Humza Yousaf je prošao kroz više nego što je bio pošten udio rasističkog zlostavljanja kako bi postao prvi musliman i osoba azijskog porijekla koja je preuzela glavnu izvršnu ulogu u škotskoj vladi i predvodila jednu veliku stranku u Velikoj Britaniji.
Više od većine muslimana, Yousaf je bio meta prijetnji. Morao je dobro razmisliti o uticaju koji će kandidiranje na mjesto premijera imati na njegovu porodicu.
“To je jedan od dugih razgovora, teških razgovora koje sam vodio sa porodicom koja zna za rasno i islamofobično zlostavljanje koje trpim. Na kraju krajeva, ne brinete previše o sebi – brinete za svoju djecu”, rekao je Yousaf za The Scotsman.
Uporedio ga je u jednom trenutku škotski političar sa Abu Hamzom, londonskim imamom osuđenim u SAD-u za smrtonosnu otmicu zapadnih turista u Jemenu.
U roku od nedelju dana od polaganja zakletve na urdu i engleskom, Yousaf se borio protiv policijske racije na dom Petera Murrell-a, bivšeg izvršnog direktora Škotske nacionalne stranke i supruga bivše prve ministrice Nicole Sturgeon, u istrazi o stranačkim finansijama.
Yousafov aktivizam počeo je rano u životu, kao volonter za Islamic Relief u dobi od 10 godina. Nastavio je organizirati koordinatore demonstranata iz Glasgowa za najveći miting Stop the War protiv rata u Iraku 2003. godine, čime je zaradio mjesto na radaru Breitbarta, krajnje desničarske američke web stranice.
Postao je glasnogovornik Islamske pomoći za medije prije izbora za škotski parlament 2011. godine.
Yousaf i njegov kolega Anas Sarwar, koji je na čelu Škotske laburističke partije, borili su se protiv diskriminacije i islamofobije, koji su svojstveni životu na Zapadu. To su domaće snage.
Moćna strana agenda
Ipak, u igri je jedna moćna strana agenda, koja ima potpuno drugačiji motiv za raspirivanje islamofobije u Evropi i SAD. Ova kampanja traje već deceniju i pokrenuta je kao odgovor na arapsko proljeće, kada su svi zaljevski autokrati osjetili opasnost od događaja u Tunisu, Egiptu, Jemenu i nakratko u Siriji.
Njegovi ideolozi uticali su na politiku vlade, ne samo u Britaniji, Njemačkoj, Austriji i Francuskoj. Njegovi trolovi su uništili reputaciju. Njegove mrlje su pokvarile World-Check, vrlo tajne podatke koje banke koriste za usklađivanje. Legitimni biznisi su bankrotirali.
Ovu kampanju finansira vlada bez dna. I što je još gore, mozak iza toga je musliman. Sada je predsjednik Ujedinjenih Arapskih Emirata, Mohammed bin Zayed.
Na dan Yousafovog izbora za premijera, New Yorker je otkrio kako su Ujedinjeni Arapski Emirati platili privatnoj obavještajnoj firmi sa sjedištem u Ženevi, Alp Services, da ocrni najveću britansku muslimansku dobrotvornu organizaciju Islamic Relief Worldwide (IRW), pokušavajući da ih povežu sa Muslimanskom braćom i nasilnim ekstremistima.
Prema New Yorkeru, Alp je pokušao povezati Heshmata Khalifu, člana upravnog odbora IRW-a, s terorizmom, nakon njegovog rada s egipatskom humanitarnom organizacijom u Bosni 1990-ih. Taj pokušaj je propao, ali Alp je prešao preko Khalifine historije društvenih medija, gdje su otkrili antisemitske postove koje je podijelio nakon izraelskog napada na Gazu 2014. godine.
Alp je ovu informaciju podijelio s londonskim Timesom, koji je objavio priče. Khalifa je dao ostavku, a IRW je osudio te objave kao užasne i neprihvatljive.
Dobrotvorna organizacija je tada bila pod pritiskom cunamija. Američki State Department, pod bivšim predsjednikom Donaldom Trumpom, ohrabrio je sva vladina tijela da ispitaju "svoj odnos sa IRW-om". Dobrotvorna komisija u Velikoj Britaniji i Švedska agencija za međunarodni razvoj pokrenule su istrage, dok je Njemačka u potpunosti ukinula finansiranje IRW-a. Banke su zaprijetile da će zaustaviti transfer sredstava IRW-a kriznim zonama širom svijeta.
