Sa novim biografskim filmom Ejmi Vajnhaus “Povratak u crno” u američkim bioskopima od 17. maja 2024. godine, odnos pokojne pjevačice sa alkoholom i drogom ponovo je pod lupom. U julu 2011. Winehouse je pronađena mrtva u svom stanu u sjevernom Londonu od "smrti u nesreći" u dobi od 27 godina. To je službeni britanski izraz koji se koristi za slučajnu smrt uzrokovanu dobrovoljnim rizikom.

Koncentracija alkohola u njenoj krvi bila je 0,416%, što je više od pet puta od dozvoljene granice intoksikacije u SAD-u, što je dovelo do toga da je njen uzrok smrti kasnije prilagođen tako da uključuje "toksičnost alkohola" nakon druge istrage mrtvozornika.

Gotovo 13 godina kasnije, konzumacija alkohola i opijanje ostaju glavna kriza javnog zdravlja, ne samo u Velikoj Britaniji već i u SAD-u

Otprilike 1 od 5 odraslih Amerikanaca prijavilo je da pije alkohol najmanje jednom sedmično, sa prosječno sedam pića po epizodi pijanstva. Ovo je znatno iznad količine alkohola za koju se smatra da izaziva legalnu intoksikaciju, koja se obično definiše kao koncentracija alkohola u krvi preko 0,08% – u prosjeku, četiri pića u dva sata za žene, pet pića u dva sata za muškarce.

Među ženama, dani “teškog opijanja” povećali su se za 41% tokom pandemije COVID-19 u poređenju sa nivoima prije pandemije, a odrasle žene u svojim 30-im i 40-im godinama ubrzano povećavaju stopu prekomjernog opijanja, bez dokaza da se ovi trendovi usporavaju. Uprkos naporima da se shvati ukupna biologija poremećaja upotrebe supstanci, razumjevanje odnosa između zdravlja žena i prekomjernog opijanja od strane naučnika i ljekara je zaostalo.

Nikki Crowley, docent za biologiju, biomedicinsko inženjerstvo i farmakologiju. Jr neurobiolog fokusiran na razumijevanje hemikalija i regija mozga koji su u osnovi ovisnosti o alkoholu. Proučava kako se neuropeptidi – jedinstveni signalni molekuli u prefrontalnom korteksu, jednom od ključnih regija mozga u donošenju odluka, preuzimanju rizika i nagrađivanja – mijenjaju ponavljanim izlaganjem prekomjernoj konzumaciji alkohola na životinjskim modelima.

Njena laboratorija se fokusira na razumijevanje kako stvari poput alkohola mijenjaju ove moždane sisteme prije nego što se može dijagnosticirati ovisnost, tako da možemo bolje odrediti napore kako prema prevenciji tako i prema liječenju.

Signalni molekuli u prefrontalnom korteksu se mijenjaju ponovljenim izlaganjem prekomjernoj konzumaciji alkohola na životinjskim modelima

Biologija zavisnosti

Iako se problematična konzumacija alkohola vjerovatno javljala sve dok postoji alkohol, tek 2011. godine Američko društvo za medicinu ovisnosti prepoznalo je ovisnost o supstancama kao poremećaj mozga – iste godine kada je Winehouseova smrt. Dijagnoza poremećaja upotrebe alkohola sada se koristi preko zastarjelih pojmova kao što je označavanje pojedinca kao alkoholičara ili alkoholizma.

Istraživači i kliničari su napravili veliki napredak u razumijevanju kako i zašto lijekovi – uključujući alkohol, drogu – mijenjaju mozak. Ljudi često konzumiraju drogu poput alkohola zbog nagrađivanja i pozitivnih osjećaja koje stvara, kao što je uživanje u piću s prijateljima ili proslava prekretnice sa voljenom osobom. Ali ono što počinje kao konzumacija alkohola koja se može kontrolirati može se brzo pretvoriti u cikluse prekomjerne konzumacije alkohola nakon čega slijedi odvikavanje.

Iako svi oblici konzumacije alkohola nose rizik po zdravlje, čini se da je opijanje posebno opasno zbog toga kako ponovljeni ciklusi između visokog stanja i stanja povlačenja utiču na mozak. Na primjer, kod nekih ljudi, upotreba alkohola može dovesti do "mamurluka", osjećaja anksioznosti koji može pratiti mamurluk.

Ponavljane epizode opijanja i pijanstva, zajedno sa odustajanjem, mogu dovesti do recidiva i ponovne upotrebe alkohola. Drugim riječima, upotreba alkohola prelazi sa nagrađivanja u samo pokušaj sprječavanja lošeg osjećaja.

