Bosanska norma opravdano propisuje oblik ašov, za razliku od oblika hašov, koji se može čuti u nekim narodnim govorima. Međutim, ono što se može kazati jeste činjenica da primjeri slične provenijencije pokazuju drukčiju razvojnu liniju, gdje i norma pokazuje usklađenost s dovršenim govornim analoškim procesima, kako je to npr. slučaj s primjerima hastal, koji je ustvari porijeklom od mađarskog astal, ili npr. hambar, koji je etimološki zapravo orijentalno ambar.
E zato se postavlja pitanje na kojim principima treba propisati određeni oblik, u konkretnom slučaju npr. ašov, kako je normirano, a što se suprotstavlja oblicima hastal ili hambar, premda je riječ o gotovo identičnoj kategoriji.
Postoji mogućnost da ovu pojavu treba posmatrati iz dviju perspektiva: prvo, što je riječ o nedovršenom procesu prilagođavanja i analogije koji je zastao na “pola puta”, usljed čega proizlazi drugo, a to je da očito oblik hašov nije dosljedno rasprostranjen u narodnim idiomima za razliku npr. od hastala ili hambara. Imajući u vidu trenutno bosansko jezičko stanje, moglo bi biti da ašov neće preći u hašov, iako će sporadično biti čuvan u nekim dijalekatskim arealima.
Što se tiče porijekla, ova je leksema jako zanimljiva s obzirom na to da je porijeklom iz mađarskog oblika ásó. Oni koji nešto znaju iz mađarske ortografije, znaju da suglasnik s u mađarskom označava naše š, pa se navedeni oblik čita kao [ašo], dok se sa slavističkog stanovišta može lakše objasniti finalni suglasnik -v, kojeg nema u mađarskom i koji je u bosanskom dao oblik ašov.
Naime, ako se uzme u obzir za se oblik *ašo mijenjao u paradigmama na način: ašoa, ašou, može se pretpostaviti da je riječ o umetanju prijelaznog sonanta -v- između dvaju vokala, nakon čega je analogijom uspostavljen i u nominativu – ašov.
Zbog navedenih problema u definiranju izraza, bosanski normativi mogli bi evidentirati oba oblika: i ašov i hašov, iako se nedvosmislen normativni status priznaje oblicima bez h-. A da je riječ specifična, govori i podatak da se u bosanskim rječnicima akcentira na tri različita načina: ášov, ášōv i àšov. Zato se i danas u nekim narodnim govorima kaže da uskoro valja hašati bašču.
