Da je miks politike i sporta eksplozivna smjesa, već je klišej. Kada političarka, ministrica unutrašnjih poslova zemlje domaćina važnog sportskog prvenstva inicira odluku koja u konačnici može izmijeniti tok prvenstva, onda je to više od skandala, tim prije ako je sve to bazirano na prijesnoj laži i bjesomučnoj propagandi.

Naravno, nije teško pogoditi da je riječ o Evropskom prvenstvu u fudbalu, (često zvano UEFA Euro), njemačkoj ministrici Nancy Faeser, koja je, nakon proslave drugog gola na utakmici Turkiye – Austrija znakom Sivog vuka ili ovdje poznatog kao Bozkurt od strane golgetera Meriha Demirala, izjavom kako je to znak turske “ekstremne desnice” i kako “nije prihvatljivo koristiti Evropsko prvenstvo u fudbalu kao platformu za rasizam. Očekujemo da će UEFA istražiti ovaj slučaj i procijeniti sankcije”, inicirala UEFA “istragu” i drakonsku kaznu – dvije utakmice neigranja za Meriha Demirala.

Frau Nancy Faeser vrlo dobro zna da je laž da je znak Bozkurt znak isključivo turske “ekstremne desnice” i da u sebi nosi rasističke poruke. Odnosno, ona to mora znati pod uslovom da radi svoj posao, ali o tome kasnije.

HISTORIJA ZA IGNORANTE

Simbol Bozkurta je poznat od pamtivijeka. Prema turskom historičaru Ahmetu Taşağılu, istorija Turaka, koji su koristili sivog vuka kao simbol, datira od 174. godine prije nove ere, odnosno prije 2.200 godina. Međutim, 552. godine nove ere, odnosno prije otprilike 1.500 godina, Gok Turkijci (Göktürkler) koristili su sivog vuka ne samo kao simbol već i kao zastavu Ergenekon epa. Ergenekon je mitska dolina iz koje je Turke izbavio vuk – Bozkurt, nakon više vijekova zarobljenosti u okolnim planinama. Ergenekon mit je osnova identiteta ne samo Turskog već svih turkijskih naroda, a sivi vuk je sveta životinja i nacionalni simbol u turskoj mitologiji.

Sam znak rukom, spajanje palca sa srednjim i domalim prstom dok su kažiprst i mali prst uzdignuti, prikazan je na statuama i reljefima u Kini iz šestog vijeka za koje se vjeruje da predstavljaju turske vojnike. U Šahnameu, nacionalnom epu Irana, Abdula Kasima Firdosia, na minijaturama iz 10. stoljeća prikazane su Turkinje kako pokazuju znak sivog vuka.

Sivi vuk kao simbol turske nacije usvojio je i sam Kemal-paša Atatürk, pa se između ostalog slika vuka nalazila i na novčanicama nove republike Turkiye.

Iz historije simbola, dakle, možemo zaključiti da je to nacionalni simbol Turaka, ali i nadnacionalni simbol svih turkijskih naroda. Percepcija koju Zapad pokušava da nametne, a to je da je to politički simbol turske “ekstremne” desnice, manipulacija je percepcijom da ga koriste isključivo nacionalisti vezani za Partiju nacionalističke akcije (MHP) i njenog, recimo podmlatka, organizacije Sivi vukovi. Međutim, to je smiješno svakom ko i makar površno prati tursku politiku – skoro da nema političara u Turkiye koji u nekom momentu nije mahao Bozkurt simbolom.

Ljuti ideološki opoziti kao što su lider MHP-a Devlet Bahçeli i Kemal Kılıçdaroğlu dok je bio lider Republikanske narodne partije (CHP), koju je osnovao Atatürk, a koje se sada pokušava prodavati kao “socijaldemokratska”, podjednako veselo mašu Bozkurt simbolom. Isto važi za Meral Akşener osnivačicu İyi parti odnosno Dobre partıje (İP) i zvaničnike vladajuće Partije pravde i razvoja (AKP), uključujući predsjednika Erdoğana.

Dakle, pokušaj da se Bozkurt znak stavi u samo jedan ideološki okvir zasniva se na laži i, kao što rekoh, Frau Faeser to mora znati. Naime, tursko ministarstvo inostranih poslova u svom prvom saopštenju povodom Faeserove manipulativne izjave, između ostalog, kaže: “Štaviše, u izvještaju koji je objavila njemačka Savezna kancelarija za zaštitu ustava u septembru 2023. godine, naglašava se da znak ‘sivi vuk’ ne može nužno biti povezan s desničarskim ekstremizmom. Znak ‘sivi vuk’ takođe nije zabranjen simbol u Njemačkoj. Pod ovim okolnostima, reakcije njemačkih vlasti na gospodina Demirala mogu se i same smatrati ksenofobičnim.”

