Sam pao, sam se ubio. Tako bi se mogao najkraće opisati strmoglavi pad političkog rejtinga Elmedina Konakovića, nametnutnog ministra vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i projektiranog lidera Naroda i Pravde.

Sve od kada se javno raskrinkani pokušaji narko-kartela da se infiltriraju u politički život, ali i institucije Bosne i Hercegovine, putem osnivanja vlastite stranke te naročito od kada su pod optužbom za pripadnost ili saradnju s istim tim kartelima optuženi i uhapšeni Konakovićevi intimusi, Elmedin Konaković kao da je izgubio razum. Već gotovo mjesec on se svakom novom izjavom samo dublje ukopava i gore kompromitira.

Interesantno je da Konaković i sada djeluje onako kako to radi od početka svoje samostalne političke karijere - pokušava agresivnom galamom skrenuti pažnju sa sebe na druge te ih optužiti za ono što se njemu u javnosti stavlja na teret, ali nekako mu ovaj put to ne polazi za jezikom.

Prezentirani dokazi i informacije krajnje su osuđujući. Zbog saradnje s kartelima uhapšene su i optužene osobe za koje je Konaković više puta javno intervenirao a iz presretnutih razgovora članova kartela sasvim je očito da se računalo na Konakovićevu stranku kao sredstvo političke artikulacije kriminalnih interesa.

Umjesto da pruži šokiranoj javnosti odgovore na pitanja u vezi sa stvarnim sponzorima i finansijerima predizbornih kampanja NiP-a, objasni izuzetno sumnjive tokove novca, neprirodne i neprilične političko-poslovne veze s Dubaijem kao jednim od zaljevskih stranih centara moći koji pokušava projektirati svoje interese u Bosni i Hercegovini ili obrazloži nivo njegove lične ali i involviranosti njegovih stranačkih kolega u kontakte s pripadnicima narko-kartela, Konaković pokušava galamom i upiranjem prsta u svoje protivnike nadglasati sve glasnije nezadovoljstvo javnosti ali i nezadovoljstvo unutar vlastite stranke.

Ovaj će mu put to biti uzalud jer je danas posve jasno da je NiP bio odabran kao sredstvo za infiltraciju kartela u politički, ekonomski i društveni život Bosne i Hercegovine, ponajprije jer im takve zamisli nisu mogle proći s Konakovićevim političkim protivnicima.

No Konaković svjededno nastavlja da se ukopava vrišteći "Drž'te lopova" dok su mu ruke pune veće količine "materije koja asocira na nedozvoljena sredstva" pažljivo upakovane u foliju od političke korupcije i trgovine utjecajem. Srećom, što bi rekao rahmetli Alija Izetbegović, "Naš narod nije blećak".