Ima smisla. Uz ponovljenu upotrebu alkohola tokom vremena, područja mozga uključena u alkohol mogu se pomaknuti od onih koji su tradicionalno povezani s upotrebom droga i nagradom ili zadovoljstvom u regije mozga koje su tipično uključene tokom stresa i anksioznosti.

Sve ove faze pijenja, od uživanja u alkoholu do povlačenja do ciklusa žudnje, kontinuirano mijenjaju mozak i njegove komunikacijske puteve. Alkohol može utjecati na nekoliko desetina neurotransmitera i receptora, čineći razumijevanje njegovog mehanizma djelovanja u mozgu komplikovanim.

Njena rad u laboratoriji fokusiran je na razumijevanje kako konzumacija alkohola mijenja način na koji neuroni unutar prefrontalnog korteksa međusobno komuniciraju. Neuroni su ključni komunikator mozga koji šalju električne i hemijske signale unutar mozga i ostatku vašeg tijela.

Ono što je otkrila u životinjskim modelima opijanja je da određeni podtipovi neurona gube sposobnost da međusobno razgovaraju na odgovarajući način. U nekim slučajevima, opijanje može trajno preoblikovati mozak. Čak i nakon dužeg perioda apstinencije, razgovori između neurona se ne vraćaju u normalu.

Ove promjene u mozgu mogu se pojaviti i prije nego što dođe do primjetnih promjena u ponašanju. To bi moglo značiti da se neurobiološka osnova ovisnosti može ukorijeniti mnogo prije nego što pojedinac ili njegovi voljeni posumnjaju na problem s alkoholom.

Istraživači još uvijek ne razumiju u potpunosti zašto neki ljudi mogu biti podložniji ovoj promjeni, ali to vjerovatno ima veze s genetskim i biološkim faktorima, kao i obrascima i okolnostima pod kojima se konzumira alkohol.

Slika hormonskih receptora u prefrontalnom korteksu mozga, osvijetljena različitim bojama

Žene su zaboravljene

Dok istraživači sve više razumiju mješavinu bioloških faktora koji su u osnovi ovisnosti, postoji jedna populacija koja je do sada bila uglavnom zanemarena: žene.

Žene imaju veću vjerovatnoću od muškaraca da imaju neke od najkatastrofalnih posljedica po zdravlje uzrokovanih upotrebom alkohola, kao što su problemi s jetrom, kardiovaskularne bolesti i rak. Žene srednjih godina su sada u najvećem riziku od opijanja u poređenju sa drugim populacijama.

Kada žene konzumiraju čak i umjerene količine alkohola, povećava se njihov rizik za razne vrste raka, uključujući rak probave, dojke i gušterače, između ostalih zdravstvenih problema – pa čak i smrt. Dakle, sve gore stope poremećaja upotrebe alkohola kod žena izazivaju potrebu za većim fokusom na žene u istraživanju i potrazi za tretmanima.

Ipak, žene su dugo bile nedovoljno zastupljene u biomedicinskim istraživanjima.

Tek 1993. godine, klinička istraživanja finansirana od strane Nacionalnog instituta za zdravlje morala su uključiti žene kao subjekte istraživanja. Zapravo, NIH nije čak ni zahtijevao spol kao biološku varijablu koju bi istraživači finansirani iz federalnih jedinica razmatrali do 2016. Kada su žene isključene iz biomedicinskih istraživanja, to ostavlja doktore i istraživače s nepotpunim razumijevanjem zdravlja i bolesti, uključujući ovisnost o alkoholu.

Takođe je sve više dokaza da supstance koje izazivaju zavisnost mogu stupiti u interakciju sa cikličnim polnim hormonima kao što su estrogen i progesteron. Na primjer, istraživanje je pokazalo da kada je nivo estrogena visok, kao prije ovulacije, alkohol bi mogao biti efikasniji, što bi moglo dovesti do većeg opijanja. Trenutno, istraživači ne znaju potpuni obim interakcije između ovih prirodnih bioloških ritmova ili drugih jedinstvenih bioloških faktora uključenih u zdravlje žena i sklonost ovisnosti o alkoholu.

Žene srednjih godina su u najvećem riziku za neke od najtežih zdravstvenih posljedica prekomjernog pijenja.  

Istraživači i zakonodavci prepoznaju vitalnu potrebu za povećanjem istraživanja zdravlja žena. Velika savezna ulaganja u istraživanje ženskog zdravlja su vitalni korak ka razvoju boljih mogućnosti prevencije i liječenja za žene.

Iako su žene poput Amy Winehouse možda bile prisiljene da se privatno i javno bore s poremećajima upotrebe supstanci i alkoholom, sve veći fokus istraživanja ovisnosti o alkoholu i drugim supstancama kao poremećaju mozga otvorit će nove mogućnosti liječenja za one koji pate od posljedica.