Evropa se mora udružiti i formirati jedinstvenu vanjsku politiku kojoj je prioritet zaustavljanje krvoprolića u Gazi. To mora učiniti zbog hiljada stanovnika Gaze, zbog političke budućnosti i Izraela i Palestine i — konačno — zbog same Evrope.

Nakon najave da će glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda (ICC) tražiti naloge za hapšenje visokih izraelskih i Hamasovih lidera, evropski lideri su bili posvuda. A kako ovaj vrtoglavi niz reakcija ostavlja Evropu uglavnom irelevantnom u ovom sukobu, to također pokazuje izrazitu potrebu za koherentnom evropskom vanjskom politikom.

EU igra opasnu igru, držeći se 27 uglavnom neefikasnih vanjskih politika umjesto da ima jedan glas. Ovo uključuje temeljno pitanje priznanja palestinske države - što se čini kao logičan korak ka rješenju s dvije države, a ipak ga ne podržavaju sve zemlje EU.

Gubimo iz vida šta je na kocki: u Ukrajini i Gazi bjesne ratovi; ratovi koji bjesne u našem direktnom regionu. Zaboravite na to da je EU globalna sila, Evropa će prestati biti čak i regionalna sila ako se ne udruži.

Štaviše, ovi sukobi imaju potencijal da podijele naše društvo što duže bjesne. A u praksi već vidimo prve znakove da se to dešava.

Tenzije rastu u zajednicama koje smatraju da imaju udjela u sukobu, a došlo je i do porasta i antisemitizma i islamofobije. Jevreji u Evropi se miješaju s djelima izraelske vlade, dok se od stanovnika i građana arapskog porijekla stalno traži da osude Hamas – kao da imaju neke veze s organizacijom zbog porijekla. Kao rezultat toga, glasovi za mir se guše, a grupe krajnje desnice lobiraju za mirovne demonstrante sa simpatizerima Hamasa.

Vrijeme je da se Evropa vrati kući sa svog odmora odgovornosti.

Lideri EU bili su vrlo odlučni u osudi brutalnosti Hamasovog masakra 7. oktobra, posebno jer je probudio duboko ukorijenjene strahove i traumatične uspomene kod Izraelaca. Da ne zaboravimo, preko 120 ljudi se još uvijek nalazi u Gazi. Ali sličan snažan odgovor na nasilne izjave visokih izraelskih političara, vojnih načelnika i istaknutih ličnosti je izostao - osim nekih izuzetaka. Nedjelovanje je do sada dovelo samo do više dobro dokumentovanih bombardovanja civila, izazvalo gladovanje i ugušilo kritičnu pomoć.

Sada smo na tački kada se kredibilan slučaj za genocid nalazi pred Međunarodnim sudom pravde, kao i tužiocima koji se bave ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti u ICC-u. Ova tijela rade velikom brzinom kako bi primijenila međunarodno pravo, dok je Evropa — kao najveća sila u regionu — odsutna.

Čini se da EU nije u stanju pronaći koherentan glas, čak i onaj koji osuđuje ljudsku patnju. Dakle, hajde da počnemo od toga i da razvijemo istinski zajedničku spoljnu politiku EU zasnovanu na ovom osnovnom pojmu.

Ovdje ima dobrih i loših vijesti. Loša vijest je da se ne može razviti potpuno definirana zajednička vanjska politika preko noći. Dobra vijest je, međutim, da je letvica postavljena vrlo nisko. Još bolje, postoje neke čvrste smjernice u našim ugovorima EU, koje možemo početi primjenjivati ​​danas. Možemo početi sa vanjskom politikom — čak iako skromnom — koja se spaja oko nekih od naših najosnovnijih vrijednosti: poštovanja ljudskog dostojanstva i međunarodnog prava.

Čovječanstvo mora biti naš najmanji zajednički imenitelj, iz kojeg gradimo kredibilitet i politički kapital na svjetskoj sceni.

Sve ovo mora početi primjenom teške ljubavi prema izraelskoj vladi. Tužilaštvo ICC-a jasno je stavilo do znanja da vjeruje da neke od vladinih radnji predstavljaju zločine protiv čovječnosti, a navedenom cilju oslobađanja talaca ne služi ponašanje Izraela. Naš ljudski odgovor na masakr 7. oktobra vezao nas je za izraelskog premijera koji služi svojim ličnim interesima i interesima marginalnih grupa u svojoj vladi. I čineći to, mi smo se odrekli naše autonomije i naše misije da radimo na miru.

Ali to ne mora biti tako. Imati zajedničku vanjsku politiku zasnovanu na podržavanju osnovnih vrijednosti i posvećenosti svih strana međunarodnom pravu bi odmah otključalo paralizu u kojoj se nalazimo.

Takođe je vrijeme da Evropa pronađe svoje mjesto u svijetu. Generalna skupština Ujedinjenih naroda glasala je velikom većinom za jačanje palestinske državnosti, dok je kolektivni Zapad sve više izoliran nakon što je odlučio da se suzdrži ili glasa protiv. Štaviše, samo glasanje će vjerovatno uskoro biti poništeno od strane Vijeća sigurnosti UN-a u kojem je Zapad previše zastupljen.

Možemo formulisati razne razloge za svoj stav, ali istina je da je ostatak svijeta već formirao svoje mišljenje. Oni vide licemjerje ispisano po cijelom Zapadu.

Ovo se može promijeniti – ako to želimo. Vraćajući se našim osnovnim principima, možemo donekle ispraviti ovu sliku Evrope. Pozvali smo se na međunarodno pravo kako bismo potvrdili pravo Izraela da se brani od napada Hamasa 7. oktobra. Sada moramo podržati međunarodno pravo kada je u pitanju zaštita života i prava na samoopredjeljenje Palestinaca.

Napori ka prekidu vatre i početku novog mirovnog procesa u regionu moraju postati opsesija Evrope. Čak i ako smo podbacili jednom ili dvaput u prošlosti, čak i ako nismo uspjeli 75 godina, moramo pokušavati da ovo funkcionira - dok konačno ne uspije.

Autorice teksta, koji je objavio Politico, su Sophie In 't Veld članica političkog pokreta Volt Europa, i Francesca Romana D'Antuono, potpredsjednica Volt Europa.