašnom. 

Misteriozna potraga

Od trenutka kada je sletio u Bogotu, ministar je bio odlučan u svojoj misiji do te mjere da je uzeo vremena da otvori stranicu Wikipedije i nešto nauči o drevnim znanjima kojim su se služili konkvistadori u potrazi za mitskim Eldoradom. No, umjesto zlata od kojega oslijepe pohlepne oči, naš ministar je vidio bijelo. Smiraj, čista tropska egzotika, jedna transcendentalna bijelina koja se pretvara u dugine boje koje podsjećaju na zastavu pod kojom je dao zakletvu da će čuvati paradni poredak povorke glavnoga grada svoje zemlje, u ime uzvišenih ljudskih prava svih rodova i spolova bez obzira da li vole mijestiti kiflu od bijelog ili crnog brašna i bez obzira na to vole li kifle umakati u marmeladu ili čokoladu.

Njegova pratnja, eto, barem je u to bio uvjeren, bila je sastavljena od provjerenih kifli, ali svejedno je bila poprilično zbunjena jer im je protokol bio nejasan. Svakih nekoliko kilometara morali su mijenjati automobile, dobivali su svako malo od domaćina nove mobitele. Ministar ih je uvjeravao da je to sve dio folklornih navika ove zemlje i da je riječ o sponzorskim paketima. Doduše, jedan se savjetnik posve zbunio kada su mu domorodci islikani neobičnim tetovažama prekrili oči crnim povezom i još im nabili jutenu kesu na glavu.

“Ne brinite, braćo, oni se igraju skrivača, to je kod njih običaj, nemojte da vrijeđamo domaćine”, uvjeravao ih je ministar iako su teško disali i već ih je hvatala neodoljiva čežnja da se vrate zavičaju, upute u općinu Ilijaš i upišu u organizaciju koju su nekada zvali pokretom nesvrstanog muslimanskog civilizacijskog kruga. 

“Uskoro dolazimo, put do brašna je snagom volje popločan braćo”, bodrio ih je ministar s neskrivenim osmijehom. “Ovdje se krije najfinije brašno u cijeloj Kolumbiji.”

Testiranje kvaliteta

Stigli su među neko raslinje. Bujno. Kao kosa hanumice dobrih ljudih iz ministrove zemlje i to kada izađe iz salona gdje joj je od uvehlih trava, koje su joj gmizale glavom, frizer, nježnoga ženskoga glasa i suptilnih pokreta koje podsjećaju na dresirane pariške pudlice, saopćio da joj je minival za plakata na Titovoj. "Tite mi", zakleo bi se. "I Dina", dodao bi glas iz duboke podsvjesti koja se krije u pješćanim dinama arapske noći sa srpom i čekićem.

"Ovo je džungla", zavapio je plahi savjetnik koji je do jučer ispijao kahvice ispred BBI centra, "šta ako me napadne tigar."

"Ne razumiješ ti ovaj svijet, ekološki su osvješteni, ovo im je sjedište Privredne komore i Ministarstva vanjske trgovine, ne budi papak", objašnjavao je ministar dok je pažljivo pregledavao svako kilo brašna koje je dobio umotano u nepropusnu plastičnu foliju. No, umjesto uobičajenih metoda testiranja, ministar je imao svoj jedinstveni pristup - testiranje na kiflu. Koji je tačno postupak - ostaje tajna koju zna samo on. I njegova kifla, a ona do sada nije progovorila. Doduše, postoji nagađanje da u razvijenim zapadnim zemljama imaju dešifrator i za njegovu kiflu pa znaju šta govori čak i u rijetkim časovima dok misli. 

“Ministre, zašto stavljate kiflu u brašno?”, upitao je zbunjeni savjetnik dok su se domaćini grohotom smijali. Njima je u suštini bilo svejedno jer kupoprodaja je davno dogovorena. Neka radi šta god hoće. Ili, neka ljubi ko koga hoće. 

“To je najbolji način da osjetim njegovu kvalitetu,” odgovorio je ministar ozbiljno. “Morate osjetiti njegovu čistoću i svježinu.”

Odjednom, bez upozorenja, ministar je počeo pjevati, vjerojatno sa namjerom da opusti situaciju: 

Na morskome plavom žalu
Gdje čarlija vjetrić mio
Plavušu sam bajnu snio
O kako sam sretan bio

I dok sam joj govorio
Drhtale su usne njene
A u mome zagrljaju
Šaptala je ljubeć' mene...

"Kako su lijepe vaše narodne pjesme", primijetio je predsjednik Privredne komore Kolumbije s blagim podsmjehom na usnama. 

"Nisu to naše...", pokušao je dovršiti prvi savjetnik.

"Šuti, ba, nisi ministar kulture...", prekinuo ga je ministar vanjskih dok je završavao posao. Tada je došao najsvečaniji trenutak ove međudržavne razmjene robnih zaliha. Kifla je potvrdila da je proizvod sto posto u duhu dogovora, čist ko suza. Ipak, da sve bude po protokolu prvi savjetnik je morao degustirati kvalitetu. Nešto kao rukovanje koje se podrazumijeva nakon uspješno odrađenog posla.

"Kako ću sad?!", pitao je uznevjereno. 

"Kifla, jarane, čuj, kako ćeš, sa kifle degustiraj", naredio je, a naredba je naredba. 

Prvi savjetnik se žrtvovao, jer ništa drugo mu nije bilo ni ostalo kao mogućnost, sve ostalo bilo bi u ravni diplomatskog skandala prvog reda. I sada nastaje tajac koji se činio kao vječnost. Čekala se provjera djelovanja kvalitete. 

No, niko nije bio spreman na ono što će uslijediti. Prvi savjetnik je pozelenio. Doslovno. Oči su mu se pretvorile u užarene krijeste te je započeo iz sveg glasa, kao da je Tarzan među diplomatama pjevati:

...Mila sura i žestoka,
Bosna na zemlji krvavoj,
čuvam te kao i dva oka,
ja sin sam tvoj, zemljo...

"Je l' i ovo neka vaša narodna", pitao je uljudno Kolumbijac.

"Ma, no, no, ne baš, to je uspavanka koju mu je majka pjevala kad je bio dijete, a on je senzibilan i...", nije stigao završiti ministar kada je prvog savjetnika klepio iza ušiju.  

Izvještaj

Nakon uspješno odrađene robne razmjene prvi savjetnik je bio zadužen da napravi izvještaj, ali da izostavi detalje u vezi muzičkog dijela posjete Kolumbiji, kao i gurmanskih detalja degustacije. Dragocjena roba je zapakirana i diplomatskom poštom poslana za Sarajevo. 

Ali, avaj, iako se naš ministar ponadao da će u duhu ravnopravnosti svim svojim sunarodnjacima podijeliti ovaj ljekoviti proizvod, ne bi li im proširio granice svijesti kada zaokružuju listić sa njegovim imenom, ubrzo se javila carina. I to ne bilo koja. Također diplomatska i koja ima svoja mnogobrojna predstavništva u Bosni i Hercegovini. Ispostavilo se da su pratili svaki njegov korak, čak i onaj dok je s kiflom mijesio brašno. 

Tražili su pola i još jednog, teška je cijena nameta, ali sve je to ipak u ime općeg zdravlja, pravde i naroda. Naš ministar je morao stranim diplomatima dati čak 51 vreće brašna, inače ne bi imao većinu na vagi.  

Napomena o rubrici Humoristan: Ovaj tekst je napisan isključivo u humorističke svrhe. Svaka sličnost sa stvarnim osobama, živim ili mrtvim, je slučajna i nenamjerna.