Nakon više od 200 dana agresije na Palestince u Pojasu Gaze, i nemilosrdnog rata uništavanja ljudi, zgrada, biljaka i divljih životinja, da li je Izrael pronašao ono što traži? Okupaciona država započela je ofanzivu pod pretpostavkom da svo njeno barbarstvo na bojnom polju mora dovesti do poraza palestinskog otpora, čak i po cijenu masakra staraca, žena i djece i uništavanja civilne infrastrukture. To nije postignuto, uprkos ogromnom krvoproliću u proteklih sedam mjeseci, piše MEMO.

Izraelci gledaju na cijenu koja je plaćena za neuspjeh vlade i oružanih snaga da postignu ciljeve koje je Benjamin Netanyahu naveo u svom ratu. Milijarde šekela — stotine miliona dolara — troše se dnevno; talasi neprijateljstva preplavljuju cionističku propagandu; međunarodna podrška jenjava usred promjena u javnom mnijenju SAD-a i Europe; sporazumi o normalizaciji u arapskom svijetu su narušeni; Politički položaj Izraela i faktor regionalnog odvraćanja vjerovatno su nepopravljivo oštećeni; i postoji neviđeni pravni, moralni i politički pritisak na okupacionu državu i njene ilegalne naseljenike.

To je već stvorilo novu realnost koja je podsticaj svim antiokupacionim snagama u regionu. Kao rezultat toga, Izrael će se suočiti sa strateškom štetom koja prevazilazi njegova takozvana taktička dostignuća i otvara put suočavanju sa većim pritiskom svih vrsta.

Više od 200 dana genocida nad Palestincima u Gazi nije uspjelo da eliminira kapacitete otpora Hamasa – koji su, bez sumnje, još uvijek znatno patili – a pokret je i dalje de facto vlada u enklavi, koja daje sve od sebe da pomoći ljudima u najstrašnijim okolnostima. Izraelci vjeruju da će Hamas uspjeti sanirati ono što je uništeno, te ističu da je u samo nekoliko dana tokom novembarskog primirja uspio oživjeti svoje borbene sposobnosti na određenim područjima. Šta će, pitaju, moći ako se postigne dugoročni prekid vatre, ili se rat potpuno okonča?

Stoga je malo vjerovatno da će skicirani operativni planovi po kojima djeluje okupaciona vojska, bez jasnog, određenog cilja, dovesti do željenog ishoda.

Hamas je, u međuvremenu, sažeo 200 dana rata u nedavnoj izjavi svog vojnog glasnogovornika. Spomenuo je strateška dostignuća, uključujući gubitke koje okupacione snage svakodnevno trpe u smislu mrtvih i ranjenih vojnika, uprkos naizgled beskrajnim zalihama oružja i municije kojima raspolažu (ljubaznošću SAD-a i Njemačke, i drugih saveznika, koji su svi saučesnik u ovom genocidu). Ako se borba pretvori u rat iscrpljivanja, bit će zanimljivo vidjeti koja će se strana prva srušiti i odustati. U svakom slučaju, dugotrajni rat nije u najboljem interesu okupacione države.

Možda je najjasniji dokaz za to bila nedavna akcija otpora istočno od Khan Yunisa i u Beit Hanounu. Ove dvije oblasti se koriste kao izraelske tampon zone. Međutim, realnost na terenu je da je na desetine boraca posmatralo kretanje okupacione vojske. Istovremeno, pokret nastavlja da ispaljuje projektile na izraelske gradove upravo iz ovih područja, šaljući snažnu poruku državi aparthejda da uprkos skoro potpunom uništenju civilne infrastrukture i ubijanju Palestinaca — uglavnom djece i žena — nije postigao njegove ciljeve.

Rezultat je da u Izraelu raste zabrinutost da će ovaj rat trajati još nekoliko mjeseci, možda i duže, dok njegove trupe tonu u močvaru Gaze, fizički i metaforički. Čini se da je vojska bila nepripremljena za vrstu gerilskog ratovanja koje su koristile grupe otpora.

Štaviše, operativni ciljevi su ponovo kalibrisani u skladu sa dešavanjima na terenu i političkim ograničenjima; oni su sada zapravo manje dobro definisani nego ranije. Umjesto potpunog uništenja Hamasovih vojnih i vladinih sposobnosti, sada vidimo da okupaciona vojska jednostavno želi osigurati da Hamas ne bude u mogućnosti da izvede još jedan napad u stilu 7. oktobra u godinama koje dolaze. Ovo može zahtijevati postizanje prvobitnog cilja, a možda i ne. Vidit ćemo.

Šta god da se dogodi, Izrael je pogriješio u usklađivanju svog operativnog plana s deklariranim ratnim ciljevima premijera koji se suočava s krivičnim prijavama (a sada moguće i optužbama za ratne zločine) i za kojeg rat djeluje kao privremena kartica „Izađite iz zatvora besplatno“.

Ne možete bombardovati ideologiju pokornosti. Ubijanje ključnog osoblja Hamasa je pokušano u prošlosti, a gotove zamjene su jednostavno zakoračile u proboj, tako da izazov Islamskog pokreta otpora ne nestaje. Sve dok se ne preduzmu značajni koraci za okončanje izraelske okupacije Palestine i ugnjetavanja njenog naroda, Izraelci će se bojati svaki put kada se 7. u mjesecu pojavi na kalendaru.

Zaustavi rat. Prekinite okupaciju.