BUDIMAC: Međunarodni sud pravde dao je tračak nade

Reakcija zapadnih medija na preliminarnu presudu Međunarodnog suda pravde (ICJ) u slučaju genocida koji je pokrenula Južna Afrika, a kojom je ustanovljeno da postoji vjerodostojan slučaj protiv Izraela i kojom sud naređuje Izraelu da spriječi (ne)djela genocida u Gazi i omogući pružanje hitno potrebnih osnovnih usluga i humanitarne pomoći, perfektan je odraz svjetskog poretka zasnovanog na pravilima.

Pravila su, blago rečeno, savitljiva – čitaj, orvelovska – pa poraz može biti pobjeda, baš kao što je rat mir, a ropstvo sloboda. Težnja da se petak 26. januar 2024. godine baci u memorijsku rupu neobično se poklapa s umnožavanjem i ubrzavanjem događaja u regiji, pa se, na neki način, taj datum čini kao pluskvamperfekt, samo poslije tri dana.

Međutim, preći olako preko te, svakako, historijske odluke ili je, pak, umanjivati nije samo usluga izraelskoj propagandi nego siguran put nerazumijevanju daljnjeg razvoja svakakve samo ne jednostavne situacije u zapadnoj Aziji (ili onome što se naziva Bliskim istokom).

Dakle, Izrael je potučen i ponižen na ICJ-u u svakom pogledu i van svakih očekivanja. Svaki od elemenata na kojima je gradio odbranu je odbijen, neki, reklo bi se, čak s izvjesnom dozom prezira. Naprimjer, britanski član izraelskog tima Malcolm Shaw bio se upljuvao da “objasni” kako genocidne izjave izraelskih zvaničnika, koje je Južna Afrika navela kao izraz genocidne namjere, nisu genocidne namjere niti poticanje na genocid nego nasumične izjave date u žaru trenutka. Neće biti, rekao je sud i utvrdio da je izraelsko poricanje poticanja na genocid na sudu neistinito i za dobru mjeru ponižavajuće za Izrael te citirao izraelskog šefa države, samog predsjednika Izraela, kao jasan dokaz o genocidnoj namjeri, zajedno s još dvojicom vladinih ministara.

“Kada uzmete u obzir detalje onoga što je sud utvrdio kao stvarne činjenice slučaja, u vezi sa smrću, destrukcijom i namjerom, nemam sumnje da je ovo sud koji trenutno ima namjeru proglasiti Izrael krivim za genocid nakon što supstancijalno predmet dolazi pred Sud. Svi izraelski argumenti su izgubljeni. Svaki. Značajan napor koji je Izrael uložio da se slučaj odbaci iz proceduralnih razloga je odbačen. Kao i samoodbrana. I u svojim zaključcima o činjenicama sud je jasno utvrdio da su izraelske laži o izbjegavanju civilnih žrtava, odgovornosti Hamasa za štetu na infrastrukturi i pristupu humanitarne pomoći Gazi neistinite”, piše Craig Murray, škotski novinar i bivši diplomata, analizirajući detaljno 28 stranica preliminarne presude.

Iznenađenje i svakako više od najoptimističkijih očekivanja bilo je jedinstvo suda. Sve odluke donijete su sa 15 ili 16 glasova za i s dva ili jednim glasom protiv. Apsurd je da je Julia Sebutinde, sudija iz Ugande, glasala protiv svih odluka, uključujući i one za koje je glasao Aharon Barak, ad hoc sudija iz Izraela. Uganda se, kao država, od nje distancirala. Predviđanja da će među sudijama biti više politike, a manje međunarodnog prava i činjenica pokazala su se neopravdanima.

Sud je izdao šest naredbi, koje nisu identične s devet koje je Južna Afrika zahtijevala, ali se u dovoljnoj mjeri poklapaju. Defetističke tvrdnje, koje su počele da kolaju još prije nego je predsjednica suda Joan Donoghue završila s čitanjem presude, da je Izraelu “dozvoljeno” da nastavi, zato što se u presudi ne spominje “prekid vatre”, jednostavno su netačne. Naredbom da Izrael preduzme sve mjere da spriječi počinjenje svih djela u okviru člana dva Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, taksativno navodeći njegove tačke: (a) ubijanje članova grupe; (b) nanošenje teških tjelesnih ili psihičkih povreda članovima grupe; (c) namjerno nametanje grupi uslova života sračunatih da dovedu do njenog fizičkog uništenja u cijelosti ili djelimično; i (d) nametanje mjera namijenjenih sprečavanju rađanja unutar grupe, sud je izričito naredio izraelskoj vojsci da prestane ubijati Palestince.

