Kultura | 30.04.2024.

JEZIČKI SAVJETI ALENA KALAJDŽIJE

Čovjek horva a ne ašov

Postavlja se pitanje na kojim principima treba propisati određeni oblik, u konkretnom slučaju npr. ašov, kako je normirano, a što se suprotstavlja oblicima hastal ili hambar, premda je riječ o gotovo identičnoj kategoriji.

Autor:  ALEN KALAJDŽIJA

Bosanska norma opravdano propisuje oblik ašov, za razliku od oblika hašov, koji se može čuti u nekim narodnim govorima. Međutim, ono što se može kazati jeste činjenica da primjeri slične provenijencije pokazuju drukčiju razvojnu liniju, gdje i norma pokazuje usklađenost s dovršenim govornim analoškim procesima, kako je to npr. slučaj s primjerima hastal, koji je ustvari porijeklom od mađarskog astal, ili npr. hambar, koji je etimološki zapravo orijentalno ambar.

E zato se postavlja pitanje na kojim principima treba propisati određeni oblik, u konkretnom slučaju npr. ašov, kako je normirano, a što se suprotstavlja oblicima hastal ili hambar, premda je riječ o gotovo identičnoj kategoriji.

Postoji mogućnost da ovu pojavu treba posmatrati iz dviju perspektiva: prvo, što je riječ o nedovršenom procesu prilagođavanja i analogije koji je zastao na “pola puta”, usljed čega proizlazi drugo, a to je da očito oblik hašov nije dosljedno rasprostranjen u narodnim idiomima za razliku npr. od hastala ili hambara. Imajući u vidu trenutno bosansko jezičko stanje, moglo bi biti da ašov neće preći u hašov, iako će sporadično biti čuvan u nekim dijalekatskim arealima.

Što se tiče porijekla, ova je leksema jako zanimljiva s obzirom na to da je porijeklom iz mađarskog oblika ásó. Oni koji nešto znaju iz mađarske ortografije, znaju da suglasnik s u mađarskom označava naše š, pa se navedeni oblik čita kao [ašo], dok se sa slavističkog stanovišta može lakše objasniti finalni suglasnik -v, kojeg nema u mađarskom i koji je u bosanskom dao oblik ašov.

Naime, ako se uzme u obzir za se oblik *ašo mijenjao u paradigmama na način: ašoa, ašou, može se pretpostaviti da je riječ o umetanju prijelaznog sonanta -v- između dvaju vokala, nakon čega je analogijom uspostavljen i u nominativu – ašov.

Zbog navedenih problema u definiranju izraza, bosanski normativi mogli bi evidentirati oba oblika: i ašov i hašov, iako se nedvosmislen normativni status priznaje oblicima bez h-. A da je riječ specifična, govori i podatak da se u bosanskim rječnicima akcentira na tri različita načina: ášov, ášōv i àšov. Zato se i danas u nekim narodnim govorima kaže da uskoro valja hašati bašču.

HISTORIJSKA PODSJEĆANJA

Alija Isaković, čovjek bez kojeg je bio nezamisliv bošnjački kulturni preporod

Iako me probudila tuga na sabah umjesto tvoje ruke...

KALAJDŽIJA: Filozofija života uz Čarobnjaka

OD 1508. DO DANAS

Bosanski jezik i bosnistika u Mađarskoj

Jezički savjeti Alena Kalajdžije

Može li se kašljati i kahnuti