Stihovi usmene poezije Bošnjaka bilježe živu upotrebu riječi ićram (ikram), baš kao i svakodnevni naši narodni izrazi, poput onog u vrijeme napuštanja sijela, naročito ako je na sijelu bila kakva sofra, kao što je iftarska: “Fala/hvala (vam) na ićramu...” a široko su poznate i razne varijacije konstrukcija s ićramom i glagolom činiti: dobar ićram, golem ićram, velik ićram, čudan ićram i slično, baš kao što je i onaj manje poznati narodni stih iz jedne od varijanti one poznatije sevdalinke o snijegu, beharu i voću: “Golem bi’ ti ićram učinila: Metla bi’ te među šiltetima, baš k’o pašu među bimbašama!”, ili kao što su oni prelijepi stihovi iz jedne bošnjačke epske pjesme: “Kahvedžije kahvu donesoše, tutundžije bojali čibuke, dobar begu ićram učiniše.”
Slično, u jednom savremenijem kazivanju o šejhu hadži-efendiji Halidu Salihagiću stoji da, kada ga je jedan drugi šejh uveo u svoju tekiju, “veliki mu ićram učini” zato što mu je ustupio svoje mjesto, dok se u drugim sličnim savremenim kazivanjima veli da je neko nekom ićram učinio upravo zato (samo zato) što ga je zijaretio (posjetio).
Helem, posvjedočena ukorijenjenost ićrama u narodnoj umjetnosti, kulturi, duhu i našoj svakodnevnici, najbolji je pokazatelj i određene specifičnosti datog naroda kao takvog, a ta specifičnost se ovdje, rekao bih, ogleda i u živoj vezi s tradicijom te u posvjedočenoj direktnoj ili indirektnoj vezi s kur’anskim tekstom kao svetim tekstom Božije Objave. Naravno, evidentirajući prisustvo kur’anskih korijena u bosanskom jeziku, da se pogrešno ne shvati, umjesto da konstatujemo direktni ili indirektni utjecaj kur’anskog teksta na naš svakodnevni jezički izraz, mi ovdje zapravo samo bilježimo prisustvo određenih veza (preklapanja, povezanosti) na leksičkoj ravni, bilo da se radi o preklapanju riječi ili o preklapanju izvedenih riječi kod traženja najmanjeg zajedničkog sadržioca upravo u kur’anskim korijenima – nebitno kolika je vjerovatnoća da je određeni izraz arapskog porijekla ili prisustvo kur’anskog korijena u našem jeziku dokaz neke direknije veze s Kur'anom; prije će biti da nam takva vjerovatnoća i ne treba (uzima se da je mala vjerovatnoća da je neki izraz ili korijen riječi došao direktno iz Kur’ana, mada ima i takvih slučajeva/preklapanja). Zauzvrat, ovim evidentiranjem bolje ćemo preko živog bosanskog jezika razumijevati kur’anski tekst, i obrnuto, preko određenog kur’anskog korijena ili cijele riječi bolje ćemo razumijevati i određene izraze u bosanskom jeziku. Nevažno je ovdje otkud nam neki izraz ili riječ, važno je da ga možemo naći i u bosanskom jeziku i u kur’anskom tekstu.
Mnogo je varijacija riječi ikram (ićram) u Kur'anu, a nama zanimljiv kontekst je primjer kur’anskog izraza “(Rabbike) Zul Dželali vel Ikram”, koji se nalazi u 27. i 78. ajetu sure Er-Rahman (Milostivi), kojom se ističu i nabrajaju razne Allahove blagodati i čašćenja čovjeka njima, gdje se u cijeloj suri u refrenu često pita “Pa koju blagodat Gospodara svoga poričete?” – da bi se “odjednom” kazalo i to da “Sve što je na Zemlji, prolazno je. Ostaje samo Gospodar Tvoj, Veličanstveni i Plemeniti” (Kur'an: Milostivi, 26–27), i da bi se na samom kraju cijele sure, kada se već prešlo na kazivanje o ljepotama i počastima onoga svijeta (Ahireta), istaklo ajetom sljedeće: “Neka je mubarek ime Gospodara Tvoga, Veličanstvenog i Plemenitog.” Ime “Zul/Zel Dželali vel Ikram” posebno je preporučeno i hadisom Muhammeda. a. s., i nije nimalo nevažno što kod nas tespih poslije namaza započinje riječima: “Ja Rabbi Zel Dželali – Subhane Allah”, odnosno što prije toga svaki namaz nakon predaje selama završavamo dovom: “Allahumme ente Selam, ve minke Selam, tebarekte ja Zel Dželali vel Ikram”, u kojoj je i dio ajeta s kraja sure Er-Rahman, čime direktno izvršavamo naredbu iz ajeta “da slavimo (blagosiljamo) ime Gospodara Svevišnjeg i Plemenitog” kao Onoga Koji obilno daruje blagodati, Koji nas časti.
Zato se nakon naših sijela jedni drugima zahvaljujemo na ićramu (na počasti i časti, na tome što smo počašćeni), jer ikram (ićram) znači čast, plemenitost i počast.
Poznata nam je i sintagma “Kur'an Časni” (Kur’ani-Kerim), gdje je Kerim u značenju Plemeniti kao jedno od svojstava (ime) Gospodara Svjetova, Koji stalno dobro čini i Koji nas časti, bez obzira na naše zasluge.
Okitili su se ovim imenom oni koji nose imena Kerim ili Kerima, ili ista ova imena s prefiksom abd.