Američki pravnik Francis Boyle, dobro poznat bosanskohercegovačkoj javnosti zbog svog angažmana u vezi s ratom u Bosni i Hercegovini, objašnjava da je to najviše što je sud mogao, s obzirom na to da je riječ o genocidu, a ne ratu, te da Hamas nije niti potpisnik konvencije niti učesnik u sporu. Hamas jeste izjavio: ako sud naredi primirje pridržavat će ga se u istoj mjeri koliko i Izrael, ali, kako Boyle objašnjava, takva naredba nije bila moguća.

Realno gledano, sa ili bez “prekida vatre”, u presudi Izrael nije imao blagu namjeru da poštuje naredbu, odnosno naredbe ICJ-a. To je jasno pokazao ubivši oko 180 Palestinaca u prvih 24 sata nakon čitanja presude. Dva dana poslije uspaljeni ministri Gvir i Smotrich prekršili su još jednu organizujući skup koji se ne može drugačije definirati nego kao podsticaj na genocid. Izrael bi po trećoj (druga je u osnovi ponavljanje prve) naredbi morao spriječiti i kazniti “direktno i javno poticanje na počinjenje genocida u odnosu na pripadnike palestinske grupe u pojasu Gaze”. To je jedna od odluka protiv koje je glasala samo Julia Sebutinde.

Koliko su daleko Izrael, SAD i njeni evropski trabanti spremni da idu u zločin nad zločinima, pokazuje slučaj Agencije Ujedinjenih naroda za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA). Jako je teško povjerovati da optužbe Shabaka (ili Shin Beta), izraelske unutrašnje obavještajne službe i vojne obavještajne službe da je 12 uposlenika UNRWA-e učestvovalo u napadu 7. oktobra, a sve na osnovu maglovitih “priznanja” (vjerovatno iznuđenih torturom), nisu tempirane za trenutak poslije poniženja u ICJ-u.

UNRWA upošljava 30.000 ljudi, od toga 13.000 u Gazi. To je linija života Gaze. Odluka liste srama – SAD, Njemačke, Japana, Švicarske, Kanade, Holandije, Velike Britanije, Italije i Australije (možda i Švedske) – da obustave finansiranje UNRWA-e nije samo sramna. Prema Francisu Boylu, to je potez koji ih od država koje pomažu i podržavaju genocid pretvara u direktne saučesnike u genocidu.

To nas opet vraća na priču o sukobu između poretka baziranog na pravilima i poretka baziranog na zakonima. Države koje vjeruju u prvi poredak spremne su uništiti ne samo Palestince nego i zakone, koje su, budimo realni, same skovale. Reakcije na preliminarnu presudu to odražavaju.

Međutim, konvencija obavezuje sve potpisnice i postoji mnogo načina da se predstavnicima poretka baziranog na pravilima zagorča život. Sudovi u svim zemljama potpisnicama mogu po principu univerzalne jurisdikcije pokrenuti postupke protiv njih. Svijet im se može bitno suziti. U Kaliforniji su već počela saslušanja po tužbi za saučesništvo u genocidu protiv Joea Bidena, Antonyja Blinkena i Lloyda Austina.

Ako u srijedu 31. januara presuda ICJ-a na zahtjev Alžira ne bude ozakonjena rezolucijom Savjeta sigurnosni UN-a, zbog američkog veta, Generalna skupština može donijeti obavezujuće rezolucije. “Generalna skupština UN-a može suspendovati Izrael iz UN-a. Postoje i druge korisne radnje koje treba poduzeti. Ali ovo je dug i težak rad, a ne brzo rješenje, i ljudi poput vas i ja i dalje imaju vitalnu ulogu, kao i svi, u korištenju moći naroda da otrgne kontrolu od opake političke klase ubica”, piše Murray.

Pritisak javnog mnijenja mora se nastaviti. Sve što Izrael, SAD i evropski trabanti, uz svesrdnu podršku mainstream medija, rade u cilju je otupljivanja oštrice ove pobjede i gašenja tračka nade koju je pružila. Bilo bi lijepo kada bi sve išlo brže kako bi zaustavilo patnje nevinih. No, u svakom slučaju ono što se desilo prošlog petka u Hagu jeste tračak nade i izvor opreznog optimizma. Za cio svijet.

Türkiye je pozdravila odluke Međunarodnog suda pravde. Predsjednik Erdoğan opisao je izdate preliminarne mjere kao vrijedne. “Nastavit ćemo pratiti proces kako bismo osigurali da ratni zločini počinjeni nad nedužnim palestinskim civilima ne prođu nekažnjeno”, napisao je na platformi X. Sljedećeg dana, u subotu 27. januara, u Izmiru je rekao ključnu stvar: “Odluka suda refleksija je našeg vriska – ‘Svijet je veći od pet!’”