Brzopotezne analize lokalnih izbora u Türkiye neće pomoći razumijevanju onoga šta se na ovim izborima zapravo desilo. Da, u vibrantnim demokratijama, poput turske, iznenađenja su ne samo moguća nego se i dešavaju. Činjenica da Partija pravde i razvoja (AKP) nije ostvarila očekivane rezultate ne bi trebalo da vodi dalekosežnim zaključcima.
Prije svega za turske standarde slaba izlaznost (78%) je jedan od odlučujućih faktora ovih izbora. Od 61,430,934 glasača glasovalo je 48,256,117. Od toga je 46,046,101 važećih glasačkih listića, što daje broj od 2,210,016 nevažećih (oko 4.5 posto nije malo).
Kada se uporede brojevi glasova AK partije na prethodnim lokalnim izborima (20,584,029) sa ovim jučerašnjim (12,502,115), onda je jasno da su apstinenti uglavnom iz njenih redova. Ako se uporede glasovi glavne opozicione Republikanske narodne partije (CHP) iz 2019. (12,868,815) sa jučerašnjim (13,983,928) vidi se da uspeh nije rezultat naglog i velikog porasta njihovih glasača.
Zapravo taj paradoks se najbolje vidi na primjeru izbora za metropolitanskog gradonačelnika Istanbula. İmamoğlu je zapravo osvojio oko 300 hiljada manje glasova nego 2019. godine. Tada je osvojio 4,741,885, a sada 4,432,691. S obzirom da je broj glasača samo u Istanbulu između ova dva izbora skočio za 744,312, pad od 300 hiljada se ne može ni pod razno tumačiti kao porast popularnosti.
Uspjeh ili “uspjeh” CHP-a, ako se šibicarenje može nazvati uspjehom, je da je uspio skrenuti diskurs sa neuspjeha i nerada svojih gradonačelnika na ekonomiju, inflaciju i visinu penzija, što se ni sa najrastegljivijom maštom ne mogu smatrati pitanjima za lokalne izbore, niti predsjednici općina imaju ikakvog uticaja na njih. Pri tome ne treba zaboraviti da u Turkiye postoji 15 miliona penzionera.
Dok su kandidati AK partije pričali o projektima za rešavanje gorućih problema gradova, držeći kampanje čistima, CHP je pričao o onome što ionako neće biti u stanju da ovim izborima promjeni (o prljavštini kampanje ovaj put ne bih).
Tri ključne tačke iz govora predsjednika Erdoğana nakon izbora su sadržane u sljedećim rečenicama:
“Izbori 31. marta za nas nisu poraz, već prekretnica.“
“Pobjednik ovih izbora je nacija. To je naša demokratija. 'To je 85 miliona'.”
“Pobijedili smo na svim izborima na koje smo izašli. Ovo se dogodilo ovog puta. Uvijek smo do sada uspjevali. Nastavićemo svojim putem uspješno.”
Rezultati izbora će, kao i uvijek, biti analizirani pod jakim mikroskopom i potrebne promjene, kako unutar stranke, tako u pristupu glasačima će biti preduzete.
“Ovo su lokalni izbori. Opći izbori održani su 14. i 28. maja 2023. Ovi rezultati će naravno imati uticaja na opštu politiku. Ali bilo bi teško izvući značenje izvan toga,” piše Abdulkadir Selvi u Hürriyetu. Što je upravo moja opaska o dalekosežnim zaključcima sa početka ovog teksta. “Ako na osnovu ovih rezultata (CHP) pokrene kampanju za prijevremene izbore, pogrešno će procijeniti poruku koju su dali birači. Iz glasačke kutije nije bilo poruke o prijevremenim izborima,” objašnjava Selvi.
Predsjednik Erdoğan i AK partija su primili reziltate dostojanstveno, kako dolikuje pravom lideru i pokretu koji je više od političke stranke. Da li će opozicija biti dovoljno mudra da prihvati Selviev savjet (pogotovo ako ih inostranstvo nastavi ložiti) ćemo vidjeti. Bilo bi dobro za Turkiye da ga prihvati.
