Borjan Jovanovski jedan je od najznačajnijih i najprisutnijih novinara u Sjevernoj Makedoniji u protekle tri decenije. Njegov medijski rad, borba za demokratizaciju društva i očuvanje multinacionalnih i multivjerskih vrijednosti makedonskog društva te afirmaciju euroatlantskih integracija izlagali su ga često napadima i provokacijama desničara.

Novinarsku karijeru započeo je 1991. godine na Makedonskom radiju, da bi dvije godine poslije prešao na televiziju A1. Krajem 90-tih postaje dopisnik A1 TV iz Bruxellesa. Bio je autor i voditelj emisije Eurozom od 2000. do 2010. godine. Sarađivao je s Al Jazeerom, N1, VOA, BBC, a sada je dopisnik Euronewsa i voditelj debatnog magazina Clik plus na TV 21. Bio je glasnogovornik predsjednika Borisa Trajkovskog. Dobitnik je nacionalne nagrade za istraživačko novinarstvo i nagrade novinarskog udruženja za najboljeg TV novinara. Pored navedenog, autor je i više dokumentarnih filmova kao i serijala Evropske priče.

S uvaženim novinarom Jovanovskim razgovaramo o društveno-političkim procesima na Balkanu, odnosima s EU i Rusijom.

STAV: Nakon bolnih kompromisa između dvaju najbrojnijih naroda u državi, te sa susjedima Grčkom i Bugarskom, u kojoj se fazi pridruživanja Evropskoj uniji Sjeverna Makedonija trenutno nalazi?

JOVANOVSKI: Na slijepom kolosijeku. Vladajuća koalicija pokušava da napravi nekakav prodor da bi se osigurala dvotrećinska većina neophodna za ustavne promjene koje su saglasne pregovaračkom okviru EU, što je uslov da Sjeverna Makedonija pređe iz skrininga u operativnu fazu otvaranja poglavlja pregovora. Po mom mišljenju, ovaj pokušaj vladajuće koalicije nema nikakvih izgleda za uspjeh s ovim sustavom Sobranja. Kredibilitet EU vrtoglavo pada, a protivljenje ispunjavanja „još ovog“ uslova koji podrazumijeva unošenje Bugara u Ustav vrtoglavo raste. Nije problem unošenje Bugara u Ustav nego jedno opće razočaranje u procesu evropskih integracija. Prosto, ne vidi se nikakva perspektiva ili neka realna politička volja Bruxellesa da intenzivira taj proces proširenja koji bi nas, naprimjer, do 2030. godine doveo do članstva. Ova konfuzna politika EU kao i neprestane provokacije koje stižu iz Sofije oko negacije makedonskog identiteta su skoro devastirale sve proevropske tendencije i otvorile autoput svih mogućih populizama i povratka autoritarnih tendencija.

STAV: Negativno djelovanje prema Zapadnom Balkanu generira se najviše iz Rusije, ali i iz pojedinih članica EU. Koje su sličnosti i paralele između destruktivnog odnosa Bugarske prema Sjevernoj Makedoniji i odnosa Srbije prema BiH, Crnoj Gori i Kosovu?

JOVANOVSKI: Pa ja nisam siguran šta to znači taj ruski utjecaj. Tačno je da je ovo što se dešava kod nas apsolutno u interesu Moskve, ali se bojim da za to nije kriva Moskva nego sama EU, koja nikako da nadmaši svoj skepticizam oko integriranja Zapadnog Balkana. Kad bi se ta volja EU vidjela jasnije, prostor za politike i tendencije koje idu naruku Moskvi bile bi marginalne. To što radi Sofija, prije svega njen predsjednik Radev, ja iskreno ne vjerujem da je to po narudžbi Moskve. Velike dio političke elite u Bugarskoj je prosto zagovornik balkanskih atavizama isto kao što se to dešava na prostorima bivše Jugoslavije.

STAV: Balkan je kroz svoju burnu historiju uvijek granično područje. Nekad su to bila dva rimska carstva, kasnije Bizant, pa Osmanlije. Istočno ili Balkansko pitanje skoro dva stoljeća opterećuje međunacionalne odnose i interese regionalnih i svjetskih sila. Da li će potpunom euroatlantskom integracijom Zapadnog Balkana doći do dugo čekane društvene transformacije?

