U Indoneziji će 14. februara biti održani predsjednički izbori. Za razliku od proteklih izbora 2019. godine, koji su bili isuviše ostrašćeni i polarizirani, s obzirom na način kako se odvijala izborna kampanja, sve su prilike da bi predstojeći izbori mogli biti relaksiraniji. Tome, svakako, doprinosi saradnja različitih islamski orijentiranih političkih stranaka i kandidata. Iako dolaze iz različitih varijanti islamskih političkih platformi – npr. modernisti, tradicionalisti, radikalni islamisti – ovoga puta nisu koristili zapaljivu retoriku, već je među njima došlo do određene sinergije i kolaboracije koje su ranije bili nezamislivi, kao i njihove saradnje s umjerenim sekularnim opcijama.

To bi trebalo tumačiti kao stanovito sazrijevanje demokratskih procesa u Indoneziji, ali ponajviše akceptiranje islamskih političkih opcija kao normalnog političkog diskursa u najvećoj muslimanskoj zemlji na svijetu, bez iskazivanja ranijih strahova koji su podrazumijevali da politički islam predstavlja prijetnju sigurnosti sekularne države, šerijatizaciji, islamizaciji ili stvaranju neke forme radikalne islamske vlasti po uzoru na neke rigidne političke sisteme s islamskim predznakom, poput onog u Afganistanu.

Prije pet godina tzv. islamističke grupe u Indoneziji bile su na vrhuncu svog utjecaja. Radikalni islamisti sklopili su savez na prošlim izborima s Prabowoom Subiantom, kojem je to bilo drugo neuspješno kandidiranje za predsjednika. Bila je to, prema ocjeni brojnih posmatrača, jedna od najpolariziranijih predsjedničkih kampanja u povijesti Indonezije.

TREĆI SREĆA SUHARTOVOG ZETA

Prabowo, sada odlazeći ministar odbrane i bivši šef specijalnih snaga Kopasus, još iz vremena Suhartove diktature, koji je i bivši Suhartov zet, kandidirao se ove godine po treći put. U početku njegove kandidature gotovo sve ankete i ispitivanja raspoloženja birača ukazivale su da bi mogao pobijediti već u prvom krugu s obzirom na to da je dobio i blagoslov aktuelnog ali odlazećeg predsjednika Jokoa Widodoa. Ali, Prabowo više nema podršku gorljivijih radikalnih islamista, koje je uspio mobilizirati kao podršku u svojim prethodnim kampanjama. To je jedna od najznačajnijih promjena u aktuelnoj izbornoj kampanji.

Islamističke grupe danas mahom podržavaju Aniesa Basvedana za predsjednika i Muhaimina Iskandara za potpredsjednika Indonezije. U aktuelnoj kampanji strasti su se stišale i izborna kampanja nema obilježja borbe na život i smrt, kako je to bilo 2019. godine. Nema optužbi političkih rivala od islamista da su kineski komunistički agenti koji teže ukidanju islama iz javnog života ili koji kuju zavjeru ili planiraju asasinaciju muslimanskih vođa. Takve optužbe upućivane su na račun Jokovija 2019. godine. Islamisti više izbore ne opisuju u apokaliptičkim terminima, gdje je jedan kandidat prikazan kao inkarnacija zla, a drugi glorificiran kao spasitelj Indonezije od nadolazeće i imanentne propasti.


Prabowo Subianto dva puta je izgubio predsjedničke izbore, ovo mu je treća kandidatura

Umjesto toga, islamistički aktivisti u Aniesovom timu naglašavaju njegovu posvećenost “etičkoj politici”, pod čim politički islamisti podrazumijevaju upravljanje zasnovano na islamskom moralu, naglašavajući njegove rezultate kao guvernera Džakarte i data obećanja da će vratiti slobodu i pravdu koje su narušene pod Jokovijevom desetogodišnjom vlašću. Drugim riječima, islamistički stil kampanje drastično se promijenio, od onog koji karakterizira strastvena ideološka agitacija, u kvalitativno novi programski okvir, što odražava slabljenje ideološke polarizacije tokom Jokovijevog drugog mandata.

To ne znači da su islamisti napustili svoja ideološka uvjerenja i ciljeve, naprotiv, to odražava političku adaptabilnost. Umjerenost indonezijskih islamista u retorici i promjena pristupa bavljenju politikom prvenstveno je pragmatizam i prilagođavanje novim realnostima u cilju lakšeg osvajanja povjerenja birača, uključujući mogućnost sklapanja saveza čak i s rivalima, ako dođe do drugog kruga predsjedničkih izbora u junu. Politički islamisti ne žele načiniti greške iz prošlosti i otuđiti veliki broj birača, koji se mogu označiti kao pluralistički muslimani a koji uglavnom podržavaju tradicionalističku muslimansku organizaciju Nahdlatul Ulama (NU), najveću muslimansku organizaciju u Indoneziji koja, prema nekim procjenama, ima 50 miliona članova ili simpatizera.

