U Bosni i Hercegovini postoje različiti mediji. Zanimljivi, zabavni, dosadni, besmisleni. Postoje žuti, ozbiljni, oni koji prepisuju, oni koji su bliski nekoj od političkih opcija, oni koji tvrde da su nezavisni jer ih finansiraju strane ambasade.
A postoji i “Večernji list”.
U Bosni I Hercegovini postoje i dobri i loši novinari, postoje i osrednji, lijeni, vrijedni, postoje oni koji shvataju, oni koji prepisuju, postoje i energični i istraživački, iskusni i oni koji klimaju glavom.
A postoje i Jozo Pavković i Zoran Krešić, dvojac iz “Večernjeg lista” koji je teško svrstati u bilo koju kategoriju.
Oni su radikalna medijska pesnica još radikalnijeg dijela HDZ-a, bejzbolska palica jedinog istinski režimskog medija u zemlji, novina i portala u kojem postoje i neke rubrike samo da svoje članke i komentare ne bi morali objavljivati na memorandumu HNS-a. Ono što se osmisli na imanju kraj ispravljenog toka Radobolje to se izdiktira Krešiću i Pavkoviću.
To, naravno, nije neuobičajen i rijedak slučaj u svijetu medija, ali stvar postaje još ozbiljnija kada taj dvojac počne u svojim tekstovima prijetiti raspadom i ratom u državi koju ne priznaju i ne žele, kada prijeteći napisane komentare ilustriraju slikom tenka. I tako pošalju poruku šta će biti ako ne bude onako kako oni hoće.
Jozo Pavković ove sedmice, komentarišući proteste u Sarajevu ispred sjedišta OHR-a, šalje tenkove i traži od visokog predstavnika da seli iz Sarajeva, u Bruxelles ili u Grude. Optužujući Bošnjake za mržnju prema Hrvatima “kakva nije zabilježena ni za vrijeme rata”, Pavković Sarajevo i stranke koje u njemu imaju sjedište upoređuje sa Slobodanom Miloševićem s početka ’90-ih, iako je jasno da je politika stranke koju medijski promovira ta koja je, nekada s Karadžićem u Grazu, a danas s Dodikom, “preko Pelješkog mosta” povela Bosnu i Hercegovinu na autostradu pakla.
Pavkoviću su svi Bošnjaci, svi su mu političko Sarajevo. I mediji, i NVO i nacionalne i građanske stranke. I Sejdić i Finci su Bošnjaci a izgleda da je biti osviješten, biti emancipiran Bošnjak u Sarajevu, onaj koji već 600 godina zna i za sapun i za parfem, Pavkoviću valjda nezamislivo. Valjda to nisu evropske vrijednosti za “Večernjakov pečat”.
Pavković prijeti tenkom jer zna da je sve upravo suprotno od onoga što je namaštao HDZ, koji ne želi da Hrvati biraju Hrvata u Predsjedništvu BiH, oni žele da HDZ bira kandidata HDZ-a u Predsjedništvu BiH.
Pavković zna da je, sad ili nikad, trenutak da se izmjenama Izbornog zakona stvori okvir u kojem će ubuduće biti nemoguće skinuti HDZ s vlasti, a onda je širom otvoren put do trećeg entiteta i konačne secesije. Put ka stvaranje Gaze i Zapadne obale usred Evrope.
Zato je HDZ nervozan i zato Pavković svoj komentar ilustrira slikom tenka. Baš kao da je vrijeme Jelavićeve samouprave. No postoji sitan problem koji on zaboravlja ili svjesno ignorira. Ruska agresija na Ukrajinu je pokazala da je ratovanje tenkovima stvar prošlosti. Da su dovoljni dronovi da ih učine potpuno besmislenim. “Bayraktari” svoj posao obavljaju bez greške. A treba li podsjećati čiji su “Bayraktari” i ko odlučuje kome će ih poslati?