JOVANOVSKI: Ja ne vidim drugu mogućnost. Evropske integracije su jedina kohezivna snaga makedonskog multietničkog i multikonfesionalnog društva. Ako se na sljedećim izborima suočimo sa situacijom da populisti i nacionalisti formiraju vladu koja će biti čvrsto protiv promjene ustava i ispunjavanja tog uslova EU, ja ne vidim mogućnost da u takvu vladu uđe bilo koja od etničkih albanskih političkih partija. To bi praktično bilo aktivacija već pokrenute inicijative za formiranje zajednice albanskih opština u Sjevernoj Makedoniji. Moja nada je da će se desničarska VMRO-DPMNE ipak vratiti na svoje demohrišćanske osnove i da odoli pjevanju sirena pri prolasku države kroz Scile i Haribde. Nadam se, ali se ne bih kladio.

Što se tiče transformacije društva, ja zaista poslije ovih 30 godina ne vidim kapacitet u nijednoj političkoj strukturi da sama pokrene proces transformacije. On se može jedino desiti pod strogim nadzorom različitih mehanizama prekograničnog procesa ako on bude onakav kakav smo vidjeli na djelu u Istočnoj Evropi.

STAV: Da li rat u Ukrajini de facto označava pomjeranje granice između Zapada i Rusije s Balkana na rusko-ukrajinsku granicu?

JOVANOVSKI: Jasno je da je ruska agresija izazvala novu Jaltu koja Zapadni Balkan označava definitivno u zapadnu hemisferu geostrateških interesa. U tom smislu, mislim da nema ozbiljnih prijetnji za nove sigurnosne krize na Balkanu, ali bez iskrenog pristupa Bruxellesa prema procesu proširenja, sve što se može očekivati je uspostavljanje neke, kako je zovu, stabilokracije koja će intenzivno ispumpavati sav ljudski potencijal regije.

STAV: Koji su nužni preduslovi da Bosna i Hercegovina uđe u NATO iz makedonske perspektive?

JOVANOVSKI: Ja mislim da BiH ima isti problem. Ne može se očekivati da se BiH sama oslobodi političkih struktura Dodikovog tipa i drugih populista koji opstoje u ovom limbu koji se stvorio odsustvom evropskih perspektiva.  BiH kao i Sjeverna Makedonija bez tih perspektiva možda održi mir, ali ne može generirati perspektivu.

STAV: Kod Albanaca i Bošnjaka nema izuzetaka i gotovo svi politički i drugi predstavnici ovih dvaju naroda su za članstvo u NATO i EU. Da li su ove činjenice svjesni u različitim centrima moći na Zapadu?

JOVANOVSKI: Jesu, ali bojim se da ih to ne brine. Rusija je u ovim okolnostima izolirana od Balkana, ona nema dometa. Lavrov nije ni fizički mogao da dođe u Beograd jer mu je bio zabranjen prelet, ali to ne znači puno. Opet da kažem, nije problem Rusija već odsustvo evropskih perspektiva.

STAV: Ruska agresija na Ukrajinu je naglasila društvenu i političku polarizaciju na evropskom kontinentu kao što je bilo u toku hladnog rata. Zbog toga, nužno je okupiti i udružiti sve proevropske i građanske snage u balkanskim državama kako bi se iznašao zajednički odgovor za izazove s kojima se regija suočava. Kako prevazići razlike, predrasude i stereotipe koji nas koče?

JOVANOVSKI: Bojim se da se moramo suočiti s kvalitetom toga što mi nazivamo proevropske snage. Mislim da to proevropsko kod većeg dijela tih struktura čisti oportunizam. Evo ovdje kod nas Socijaldemokrati, oni su tačno proevropski deklarativno i konstruktivni u tom pogledu, ali oni sami ne znaju izgraditi taj proevropski narativ niti formulirati i sprovoditi proevropske politike protkane evropskim principima i vrijednostima. Mislim da mi imamo situaciju s kulturološkim problemom. Često nailazim na društvene krugove kojima su puna usta Evrope, ali isti ti mrze različitosti, teško razumiju princip ljudskih prava i sloboda pa razgovor završe sa zaključkom da nam je potrebna „čvrsta ruka“. To je jedna kulturološka matrica kojoj treba još najmanje cijela jedna generacija da se prevaziđe.