Bošnjaci su prolili more krvi i pretrpjeli gubitak onih najboljih među njima da bi imali institucije, poluge samozaštite te na kraju i državu koja bi ih činili suverenim narodom koji se može oduprijet bilo kakvim novim nasrtajima.
Danas se sve to čini izgubljenim i predanim u ruke genocidnog neprijatelja koji te institucije i poluge koristi baš kako bi ugrozio opstanak bošnjačkog naroda.
Takav preokret nije se dogodio preko noći već je započeo onoga trenutka kada su stranci ujahali u Sarajevo i ostale slobodne teritorije te mirno i s našom dozvolom preuzeli naš krvlju stečeni suverenitet. Centar političke moći izmješten je iz bošnjačkih u ruke nekoliko ambasada i međunarodnih institucija.
Ogromna većina Bošnjaka nije vidjela u tome ništa sporno (dobar dio i danas ne vidi) sve dok su se stranci pravili da rade u interesu Bosne i Hercegovine ili da su barem neutralni. Međutim cijelo vrijeme oni su nagrizali isključivo bošnjačko društvo, demoralizirali ga, politički i moralno korumpirali, provodili politički i kulturološki inžinjering, formirali svoje političke projekte, širili defetizam i očaj i vrlo ciljano napadali na svaku istinski pozitivnu pojavu, svaki simbol našeg suvereniteta i vlastitosti. Kada su bili sigurni da su nas dovoljno demoralizirali i izludili počeli su nam otvoreno diktirati uslove, zatim nas obespravljivati a nakon toga i nametati svoje poltrone koji trebaju da kapituliraju u naše ime.
Za to vrijeme srpsko i hrvatsko društvo su ne samo prošli neokrznuti već su i dodatno ojačali zahvaljujući svome političkom i svakom drugom zaleđu u Srbiji i Hrvatskoj koje nesmetano regenerira svoje politike unutar Bosne i Hercegovine. Udari na SDS ili Jelavićev HDZ samo su proizveli još gore Dodika i Čovića nakon čega je dio MZ odustao od pokušaja "reforme" srpskog i hrvatskog društva u BiH, priznao interese njihovih matica u Beogradu i Zagrebu kao legitimne te se odlučio sarađivati s njima na račun Bosne i Hercegovine i onih ideološko najslabijih i najsklonijih popuštanju - Bošnjaka.
I tu leži tragedija današnje bošnjačke situacije jer udarci stižu jedni za drugim a većina ljudi ne zna šta da radi, ne može da artikulira bilo kakav smislen odgovor niti smije da šta konkretno poduzme. Utjeha se traži u parolama, sjećanjima na "slavna vremena" i uvjeravanju samih sebe da smo predeverali teže pa će valjda i ovo proći. Legalni i legitimni mehanizmi državne i narodne samozaštite blokirani su od nametnutih marioneta koje se ponašaju kao domaći izdajnici.
Većina Bošnjaka ne zna kako da reagira pa čak ni da opiše pojavu blatantnog stranog imperijalizma, pojavu koju svakodnevno gledaju vlastitim očima jer ih se decenijama uvjeravalo da su stranci naši najveći prijatelji koji često znaju bolje šta je dobro za bošnjački narod i od samih Bošnjaka. A upravo ti isti stranci nas danas vezane vode kako bi nas žrtvovali na oltaru kako svojih tako i srpsko-hrvatskih interesa.
No to je sudbina onih koji su odlučili da budu slabi, onih koji sami sebe predaju u tuđe ruke.
