Proteklu godinu obilježili su brojni događaji bitni za bosanskohercegovačku ekonomiju, i pozitivni i negativni, ali nijedan događaj ne može zasjeniti najavljeni sunovrat elektroenergetskog sistema Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno, onoga dijela koji snabdijeva Elektroprivreda BiH d. d. Sarajevo. Sve što se događalo s elektroenergetskim sistemom, izjave koje su dolazile iz Federalne vlade, saopćenja iz Elektroprivrede BiH, ukazuju na to da će 2024. godina biti prilično neizvjesna s najvažnijim pitanjem, koje ne glasi koliko skupo ćemo plaćati struju, nego hoćemo li uopće imati struje.

Pred sami kraj 2023. godine federalni premijer Nermin Nikšić izjavio je da od izgradnje Bloka 7 u Termoelektrani Tuzla neće biti ništa: “Kada su u pitanju Evropska unija i Evropska energetska zajednica, vidite da se i u EU ponovo otvaraju i vraćaju termoblokovi u funkciju, potpuno je jasno da ovdje od termobloka 7 neće biti ništa. Napravit ćemo sve što je u našoj moći da ostale blokove dovedemo u odgovarajuću funkciju kako bi 2030. i 2050. dočekali spremni.”

Nešto ranije je Elektroprivreda Bosne i Hercegovine objavila da je od januara do septembra 2023. godine ostvarila negativan finansijski rezultat u iznosu od približno 50 miliona KM.

Finansijski gubici kompanije čije je funkcioniranje od fundamentalne važnosti za očuvanje integriteta i stabilnosti elektroenergetskog sistema posljedica su, tvrde iz ove kompanije, poremećaja na tržištu električne energije, znatnog smanjenja obima tržišne prodaje i nemogućnosti ostvarenja projiciranih prihoda u oblasti trgovine. Prema ovome što su naveli, problem je zapravo u tome što ne znaju prodati struju. Ali, dodatni problem je to što iz svojih rudnika ne mogu iskopati dovoljno uglja. Pojednostavljeno, imaju rudnike, imaju ugalj, imaju rudare, ali ne mogu da ga iskopaju. Kako i zašto, zaista je nejasno.

GUBICI ELEKTROPRIVREDE BiH

“Negativno poslovanja uzrokovano je prvenstveno kontinuiranim smanjenjem isporuka uglja iz rudnika Koncerna EPBiH u periodu 2020–2022. godina, koje je nastavljeno i do septembra ove godine, povećanjem cijene uglja i troškova njegovog prijevoza, smanjenjem proizvodnje električne energije i bilansnih viškova kojima su, plasiranjem na tržištu, nadoknađivane razlike u odnosu proizvodna-prodajna cijena za javno snabdijevanje”, naveli su iz Elektroprivrede BiH.

U decembru prošle godine najavljeno je poskupljenje struje za privredu, te je Vlada FBiH donijela odluku kojom je proglasila stanje ugrožene sigurnosti snabdijevanja električnom energijom za 2024. godinu, najavljujući time čak i mogućnost redukcija, nešto što je nepoznato od kraja Agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Bajazit Jašarević, koji je najveći dio svog radnog vijeka proveo u energetici, bio je, između ostalog, direktor Termoelektrane Tuzla, a kasnije i direktor Elektroprivrede BiH, kazao je kako je iznenađen što je donesena odluka da se odustane od izgradnje Bloka 7, a da nije jasno zatvoren energetski bilans Federacije Bosne i Hercegovine do 2050. godine.

Prema njegovim riječima, struka poznaje samo jedan način razmatranja potreba za energijom, a to je zatvaranje energetskog bilansa za potrebe potrošnje domaćeg stanovništva i privrede u smislu energetske neovisnosti, nikakva uopćena razmatranja ne daju odgovore na pitanja kako u ovom momentu osigurati od 5.000 do 5.200 gigavat-sati, kolike su potrebe Federacije BiH koje pokriva Elektroprivreda BiH Sarajevo, ako smo već sad na granici da imamo samo za vlastite potrebe, a blokovi koji su trenutno u radu su odradili svoj dvostruki vijek u TE Tuzla i TE Kakanj.

“Potrebe rastu dva do tri posto godišnje, koliko je otprilike ekonomski razvoj svake zemlje, dio se pokriva iz energetske efikasnosti, racionalnijeg trošenja, ali dio se mora podmirivati u povećanju proizvodnje, pri čemu je važno da je u srednjoročnom planu razvoja Elektroprivrede BiH Blok 7 bio blok koji bi uz blok 6 u TE Tuzla te dva bloka u TE Kakanj i hidroelektranom Jablanica i sve što se može izgraditi od vjetroelektrana i solarnih elektrana trebao biti osnova elektroenergetskog sistema”, kazao je Jašarević. 

Prema njegovim riječima, ne možemo jedan koncept u kojem postoji matematika potrebne energije i proizvodnje energije zamijeniti uopćenom pričom – mi ćemo to namiriti, a da nikad niko ne kaže kako, kojim koracima i iz kojih izvora.