IRW kaže da je potrošio stotine hiljada dolara da bi ostao u poslu, finansirajući vanjske revizije i potiskujući lažne informacije u pretraživanjima interneta. Platila je nezavisnu komisiju na čelu sa Dominikom Grivom, bivšim državnim tužiocem, koja je utvrdila da je IRW „veoma efikasna dobrotvorna organizacija“ bez institucionalnog antisemitizma.
Waseem Ahmad, izvršni direktor IRW-a, rekao je za New Yorker da je ugrožavanje reputacije nanesena dobrotvornoj organizaciji uticala na milione ljudi širom svijeta koji se na nju oslanjaju: “To je samo povrijedilo i odložilo naš humanitarni rad”, rekao je. Upitan zašto su UAE potkopali IRW-a, on je odgovorio: "To je pitanje vrijedno više miliona dolara."
Zaista jeste. Zašto je vlada jedne muslimanske zemlje pokušala uništiti najveću muslimansku dobrotvornu organizaciju?
'Uvredljiva virusna komunikacija'
UAE su 2014. godine, na samom početku ove kampanje, objavili listu od 86 “terorističkih grupa”, među kojima je i Vijeće za američko-islamske odnose. Navodi se da je IRW ogranak Muslimanskog bratstva, optužbu koju ta organizacija odlučno opovrgava.
IRW nikako nije sam. Alp je zamisao Marija Brera, švicarskog istražitelja koji je imao probleme sa zakonom u San Francisku i Švicarskoj. Svoju specijalnost opisao je kao "uvredljive viralne komunikacijske kampanje".
Poput izraelske kompanije NSO, koja je razvila svoj softver Pegasus za prisluškivanje mobilnih telefona, Brero je mislio da prodaje uslugu dovoljno moćnu da privuče šefove država. On se 12. maja 2017. pohvalio UAE da je „nekoliko šefova država“ i drugih „pojedinaca sa visokom neto vrijednošću“ iskoristilo Alpov „kapacitet da poboljša ili umanji reputaciju na internetu“.
Brero je bio na putu. Prema New Yorkeru, UAE su mu stavili 200.000 eura mjesečno za lociranje i napad na mete širom Evrope, uz dodatne naknade za jednokratne projekte. Jedan od njegovih prvih poteza bio je da kontaktira italijanskog akademika koji je stekao ime loveći Muslimansku braću i povezujući ih s ekstremističkim grupama.
Lorenzo Vidino vodi Program o ekstremizmu na Univerzitetu George Washington (GWU), nazivajući se „stručnjakom za islamizam u Evropi i Sjevernoj Americi“ čije se istraživanje fokusiralo na „dinamiku mobilizacije džihadističkih mreža na Zapadu; vladine politike borbe protiv radikalizacije; i aktivnosti organizacija inspirisanih Muslimanskim bratstvom na Zapadu”.
Izraz “nadahnut bratstvom” pažljivo je odabran, jer bi lažno optužiti metu za članstvo bilo kleveta. Umjesto toga, Vidino svoje mete dijeli u tri kategorije: „čista braća“, „Bratstvo se rađa“ i „organizacije pod uticajem Bratstva“.
Vidino priznaje da bi bila "teška analitička greška" spojiti ideologiju Bratstva sa selefističkim i džihadističkim miljeom. Ali u stvarnosti, on radi upravo to. U pamfletu o Muslimanskom bratstvu u Austriji, objavljenom 2017. godine, on je naveo da ta organizacija “promoviše narativ koji, korištenjem žrtvi i opravdanja nasilja, stvara plodno okruženje za radikalizaciju”.
Zapadne grupe koje on maglovito opisuje kao „entitete bratstva“ su, prema Vidinu, namjerno preuveličale antimuslimanske incidente i stavove – za koje on nesumnjivo priznaje da postoje – kako bi podstakli „opsadni mentalitet“ u lokalnim muslimanskim zajednicama, posebno u Austriji. Istovremeno, tvrdi on, Bratstvo vidi nasilje kao legitimno tamo gdje smatra da su muslimani pod okupacijom i finansira organizacije kao što je Hamas.