TURSKI NAROD NE DOPUŠTA SEBI ULOGU ŽRTVE

Njemačka Savezna kancelarija za zaštitu ustava institucija je kojoj je narečena ministrica nadređena. Da li ona uopće čita izvještaje njemačkih institucija? Da li se ona uopće miješa u svoj posao? Ako pogledamo njeno saučesništvo u vidu tolerancije prema terorističkoj organizaciji koja krijumčari drogu i ljude, prikuplja iznude, te kako toj organizaciji dozvoljava propagandu i šuti o njenim simbolima kada se pojave u javnoj sferi Njemačke, a ti simboli JESU ondje zvanično zabranjeni, teško je zaključiti da ona radi bilo šta osim (ne)moralnog poziranja. Sjetimo se samo njenog besramnog nastupa u Kataru tokom Svjetskog kupa, kada se, unatoč zabrani tog simbola od domaćina, slikala na tribinama stadiona s LGBT trakom oko ruke. I da, naravno, teroristička organizacija koju Njemačka tetoši na vlastitoj teritoriji je tzv. Radnička partija Kurdistana (PKK).

UEFA je, dakle, kaznila turskog reprezentativca Meriha Demirala (time i tursku reprezentaciju) s dva meča neigranja u ime držanja politike van terena upravo uvlačeći politiku na teren i šampionat, a na osnovu laži o političkoj prirodi nacionalno-nadnacionalnog simbola svih Turaka i svih turkijskih naroda.

Da je cijela afera skuhana u njemačkoj kuhinji, zahvaljujući nezdravo velikom uticaju te zemlje na tobože međunarodne institucije poput UEFA, pokazao je i detalj da je njemački tabloid Bild objavio kaznu prije nego što je ona zvanično objavljena i prije nego što je turska odbrana iznijela svoje argumente. Procurilo unaprijed ili je to bio samo još jedan pritisak da UEFA donese željenu odluku? Kako god bilo, to je politika i velika politička mrlja na cio šampionat.

“Šta je tačno odluka u vezi s Merihom Demiral imala za cilj da kazni? Dok se vodila čista borba, bila je čista podrška navijača, da li je to bio odgovor na iskreni napor da se politika drži van fudbala? Ili je suprotan slučaj? Zašto se ovdje ponovo susrećemo s onim što nazivamo dvojnim standardima?”, rekao je predsjednik Erdoğan u razgovoru s novinarima prilikom povratka iz Berlina nakon meča Turkiye – Holandija (1 : 2).

Mnogo je odgovora na ta pitanja. Neke od njih je predsjednik Erdoğan naveo: “Mentalitet Zapada nikada se nije promijenio u pristupu nama. Zapad je nastavio s istim mentalitetom i nastavlja na isti način. U tvari, to je kazna data strukturi Turkiye kao nacije.”

U sličnom tonu Nedim Şener u kolumni u Hürriyetu citira rahmetli novinara Uğura Mumcua: “Najveći strah imperijalizma jeste nacionalističko buđenje, koje smatraju najopasnijim nakon baruta...”

Međutim, ništa ne ujedinjuje turski narod kao što ga ujedinjuje nepravda načinjena prema njemu. Kao i 15. jula 2016. godine, kada je FETÖ – druga teroristička organizacija, koju Njemačka tetoši na svom tlu – pokušala da nanese neopisivo zlo, narod se ujedinio u odbrani svog nacionalnog simbola (samo marginalni šljam je pokušavao da opravda odluku UEFA).

Iako izložen nepravdi, turski narod ne dopušta sebi da se stavi u ulogu žrtve. Da, nepravda će biti zapamćena, ali se o njoj neće jadikovati. Dostojanstveno, visoko podignute glave turska reprezentacija i navijači oprostili su se od takmičenja, spremajući se za buduća.

Trivije i “fun facts”: isti znak rukom u Njemačkoj koriste učitelji, nastavnici i predavači, kada žele da utišaju auditorij, naziva se “tiha lisica”. Od 2011. godine, kada je počela demonizacija znaka “sivog vuka”, primijećena je nešto manja upotreba tog znaka, ali niti je iskorijenjen niti zabranjen.

Stadion u Stuttgartu na kojem je njemačka reprezentacija pretrpjela poraz, kojim je izbačena iz takmičenja na kojem je domaćin, zove se MHP Arena, koincidentno nosi isto ime kao skraćenica Partije nacionalističkog pokreta koja je najviše demonizovana zbog upotrebe znaka sivog vuka.