“I dalje mislim da bez bazne energije, koja je iz termoelektrana ili nuklearnih elektrana, nikakav energetski sistem ne može funkcionirati. Nikakav, ni u Njemačkoj, ni u Poljskoj, ni u Bosni, ni nigdje u svijetu, bazna energija je termoenergija i nuklearna energija, a sve druge obnovljive izvore treba maksimalno koristiti i, kada ima obnovljive energije, treba zaustaviti proizvodnju ove bazne energije, koja ima veće ekološko breme, ali kada nema obnovljive energije, onda treba koristiti baznu. Zbog naraslih civilizacijskih potreba stanovništva i automatizacije i modernizacije proizvodnje, bez električne energije ne može se zamisliti život ni na nekoliko sati, a kamoli kada se ovisi o tuđoj energiji koje ima gotovo uvijek osim onda kad su veliki poremećaji, pri čemu se prvo namire bogatije i ekonomski razvijenije zemlje, a ostalo, šta ostane, ide srednje razvijenim zemljama, a tranzicijskim zemljama gotovo uvijek ništa ne ostane. Zato bi bilo dobro da je društvena rasprava o tome prethodila jednoj ovakvoj odluci kada se od gotovine pravi veresija, pravi neka neizvjesnost”, rekao je Jašarević.

On pita iz kojeg izvora ćemo u narednih 25 godina imati 5.000 gigavat-sati uvjeren da se to teško može postići uz pomoć postojećih blokova. Ako se zamjenski blok neće graditi, onda moramo znati koji je to broj solarnih elektrana, vjetroelektrana i hidroelektrana koje će proizvesti potrebnu energiju, a uopćena priča je, smatra Jašarević, samo obična politička priča u kojoj “običan svijet” ostaje zbunjen.

“To je tako važna priča da ne vidim ništa važnije u privrednom dijelu u Federaciji BiH. Druge elektroprivrede nisu u ovoj fazi u kojoj je Elektroprivreda BiH zbog odrađenih sati postojećih postrojenja. Ova odluka proizvela je neizvjesnost i vlada će morati ponuditi strategiju, a tu je uvijek priča o vremenu i novcu; nema tu neke priče o patriotskom naboju, to je ekonomija, ona poznaje samo tržište i one koji mogu opstati, zato je to teško i osjetljivo pitanje”, rekao je Jašarević.

On objašnjava da obnovljivi izvori energije, vjetroelektrane i solarne elektrane ne mogu zamijeniti termoelektrane. Čak i da imamo neograničeno mnogo izvora vjetroenergije i solarne energije, sve to ne može samostalno raditi. Dijagram proizvodnje tako je nestalan i nestabilan da bez termoenergije i regulacionih hidroelektrana sistem baziran na vjetroelektranama i solarnim elektranama ne može neometano funkcionirati, a priča o skladištenju energije je odlična, samo što niko ne pokazuje nijedno skladište na čitavoj planeti ili su ona minorna.

Jednostavno, pravilo je energetike da se svake godine prave godišnji bilansi, pa i srednjoročni bilansi električne energije, u kojima se tačno navede koliko će energije proizvesti pojedini izvor, mora se imati ime i prezime izvora i onda se programira potrošnja u skladu s pravilima struke imajući u vidu da se tekuća godina uvećava za porast bruto društvenog proizvoda.

UGALJ NEMA ALTERNATIVU BAREM DO 2050.

“Moram priznati da je teška finansijska situacija zbog inflacije, svi govore o cijenama hoće li biti više ili niže, ali ključno je pitanje da li će energije uopće biti. Na tržištu će je biti, osim kada su veliki globalni poremećaji, kada mali i srednji ostanu bez energije. Bez vlastite energije ne može se osigurati povoljnija cijena za privredu da bi ona bila konkurentna, a socijalno stanje stanovništva je takvo da grupe u stanju socijalne potrebe valja zaštititi do kraja, a ovim drugim kategorijama energija mora imati višu cijenu”, kazao je Jašarević.

On naglašava da domaći ugalj nema alternativu do 2050. godine. Priča o izgradnji velikog broja solarnih panela po domaćinstvima je, smatra Jašarević, potpuno nerealna jer oni se nikada neće isplatiti s ovakvim cijenama električne energije, niko nema poticaja da bilo šta proizvodi kada mu je jeftinija ova energija koju Vlada po niskoj cijeni s razlogom daje stanovništvu.

“Najvažnije pitanje danas je kako da ne ostanemo bez vlastite energije, jer energetska ovisnost je mnogo opasnija nego što je iko do sada pokušao da objasni, a niko nije ni pokušao zato što je preosjetljivo; nije to ni lahko objasniti. Kad nemamo energije kojom upravlja vlada, onda smo bliže redukcijama nego kupovini na slobodnom tržištu. Cijena energije na tržištu može biti niska kad je ima viška, ali je pitanje kako preživjeti i snabdijevati privredu i stanovništvo kada dođe do strašnog poremećaja kako je bilo 2017. godine, kada je bila suša, prošle godine zbog globalnih dešavanja... Tu se mali, naravno, ništa ne pitaju”, rekao je Jašarević.

Dodao je da moramo biti svjesni da je nekada Federacije BiH izvozila mnogo električne energije, a sada je izvozi vrlo malo ili nimalo. To je zato što su postojeći termoblokovi odradili svoj radni vijek, u njih se jedno vrijeme nije ulagalo jer se željelo graditi nove termoblokove koji će raditi do 2050. godine. Sada se to promijenilo zbog okolnosti koje do kraja nisu jasne.