Imovina predsjednika Republike srpske Milorada Dodika, za kojeg se često govori da je najbogatiji čovjek u BiH, procijenjena je na 1,8 milijardi eura. Taj iznos je dovoljan za otplaćivanje više od pola ukupnog duga tog entiteta.

Milorad Dodik je na vlast u Republici srpskoj došao uz podršku međunarodne zajednice, koja ga je prepoznala kao umjerenog igrača. U početku Dodik je imao i podršku visokog predstavnika, međutim kasnije se počeo zalagati za politiku konfederacionalizma te se razišao s kasnijim visokim predstavnicima i stavom Zapada. Paralelno uz konsolidaciju političke moći, Dodik je gomilao svoje bogatstvo.

Dodik je rođen 1959. godine, diplomirao je na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Predsjednik RS-a prvi put je 2010. godine, a na tu funkciju je ponovno izabran 2022. godine. U aprilu 2022. godine Velika Britanija uvela mu je sankcije zbog “narušavanja legitimiteta i funkcioniranja BiH”. Sankcije uključuju zabranu putovanja u Veliku Britaniju i blokadu imovine u toj zemlji. Prethodno su mu sankcije izrekle i Sjedinjene Američke Države.

Prošle godine Dodik je prijavio 38 hiljada eura godišnjeg prihoda od plaće, 51 hiljadu eura od poljoprivredne djelatnosti te 25 hiljada eura od iznajmljivanja vile u Beogradu čija je vrijednost procijenjena na 870 hiljada eura. Dodik je od imovine prijavio i stan u Laktašima u vrijednosti od 41 hiljade eura, automobil Golf 8 u vrijednosti od 25,5 hiljada eura te dionice u tvrtki Terme Laktaši.

Zbog neslaganja s politikom Zapada u BiH Dodik i njegovi bliski politički i poslovni saradnici našli su se pod teškim finansijskim sankcijama. Njihovi računi u zapadnim financijskim institucijama su blokirani, a zatvaranje račune prijeti i drugim tvrtkama koje su SAD odredile kao “izvor financijske moći čelnika bosanskih Srba”, piše portal Dnevno. 

Iako je zbog sankcija teoretski ostao bez novca, Dodik je pred novinarima rekao da ga je “baš briga za američke sankcije” i da mu one neće odrediti politički put. “Mi imamo druge prijatelje”, izjavio je i nabrojao vanjskopolitičke saveznike srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, mađarskog premijera Viktora Orbana i ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Dodikovi glavni poslovni partneri, koliko je poznato, bili su ruski biznismen Rašid Serdarov i vlasnik tvrtke“Integral inženjering” iz Laktaša Slobodan Stanković, koji je preminuo prošle godine.

Serdarov je vlasnik firme Comsar Energy Group, kojoj je 2013. godine dodijeljena koncesija za iskopavanje uglja. Radi se o poslu izrazito velikog opsega, tako da nije upitno da mu je Dodik morao dati zeleno svjetlo. U Republici srpskoj nakon 2013. godine registrirane su nove firme Comsar Energy Trading, Comsar Energy Agro, Hotel Comsar Rudo te Comsar Energy Hidro. Comsar Energy Hidro registrirana je na Kipru na adresi ruske ambasade.

Sa Serdarovim je Dodik dogovarao i kupovinu njegove Hydro Power Group koju bi trebala pripojiti Elektroprivreda Republike srpske. Dodikovo obrazloženje da je riječ o “vraćanju suvereniteta u ovlasti energetike”. Međutim otkriveno je da Hydro Power Group posluje s gubicima i da doslovno nema zaposlenika, što znači da je riječ o mutnom mračenju novca.

Dodik je svoje poslovno carstvo gradio na temeljima svoje firme za proizvodnju tapaciranog namještaja Igoekee. Dodik je firmu osnovao 1991. godine, a ona se osim proizvodnjom namještaja bavila i građevinom i opremanjem poslovnih zgrada, izvozom i uvozom neprehrambene robe te prometnim uslugama i reklamiranjem.

