U ponedjeljak 22. januara 2024. godine u 9 sati u Sudu za prekršaje započelo je suđenje Bobanu Batrićeviću, crnogorskom historičaru, zbog kolumne objavljene na portalu „Antena M“, u kojoj je kritikovao slavljenje ratnih zločinaca Draže Mihailovića i Pavla Đurišića te stavove vladike Crkve Srbije u Crnoj Gori Joanikija Mićovića i Metodija Ostojića. U znak podrške Batrićeviću, nekoliko stotina građana okupilo se ispred sjedišta suda u glavnom gradu Crne Gore. Nakon prvog ročišta nastavak suđenja najavljen je za 26. mart.
U ranijim istupima u javnosti dr. Batrićević je poručivao da ovo „nije proces protiv mene lično, ja sam samo došao na red – ovo je proces upozorenja čitavoj generaciji crnogorskih aktivista koji ne pristaju na pretvaranje njihove države u teokratiju kojom se upravlja iz Beograda“.
Tim povodom s dr. Batrićevićem razgovaramo o destruktivnom djelovanju srpske nacionalističke ideologije u Crnoj Gori, BiH i regiji, očuvanju crnogorske državnosti, ulozi Bošnjaka u crnogorskom društvu te zajedničkom djelovanju crnogorskih i bosanskohercegovačkih intelektualaca protiv koncepta „srpskog sveta“.
Dr. Boban Batrićević (Cetinje, 1988) crnogorski je historičar, profesor na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost i građanski aktivista.
Istraživao je korištenje Njegoša u političkoj propagandi i diskursu vlasti u Crnoj Gori od 1851. do 2013. godine, jevrejsku zajednicu u Crnoj Gori, crnogorske dokumente u Vatikanskom arhivu. Posebnu pažnju u svojim istraživanjima posvećuje historiji propagande i totalitarnih pokreta, kao i teoriji kulture i identiteta. Objavio je tri autorske monografije i dva kopriređivačka izdanja. Autor je poglavlja o Crnoj Gori u „Istoriji Jugoslavije 1918–1991“, koju je objavio prestižni turski izdavač „Nobel“ iz Ankare. Član je naučne redakcije časopisa „Journal of Balkan and Black sea Studies“. Učesnik je velikoga broja međunarodnih naučnih skupova kao štu su Svjetski kongres jevrejskih studija u Jerusalemu i konferencija „Balkan Express“ na Karlovom univerzitetu u Pragu.
Pored naučnog, Batrićević je aktivan i u civilnom sektoru. Godine 2022. izabran je za potpredsjednika Crnogorskoga PEN centra. Član je Međunarodnoga komiteta „Pisci za mir“. Godine 2023. prisustvovao je 71. Molitvenom doručku u Washingtonu dok je dva puta bio učesnik Internacionalnoga okupljanja u njemačkom Bundestagu u Berlinu. Redovni je kolumnista crnogorskoga portala „Antena M“.
STAV: Historijski izbori 30. augusta 2020. godine označili su radikalnu promjenu u crnogorskom društvu u smjeru jačanja utjecaja velikosrpske ideologije. Slažete li se s ocjenom da je sudski proces protiv Vas pokazatelj da su i crnogorske institucije uzurpirane s obzirom na to da nisu procesuirani mnogi slučajevi antidržavnog djelovanja, nasilja i verbalnih prijetnji te ugrožavanja manjina, najčešće Bošnjaka?
BATRIĆEVIĆ: Trideseti august 2020. godine iz konteksta današnjih dešavanja u Crnoj Gori može se posmatrati kao „nulta godina“, budući da je došlo do raskida s gotovo dvodecenijskom praksom proevropske politike, te je pansrpski nacionalizam postao dio državnog sistema i zvanične agende. Od zemlje koja je suvereno predvodila proces proširenja EU postali smo država kojom se satelitski upravlja iz Beograda. Ionako krhak i nedovoljno profesionalizovan, institucionalni sistem koji je građen od obnove nezavisnosti 2006. godine preko noći je stavljen u službu politike koju personifikuje i provodi Aleksandar Vučić. Od tog prelijevanja nijesu sačuvane sve tri grane vlasti, tako da se slažem s vašom ocjenom. Što kaže Andrej Nikolaidis povodom mog slučaja pred sudom – interes Crkve Srbije, koja upravlja političkim procesima u Crnoj Gori, nije bio da ta crkva pokrene postupak protiv mene, cilj crkve bio je da me država Crna Gora počne goniti zbog kritičkih opservacija na slavljenje četničkih zločinaca od njezinih vladika. I u tome je uspjela. Mislim da se tu i krije odgovor na vaše posljednje pitanje-konstataciju.
STAV: Kako ambasade, zapadne države i međunarodne organizacije za ljudska prava percipiraju proces protiv Vas? Da li su pokazali nešto više od saopćenja i izražavanja zabrinutosti?
BATRIĆEVIĆ: Ono što Vam mogu reći jeste da su i diplomatski krugovi i međunarodne organizacije fokusirani na slučaj. Iako je Sud za prekršaje ignorisao apele mnogih organizacija da se zbog ogromnog interesovanja javnosti omogući veći prostor, predstavnici diplomatskoga kora i međunarodnih organizacija su ipak uspjeli uživo pratiti moj slučaj u sudnici, na čemu sam im mnogo zahvalan. Mislim da je svima njima od starta jasno o čemu se radi tako da ne sumnjam u njihovu objektivnost i želju da zaštite slobodu izražavanja u Crnoj Gori, koja pledira ući u EU.
STAV: Balkan je prostor koji je izuzetno kontaminiran manipulacijama i propagandom koja se temelji na historijskim mitovima. Ako bismo izdvojili Crnu Goru iz srpske historiografije, šta bi ostalo nakon toga u Srpskom svetu?