Kopirajte i zalijepite
U ovoj „analizi“ nedostaje mnoštvo dokaza da Hamas svoje odluke donosi nezavisno od drugih islamističkih grupa i da ograničava oružani otpor na teritorij Palestine. Kao što je Shin Bet priznao, palestinska nacionalna stvar igra daleko veću ulogu od religije. Džihadisti imaju kratak život u Gazi.
Vidino dalje njeguje mit da Bratstvo stvara probleme društvene kohezije u Evropi i da je – ubilačka fraza – „ u suprotnosti sa evropskim vrijednostima“.
Ove riječi su kopirane i zalijepljene u vladine politike u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Austriji i Francuskoj. Dvije godine prije svog pamfleta o Muslimanskom bratstvu u Austriji, Vidino je negirao izvještaj u Telegraphu da je bio uključen u pregled Bratstva koji je vodio Sir John Jenkins.
Emiratski think tank Ak Mesbar objavio je Vidinovu knjigu pod naslovom "Nova muslimanska braća na Zapadu".
Vidino je tada rekao za MEE: „Jednostavno sam dobio zadatak da napravim rad i informišem ljude koji su radili na pregledu – kao što je od mnogih akademika zatraženo da urade.”
Iste godine kada i austrijski list, Vidino je brzo preuzela vlada Emirata. Procureli mejlovi koje je poslao ambasador UAE u SAD, Yousef al-Otaiba, otkrili su da je on proslijedio Vidinov rad ministru vanjskih poslova Emirata, opisujući ga kao „papir o osnaživanju umjerenog glasa islama u SAD-u kako bi se izbalansirao i na kraju porazio glasove islamizma”.
Otaiba je potom dogovorio sastanak između Vidina i njegovog koautora i njegovog šefa Abdullaha bin Zaida.
Vidinovi papiri su bili politika koja je čekala slijedeći napad u Evropi. Kada su naoružani ljudi identificirani kao simpatizeri Islamske države ubili četiri osobe u napadu u Beču 2020. godine, austrijsko ministarstvo unutrašnjih poslova krenulo je u akciju, pokrenuvši najveće racije protiv navodnih terorista u zemlji od Drugog svjetskog rata.
Farid Hafez, gostujući profesor međunarodnih studija na Williams koledžu i nerezidentni viši istraživač u inicijativi za most na Univerzitetu Georgetown, bio je među desetinama građana pritvorenih pod sumnjom da su povezani sa Bratstvom.
Ali istraga se raspala, bez ikakve pravne osnove činjenica koju je potvrdio Viši regionalni sud u Gracu nakon što je nekoliko optuženih uputilo prigovore.
“Dok je tužilaštvo neke od meta napada optužilo za pripadnost Muslimanskoj braći, sud je istakao da se Bratstvo u Austriji ne smatra terorističkom organizacijom”, napisao je Hafez u MEE. Nakon operacije koja je trajala više od godinu i po dana, sa više od 21.000 sati prisluškivanja telefona i više od milion fotografija, nije podignuta optužnica.
Kriminalizacija muslimana
Ali to nije zaustavilo kampanju austrijske države da kriminalizira muslimansko društvo. Ova strategija je imala dvije svrhe: da prikrije neuspjeh austrijskih obavještajnih službi u samim napadima i da izgradi klimu straha oko političkog islama, mjerama kao što su zabrana hidžaba i zatvaranje džamija.
Austrijska vlada je 2021. godine pokrenula “Nacionalnu kartu islama” koja prikazuje lokacije 620 džamija i muslimanskih udruženja širom zemlje.
“Zamislite da imamo kartu judaizma ili kršćanstva u Austriji,” rekao je Tarafa Baghajati, predsjedavajući Inicijative muslimanskih Austrijanaca, za ORF.
Austrija je čak napravila svoje putokaze, sa slikom prijetećeg muslimana i upozorenjem: „Pazi! Politički islam u blizini.” Nepotrebno je reći da je to bilo previše čak i za Vijeće Evrope, koje je tražilo povlačenje mape.
Vidino je za New Yorker potvrdio da je radio za Alp, rekavši: „To je isto istraživanje koje ja radim bez obzira na sve, tako da nije bitno ko je krajnji klijent. Ja sam poni sa jednim trikom. Istražujem Muslimansko bratstvo u Evropi skoro 25 godina.”
