Kada god politički lutak Elmedin Dino Konaković ostane bez nadzora svoga Đepeta, američkog ambasadora Michaela Murphyja, nekako mu uspije da se saplete o vlastiti lažljivi jezik. Iako ga je čaršija odavno prozvala Dinokio, Konakoviću, nažalost, ne raste nos nakon svake izgovorene laži, jer da je to slučaj do sada bismo imali probijen tunel kroz Prenj. No zato mu raste rejting uvjerljivo najlažljivijeg političara na Zapadnom Balkanu, a što je pažnje vrijedna titula u takvoj vrsti profesije i u tako velikoj konkurenciji.
Najnovija Konakovićeva laž je od one vrste koje se u američkoj ambasadi nazivaju kontrolom štete, a koju naš narod jednostavno zove – vađenjem. Tako se Konaković pokušao izvaditi iz teške situacije koju je upao on i ostali lideri nametnute ambasadorske koalicije servilnim odnosom i popuštanjem pobješnjelom Miloradu Dodiku. Svjestan da je javnost zgrožena pasivnim i submisivnim ponašanjem “trojke” u odnosu na Milorada Dodika Konaković je u svom pinokijevskom infantilnom maniru pokušao uvjeriti javnost da on i njegovi nametnuti drugari nisu govorili to što jesu već da je to radio neko drugi.
I umjesto da se izvadi, Konaković se samo dublje zakopao. Uvjeren da je javnost spremna da prije povjeruje njemu umjesto vlastitim ušima i očima, Konaković je, valjda, zaboravio da se ne obraća svojoj nipadiji i ostalim poltronima već čitavoj javnosti kojoj je dovoljan tek jedan klik pa da ustvrdi da Elmedin ponovo bestidno laže.
Ako je Konaković zaboravio, Interent nije. Tako možemo naći izjavu predsjednika Naše stranke Edina Forte, koji je pravdao koaliranje sa SNSD-om tvrdnjom kako je “SNSD spreman zauzeti proevropski kurs”. Tu je i izjava, inače Dodiku naklonjenog političara Nermina Nikšića, predsjednika SDP-a, koji je bubnuo da se Dodik promijenio, štaviše da ga “podsjeća na nekog starog” i kooperativnog Dodika. A da ne zaboravimo da je i sam Konaković tvrdio da je “Dodik promijenio taktiku”. Naravno to su samo izjave, no daleko su gora politička nedjela ovog paklenog trojca, koji su se ljubakali s Dodikom po rakijskim podrumima i košarkaškim utakmicama a onda mu isporučivali ključne državne institucije i kukavno šutjeli dok je pred njima psovao genocid u Srebrenici.
Elmedinu Konakoviću možda neće narasti nos zbog njegovih laži. No zbog njegove kapitulantske politike spram Milorada Dodika i Dragana Čovića, Bošnjacima rastu magareće uši. I tu leži sva tragedija jednog naroda u čije ime govore tuđe marionete i pajaci.