Dodik je već iduće godine značajno proširio opseg djelovanja firme i to na unosnije područje trgovine naftnim derivatima, cigaretama i alkoholom. Tokom kontrole poslovanja Igokee, obavljene tijekom 1993. godine, utvrđene su brojne nezakonitosti. Kako se navodi, u knjigama uopće nije prikazao prodaju parfema, a inspektori su smatrali da je riječ o utaji poreza, pa su naložili plaćanje. Utvrđeno je i da je sakrio 44 hiljade litara dizela.

U aprilu 1994. godine Dodiku su oduzeli dva šlepera cigareta uvezenih iz Makedonije. Dodik je tad zastupao firmu Vrbas koja je te godine preko rumunske kompanije kupila gorivo u vrijednosti od oko 4,8 miliona dolara. Novcem zarađenim prodajom nafte mimo svoje kompanije Dodik je zaradio milione, kojima je kupio stanove u Beogradu.

U vrijeme rata Dodik je trgovao s Borislavom Mikelićem koji je bio blizak Slobodanu Miloševiću i Fikretom Abdićem, osuđenim raznim zločincem. Dodik se je u to vrijeme znatno zadužio, a njegove dugove platila je Republika srpska.

Dodikov pokojni partner Stanković bio je većinski vlasnik u kompaniji Kompgrap koja je preuzela prostore na najskupljim lokacijama u Beogradu. Govorkalo se da je stvarni većinski vlasnik Kompgrada u stvari Dodik, a ne Stankovićeva firma Integral. Slična je situacija s poslovnom zgradom firme Galens invest koju neslužbeno zovu Dodikova palača. Dodik je bio povezan i sa srpskim tajkunima Draganom Đurićem i Miroslavom Miškovićem, kojima je pogodovao s pomoću svojeg političkog položaja.

Mediji navode niz afera u kojima je Dodik sudjelovao, no i dalje mu se ništa ne može. Neke od afera koje se spominju su Bobar banka, Robne rezerve, Farmlend, Grand Trade, Birač i Medicinska elektronika.

I Dodikova djeca, Igor i Gorica vlasnici su rastućih biznisa. Poslove su mogli graditi zahvaljujući povoljnim kreditima koje im je otac omogućio. Razvojna banka RS firmi Fruit Eco, čiji je suvlasnik Igor Dodik, dodijelila je kredit od milion i po eura.

Miloradova kći Gorica Dodik vodi lanac restorana Agape koji ostvaruju višemilionske prihode, a njen muž je vlasnik nekoliko kompanija, Agro Destil, KBV, Datacom i Red Box Media.

Igor i Gorica zajedno su osnovali firmu Global liberty, kojoj su poslovanje olakšale institucije Rs, no kompanija nije dobro poslovala. Igor Dodik je i konzultant u firmi Prointer, za koju se šuška da joj je Milorad stvarni vlasnik, iako niko od Dodika nije naveden u vlasničkoj strukturi kompanije.

Dodik je tokom godina ostvarivao veze s ruskim tajkunima koji su bili uključeni u privatizaciju Rafinerije Brod te prodaju obveznica Republike srpske.

Međutim zbog rata u Ukrajini poslovi s Rusima su u zastoji te je Dodik morao potražiti nove međunarodne partnere. Rješenje je našao u obraćanju kineskim poduzetnicima s kojima je sklopio brojne ugovore za izgradnju infrastrukture i energetskih objekata.

Kineska ekonomija puna je korupcije, a iako je tržište BiH malo naspram kineskog, Kinezima pogoduje to što se u BiH poslovi lako obavljaju ispod radara. Takvo poslovanje odgovara i Dodiku, čiji su mutni poslovi poznati javnosti, ali usprkos tome državom “drma” već desetljećima bez da je bosanskohercegovačko pravosuđe i jednom istragu protiv njega privelo kraju.