Konačno, postoje neki znaci povlačenja. Priča iz New Yorkera navela je dva američka profesora da povuku svoju povezanost s programom ekstremizma na Univerzitetu George Washington.
Hilary Matfess, docent na Univerzitetu u Denveru i bivša saradnica na GWU-ovom programu za ekstremizam, napisala je na Tviteru: „Prije nego što sam se pridružila, trebalo je da izvršim dužnu pažnju o direktorovim istraživačkim i profesionalnim aktivnostima; Nisam i kajem se zbog toga. Da budem krajnje jasan: najoštrije osuđujem islamofobiju.”
Dan kasnije, Cynthia Miller-Idriss, osnivačka direktorica Laboratorije za istraživanje i inovacije polarizacije i ekstremizma na Američkom univerzitetu, i bivša saradnica u GWU-ovom programu za ekstremizam, rekla je da želi da se njeno ime ukloni, iako nije bila plaćena pozicija.
Ali šteta je učinjena. Samo u Francuskoj, Hafez je izračunao da je „čak 24.887 muslimanskih organizacija i preduzeća stavljeno na tajnu crnu listu i pod strogim nadzorom, a 718 organizacija i preduzeća u vlasništvu muslimana uključujući najmanje četiri škole, 37 džamija, 210 preduzeća i dvije organizacije su zatvorene. Francuska vlada je zaplijenila oko 46 miliona eura [50 miliona dolara].“
Rasistički napadi
Nije potrebno 25 godina istraživanja da bi se povezala islamofobija koju sponzorira država u Austriji, Francuskoj i Njemačkoj sa sve većom plimom rasističkih napada na muslimane u Evropi.
Rasistički napadi na muslimane skočili su u Austriji nakon pojave islamske mape. Njemačka je prošle godine zabilježila porast napada na džamije, pri čemu je 10 osoba povrijeđeno, a nekoliko džamija oštećeno. U 2020. napadi su porasli u Francuskoj za 53 posto, uz zabilježeno 235 incidenata. U Velikoj Britaniji u godini koja završava martom 2022. godine, Ministarstvo unutrašnjih poslova je zabilježilo da je 42 posto vjerskih zločina iz mržnje usmjereno na muslimane – ukupno 3.459 krivičnih djela.
Dakle, da se vratimo na pitanje: šta je postigao džihad UAE protiv političkog islama? Zašto muslimanska vlada nastavlja sponzorirati i finansirati kampanju koja cilja muslimane u Evropi, bez obzira na njihove političke stavove ili aktivnosti?
Mohammed bin Zayed je bio prisiljen, zbog neuspjeha, promijeniti svoju vanjsku politiku. Podigao je opsadu susjednog Katara. Sada mnogo ulaže u Tursku. Barem na površini, sklapa mir sa svojim regionalnim rivalima.
Pa ipak, finansiranje ove pogubne kampanje se nastavlja. Zašto? Šta UAE može dobiti širenjem straha, blatenjem nedužnih muslimana, uništavanjem reputacije i poslovanja, podsticanjem bijelih rasističkih napada na džamije i uništavanjem života hiljada?
Šta se može dobiti hranjenjem krajnje desnice? Šta se može dobiti uništavanjem efektivne zapadne kontraobavještajne službe stigmatizacijom čitavih zajednica?
Nevjerovatno je da se evropske vlade prave voljnim marendama autokrata, koji sve to radi iz potpuno drugačijih motiva od onih koji se prodaju u Velikoj Britaniji, Nemačkoj, Francuskoj i Austriji. Nije mu stalo ni mrvice do “dobrog muslimana” za kojeg tvrdi da ga pokušava kreirati. On to radi radi samoodržanja, baš kao što čini ruski predsjednik Vladimir Putin.
Koliko je prikladno da se Austrija ponudi kao epicentar za pokušaje Mohammeda bin Zayeda da socijalno inžinjeriše muslimansku zajednicu u Evropi. Uostalom, to je jedina zemlja u kojoj se još uvijek može vidjeti statua antisemitskog bivšeg gradonačelnika Beča, Karla Luegera, koji je inspirisao Hitlera.
Zar austrijska država ništa nije naučila?
