U bivšoj Jugoslaviji 25. maja slavio se Dan mladosti, odnosno rođendan Josipa Broza Tita. Na taj dan, 25. maja 1995. godine, dok se tuzlanska mladost okupljala na Korzu, pripadnici VRS-a, nastale na temeljima Jugoslavenske narodne armije, od koje je preuzela naoružanje i tehniku, ispalili su granatu. Ubijeno ih je 71. I svakog 25. maja dan je žalosti za tom tuzlanskom mladosti, za djetetom koje je imalo tri godine kada je ubijeno u roditeljskom naručju.
Ove godine, u Sarajevu, zahvaljujući jugonostalgičnoj “Trojci”, u javnoj ustanovi kulture obilježen je Dan mladosti. U javnoj instituciji koja u sebi još nosi i prefiks “bosanski” nisu imali ni trunku suosjećanja s porodicama stradalih Tuzlaka. Bosanski kulturni centar Sarajevo javna je kantonalna ustanova koja obilježava 25. maj, ali ne kao dan sjećanja na ubijenu tuzlansku mladost, već kroz sjećanje na jugoslavenski Dan mladosti. Direktor BKC-a jeste Jasmin Duraković, višestruki direktor javnih ustanova, kadar “Trojke”.
BKC je na društvenim mrežama objavio da će se “prvi put u jednoj od sarajevskih javnih ustanova kulture održati PUNK ROCK festival bendova, koji su dio muzičke scene koja je jako popularna u generaciji srednjoškolaca i studenata. Bendovi koji će nastupiti na simboličan dan, starijoj generaciji poznat kao 25. MAJ (nekadašnji DAN MLADOSTI), treba da simbolizira slobodu govora i kreativnosti. Tako da je normalno da u svakom vremenu imamo i nove heroje i vođe koji će nas povesti u najnovije čari njihove umjetničke kreativnosti”.
Ali to nije bio jedini skandal koji su taj dan priredili Duraković i neoboljševici iz BKC-a. Dernek za 25. maj najavili su plakatom, odnosno plagijatom. Plakatom čiji je originalni autor nacistički umjetnik Richard Klein, omiljeni slikar Adolfa Hitlera! Da bi se znalo odakle, uopće, taj plakat za 25. maj u Sarajevu (vjerovatno su u BKC-u pomislili da je dobar fol), moramo se vratiti tridesetak godina u prošlost, u posljednje dane umiruće Jugoslavije, za kojom se, očito, u Sarajevu još uvijek žali.
Prvo, ipak, kratko podsjećanje za starije koji pamte, a pojašnjenje za mlađe koji se ne sjećaju. Bivša SFRJ je 25. maja obilježavala Dan mladosti. Na taj se dan slavio rođendan Josipa Broza Tita, iako on nije uopće bio rođen na taj dan. Vrhunac proslave bio je slet na beogradskom stadionu JNA, danas stadionu “Partizana”, na koji je stizala “Štafeta mladosti”, kipić koji je omladina sumanuto nosala gore-dolje po cijeloj zemlji i na kraju bi je uručivali Titu na paradi. Tako je omladina predsjedniku čestitala rođendan.
Međutim, kako je Tito umro, tako je počeo blijedjeti interes i slabiti značaj štafete i posljednja je nošena 1987. godine. I tada je, te godine, izbila takozvana afera “Plakat”. Zveza socijalističke mladine Slovenije, koja je bila zadužena za provedbu koncepta proslave, na konkursu za plakat kojim će biti najavljena proslava dana mladosti odabrala je plakat umjetnika okupljenih pod nazivom “Novi kolektivizam”.
Samo nekoliko dana kasnije beogradski dnevnik Politika, “sasvim slučajno”, naravno, objavljuje pismo izvjesnog Nikole Grujića, koji je otkrio da je plakat zapravo plagijat rada iz ranih godina nacističke Njemačke, djelo autora Richarda Kleina, jednog od omiljenih Hitlerovih umjetnika. Plakat je u originalu bio savršena nacistička ikonografija, a članovi grupe “Novi kolektivizam” plakat su izmijenili, dodali natpis “Dan mladosti”, stavili drugačiju boju i zamijenili nacističke simbole jugoslavenskom zastavom ili golubicom.
Nikada se nije saznalo ko je bio navodni inžinjer Nikola Grujić, koji je dva dana nakon što je izgled plakata usvojen na konkursu, poslao pismo Politici. Grujić je, navodno, u knjizi Od Sarajeva do Potsdama pronašao izvorni plakat i poslao ga novinama, a poslije je bilo lahko utvrditi da se radi o kopiji djela nacističkog umjetnika Richarda Kleina.
Naravno, izbila je velika afera, stanje je postalo dramatično, konkurs je poništen, tražila se zatvorska kazna za autore plakata, padale su ostavke, pisane su analize. Vlast je nabrzinu organizirala novi konkurs i izabrala novi plakat koji je brzo pao u zaborav jer je to bila posljednja štafeta i posljednji Dan mladosti.
Richard Klein, naravno, nije bio slučajno izabran jer je bio veliko ime u svijetu umjetnosti, jedan od favorita nacističkog režima. Klein je bio direktor minhenske škole primijenjene umjetnosti i bio je jedan od najdražih slikara Adolfa Hitlera. Po podacima koji se danas mogu pronaći na internetu, Klein je bio jedan od umjetnika s čuvene Velike njemačke umjetničke izložbe, koja je održana u Münchenu 1937. godine. Ta je izložba bila kontrast umjetnosti koju su nacisti smatrali izopačenom, za njih su Picassovi radovi bili degenerativna umjetnost. Klein je također dizajnirao nacističke nagrade, ordene i medalje. I upravo su taj plakat Richarda Kleina, koji su 1987. godine plagirali Slovenci, u BKC-u odlučili izvući iz arhiva i njime pozvati na dernek.
Oni koji poznaju rad slovenačkih umjetnika tvrde: “Umjetnost NSK-a je blisko povezana sa totalitarističkim ili nacionalističkim pokretima, često prisvajajući totalitaristički kič vizualnog dadaističkog stila. NSK umjetnici koriste često simbole različitih (i često inkompatibilnih) političkih ideologija.”
Može li se u toj definiciji pronaći pojašnjenje za aktueliziranje plakata? Naravno da ne može. Niti je originalno, niti je duhovito, niti ima ikakve veze s vremenom u kojem živimo. Vrijeme totalitarističkog sistema je prošlo onda kada se prestalo obilježavati rođendan osobe koja ga je personificirala. Ako ništa, bljutavo je bilo šta što ima ikakve veze s nacizmom, makar i simboličke, povezivati s danom koji u današnjoj kolektivnoj svijesti nema nikakve veze s Titom, ali ima itekako s Tuzlom i Kapijom. I to u objektu kojji je nekada bio sinagoga.
O tome kadrovi “Trojke”, koji organiziraju “derneke, druženje i catering” na dane kada se obilježava ubijanje Tuzle i Prijedora, očito, ne razmišljaju. Niti ih je za to plaho briga.