BATRIĆEVIĆ: Pansrpski projekt nije ugašen odlaskom Slobodana Miloševića – on se prikrio, reorganizovao, sofisticirao i vratio jači i naoružaniji nego što je bio početkom devedesetih. Iste strukture koje su projektovale genocid nad Bošnjacima u Bosni i Hercegovini te vršile agresiju i pokolje po Hrvatskoj i Kosovu danas ponovo upravljaju Srbijom. Sa Srbijom se dešava nešto slično što se s Njemačkom dešavalo u periodu od 1914. do 1945, đe je, kako to veli veliki njemački historičar Fric Fišer, došlo do saveza elita koje ne gube moć i koje i dalje zagovaraju politiku „životnoga prostora“. Te elite i te strukture počivaju na konstruisanoj teritoriji „srpskog sveta“, u kojoj se ekonomsko-obavještajno i kulturno-politički vrši aproprijacija i asimilacija historije i identiteta tri nezavisne države – CG, BiH i Kosova. Negiranjem njihovih identiteta te osporavanjem suvereniteta i funkcionalnosti institucija Srbija vrši njihovu paralizu te u procesu „zamrznutog“ konflikta izvršava davno zamišljen program. Gledano iz ugla Crne Gore, njena historija i kultura popunjavaju rupe u tom izmaštanom mitu o kontinuitetu srpske državnosti od IX vijeka do danas. U tom imaginariju svi ljudi, sve nacije, vjere, pa i rase dobivaju srpski predznak te se iz ugla današnjice ta artificijelno dobivena „činjenica“ koristi kao argument da su to srpske zemlje. Milovan Đilas, čijom se ličnošću inače ne oduševljavam, imao je u svojim memoarima odličnu opservaciju kako je najveći problem četničke misli bila njihova opsjednutost teritorijama.
STAV: Koncept „srpskog sveta“ ima istu matricu i u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini, gdje su u manjem entitetu postali praksa slični sudski procesi kroz koje se štiti velikosrpski nacionalizam dok čekamo prvi proces protiv negiranja Genocida nad Bošnjacima. Na koji bi način crnogorske i bosanskohercegovačke patriote trebale da udruže snage protiv zajedničkog neprijatelja?
BATRIĆEVIĆ: Odgovor je jednostavan – da se više druže, da se komunikacija među crnogorskim i bosanskohercegovačkim intelektualcima i aktivistima intenzivira kako bismo političke elite prinudili da počnu bliskiju saradnju. Fakultet za crnogorski jezik s Cetinja, na kojem radim, na tome je intenzivno radio u posljednje tri godine. Drugi Cetinjski forum, održan novembra 2023. godine, ugostio je veliki broj regionalnih, a posebno intelektualaca, novinara i aktivista iz Bosne i Hercegovine. Smatram da se iz takvih susreta mogu osmisliti dobri programi koji bi pomogli političku i civilnu artikulaciju borbe protiv velikodržavnih projekata u susjedstvu.
STAV: Crna Gora postala je članica NATO 2017. godine, što se percipira kao jedan od njenih najvećih vanjskopolitičkih uspjeha. Da li NATO može biti garant očuvanja crnogorske državnosti?
BATRIĆEVIĆ: NATO je samo štit od agresije koja bi došla spolja. NATO je odlična pretpostavka da počnete raditi na kvalitetu državne sigurnosti. Međutim, NATO ne interveniše na agresiju iznutra, a ona se u nestabilnim a multietničkim društvima lako može desiti. Tako da vam je NATO mač s dvije oštrice – čini vam se da ste potpuno spašeni predatora, a ono tek počinju problemi ako vanjsku ne prati unutrašnja sigurnost. Zato je Crna Gora i pala 2020. godine budući da je naša dotadašnja vladajuća elita smatrala da je 2017. sve riješeno. Zato bih precizirao – NATO je garant da niko ne može izvršiti invaziju na vašu zemlju kako je to učinila Rusija u Ukrajini. Nažalost, tu se i završava NATO štit, a na vama je da to unaprjeđujete dalje, što mi, nažalost, nijesmo radili kako je trebalo.
STAV: Koliko je važna uloga Bošnjaka kao treće brojnog naroda u očuvanja crnogorske multietničnosti i multikonfesionalnosti?
BATRIĆEVIĆ: Ključna. Odnos Bošnjaka i Bošnjakinja prema procesima u Crnoj Gori pravi su lakmus-papir za presjek stanja. Zato su na Bošnjačku stranku i Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori ogromni udari i pritisci iz Srbije budući da se otvoreno radi na razbijanju jedinstva bošnjačkog naroda u Crnoj Gori. S crnogorskim narodom je to već urađeno, zato ga i nema zastupljenog u vlasti iako je to procentualno najbrojniji narod u državi.
STAV: Vaša zadnja knjiga Dnevnik kontrarevolucije: Kako nam je ukradena budućnost? znakovitog je naslova koji pogađa u srž historijskog izazova s kojim se suočava Crna Gora, ali i BiH i S. Makedonija. Jesu li na Balkanu održive građanske države?
BATRIĆEVIĆ: Ja vjerujem da jesu, ja moram vjerovati da jesu. Građanske države su ranjivije, sklonije uticajima sa strane, tenzičnije u međuetničkim odnosima. Ali naše države su multietničke i multivjerske i nemoguće ih je zamišljati sem kao građanski uređene. Posljednji put kad smo imali zamisao da se razbije građanski karakter neke zemlje, dobili smo Genocid u Srebrenici i genocidne pogrome i etnička čišćenja na cijelom prostoru onoga što se danas zove „Republika srpska“. Zato vjerujem u građansko, da je država ono što nas okuplja.