Pitanja koja se tiču kršenja ljudskih prava, represije i genocida Rohinja muslimana u Mijanmaru i genocida u Gazi i izraelsko-palestinskog sukoba općenito također pojavila su se u izbornoj kampanji. Ali ova pitanja nisu polarizirala Indonežane po islamsko-sekularno-nacionalističkim osnovama. Ova globalna muslimanska pitanja pružaju ograničeni potencijal za reaktiviranje ideoloških strasti koje su karakterizirale izborne kampanje u prošlosti

PISANI SPORAZUM S RADIKALISTIMA

Umjereni politički islamisti u Indoneziji teže islamizaciji društva i države, ali ne putem revolucije ili nasilja, već kroz postepene i mirne forme prozelitizacije, kroz sistem obrazovanja i pružanja socijalnih usluga i kroz zagovaranje političke participacije. Islamisti, dakako, žele osvojiti vlast ili udio u njoj, a zatim raditi na vjerskoj i političkoj reformi društva i države.

Zanimljivo je da su prije nekoliko mjeseci umjereni islamistički kandidati Anies i Muhaimin posjetili Rizieqa Shihaba, lidera zabranjene radikalne islamističke organizacije Front branilaca islama (FPI). Ovaj postupak bio je protumačen od oponenata kao traženje blagoslova ovog radikalnog islamskog vođe. Na ovaj način radikalniji islamisti dali su do znanja Aniesu da mu ne daju bjanko ček. Štaviše, u zamjenu za njihovu podršku, radikalni su islamisti od Aniesa i Muhaimina tražili da potpišu dokument Sporazum o integritetu od 13 tačaka. Sporazumom se obavezuju da će, budu li izabrani, podržati islamističku agendu koja podrazumijeva borbu protiv sekularizma, komunizma i blasfemije islamskih načela. Ovo islamisti drže prijetnjom koja svakog momenta može doći iz redova indonezijske kršćanske manjine, a kao refleksija arogancije. Sporazum također uvjetuje da će umjereni islamistički kandidati za predsjednika i potpredsjednika, Anies i Muhaimin, štititi javni moral zasnovan na islamskim normama i poboljšati ekonomske prilike običnih ljudi te da će to učiniti blokiranjem priliva radne snage iz Narodne Republike Kine.

Krajem 2023. godine Front branilaca islama organizirao je Konferenciju vjerskih učenjaka (Idžtima Ulama) kako bi svom izboru za predsjedničkog kandidata dali pečat vjerskog autoriteta. Ova konferencija rezultirala je vjerskom preporukom “velikog imama” Rizieqa Shihaba da se glasa za Aniesa i njegovog potpredsjednika Muhaimina.


Anies Basvedan i Muhaimin Iskandar, kandidati za predjednika i potpredsjednika, uz koje su stale i islamske radiklane grupe

Islamisti danas pažljivo izbjegavaju izjave koje se mogu protumačiti kao klevetanje, dezinformacije ili sektaško huškanje. Njihova pažnja i energija u kampanji fokusirana je na promoviranje vizije i misije Aniesa i Muhaimina korištenjem pristupačnog jezika. Ne govori se više uopće o mega uzvišenim idejama, već o jeftinim namirnicama, boljoj zdravstvenoj zaštiti, jeftinijoj struji. Preporuke su to uleme koja je potpisala sporazum s Aniesom. Islamisti su itekako svjesni opasnosti od progona i hapšenja, zbog čega se sustežu od sektaških narativa. Alfian Tadžung, jedan radikalni imam, tri godine proveo je u zatvoru – zbog klevete – jer je predsjednika republike i njegovu stranku PDI-P nazvao lakejima Indonežanske komunističke partije (PKI).

Važno je istaknuti, što obično prolazi nezapaženo i ispod radara kod većine običnih promatrača Indonezije, da analitički krugovi bliski interesima Kine i Rusije već šire priču kako iza islamski orijentiranog predsjedničkog kandidata Aniesa Baswedana stoje radikalni islamski krugovi, ali i Washington, koji ga, navodno, želi pogurati do predsjedničke palače kao svog nekadašnjeg Fulbrightovog studenta, budući da računaju da bi mogao biti pouzdaniji od dvojice njegovih sekularnih i nacionalističkih rivala Prabowoa Subianta i Gandžara Pranovoa, kao budući saveznik Washingtona u američkom nadmetanju s Kinom. Hoće li Baswedan, ako bude izabran za predsjednika, odstupiti od tradicionalne politike ekvidistance i strateške neutralnosti od konkurentnih globalnih supersila, saznat ćemo tek nakon završetka, vjerovatno drugog kruga izbora u junu.