U četvrtak 8. septembra u Sisku je otvoren novi Islamski kulturni centar. Impozantno zdanje, koje će biti centar budućeg okupljanja muslimana Siska i okolice, izgradila je TIKA, i to nakon pozitivnog odgovora predsjednika Republike Türkiye Recepa Tayyipa Erdoğana, a na zahtjev tadašnje predsjednice RH Kolinde Grabar Kitarović. Iz tog razloga džamiju je otvorio upravo turski predsjednik, a Islamski centar dobio je njegovo ime.
Otvorenju je prisustvovalo više stotina VIP gostiju, ministri, saborski zastupnici, imami, svećenici i mnoge osobe iz javnog života. Prisutnima se obratio niz gostiju, poput ministrice kulture i medija Nine Obuljen Koržinek, gradonačelnice grada Siska Kristine Ikić Baniček, gradonačelnice Petrinje Magdalene Komes, ali i sisački biskup Vlado Košić. Upravo je Košić izazvao šok među prisutnima jer je pozvao da se Hrvatima u Bosni i Hercegovini dodijeli status nacionalne manjine.
“Kao što muslimani u većinski katoličkoj Hrvatskoj imaju sva vjerska i nacionalna prava, tako želimo da i katolici u Bosni i Hercegovini gdje su autohtona manjina u odnosu na muslimane imaju sva ta ista prava te žive u ravnopravnosti i zajedništvu s pripadnicima većine.”
Dio je ovo dugog Košićevog govora u kojem nedvosmisleno poziva da se izjednače prava muslimana u Hrvatskoj i katolika u Bosni i Hercegovini. Već smo pisali da fiksna i zagarantirana prava, kakva traže Hrvati u Bosni i Hercegovini, precizno propisana i definirana, imaju samo nacionalne i vjerske manjine, međutim, Košić nije ostavio prostor za različita tumačenja jer je direktno usporedio muslimane u Hrvatskoj s katolicima u Bosni i Hercegovini. Dakle, nije moglo biti riječ o tome da je Košiću u žaru “sisačke bitke” nešto izletjelo, jer, na koncu, njegov je govor pripremljen i čitan.
Prije svega, treba reći da je posve neprihvatljivo miješati vjerska i nacionalna manjinska prava. I mimo brkanja lončića u sektorima hrvatskim Ustavom zagarantiranih manjinskih i ljudskih prava, treba reći da su Košićeve komparacije netačne i zato što Islamska zajednica u Hrvatskoj broji najviše Bošnjaka, ali njezini članovi sastoje se i od velikog broja Albanaca i Roma, pa čak i Hrvata muslimana u koje ulaze oni koji su prihvatili islam ili su asimilirani Bošnjaci.
Košićevu skandaloznu izjavu i krajnju nepamet pojačava činjenica da je Košićeva PR služba nastojala reklamirati ovu izjavu i učiniti od Vlade Košića hrvatskog junaka koji je ispred Erdoğana izašao na megdan i “očitao bukvicu Bošnjacima”. U boj, u boj, za narod svoj izašao je biskup Košić. I ispao glup, a što je najgore, usosio je vlastiti narod u Bosni i Hercegovini.
Da krenemo redom. Recep Tayyip Erdoğan je pristigao oko dva sata nakon Košićevog govora, koji je izazvao konsternaciju među okupljenima, a odmah po završetku ceremonije, Košićevi PR ministranti dostavili su desničarskim portalima pisanu verziju njegova govora koju su isti i objavili uz bombastične naslove poput: “Biskup Košić pred Erdoganom: Kao što muslimani u RH imaju sva nacionalna i vjerska prava tako želimo i da katolici u BiH imaju svoja”, “NIJE SE LIBIO! Biskup Košić pred Erdoganom rekao što zaista misli o muslimanima: ‘Želimo da katolici u BiH imaju ista prava kao i vi ovdje.’”
Neki su čak montirali fotografije Erdoğana i Košića ne bi li ostavili dojam da je turski predsjednik zaista bio prisutan tokom Košićeva govora, koji pritom i nije bio prevođen na turski. Pažljivo strukturiran govor kojim se poziva na izjednačavanje prava muslimana u RH i katolika u BiH, odnosno tačnije Bošnjaka u RH i Hrvata u BiH, može značiti sljedeće: Ili Bošnjaci postaju konstitutivan narod u Hrvatskoj ili Hrvati postaju nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini. Žao nam je da je izostao komentar predsjednika RH Zorana Milanovića, koji je prisustvovao otvorenju, održao korektan govor, da bi samo pet dana poslije mučki negirao Genocid u Srebrenici, što je u Bosni i Hercegovini krivično djelo.
Trebalo bi biti da je Milanović kao bivši socijaldemokrata upoznat s manjinskim pravima, posebno po EU standardima, pa bi upravo on mogao Čoviću objasniti da nakon Košićeva govora više nije potrebno korištenje bonskih ovlasti od Christiana Schmidta već će doći do dogovora pomoću kojeg će Hrvati u Bosni i Hercegovini dobiti status kakav danas imaju Bošnjaci u Hrvatskoj. Ipak, Bošnjaci ne žele zlo hrvatskom narodu i moramo primijetiti da bi to bilo neprihvatljivo jer Bošnjaci u Hrvatskoj trenutno nemaju niti svoju izbornu jedinicu, niti saborskog zastupnika, niti bilo koju drugu poziciju u državnoj vlasti.
Stoga, iz velike brige ipak predlažemo jednu ispravku krivog navoda. Milanović bi trebao sugerirati Čoviću, pritom se pozvati na katoličke duhovne oce i njihovu mudrost, da Hrvati u BiH imaju status kao Romi u Hrvatskoj ili još bolje po njih – Srbi u Hrvatskoj, koji su također nekoć bili konstitutivni, a danas su nacionalna manjina. Svoja prava ostvaruju preko Vijeća za nacionalne manjine i Savjet za nacionalne manjine. Imaju veliki broj udruženja, tri saborska zastupnika, svoje izborne jedinice, horove, folklore, manjinske kulturne časopise, škole ćirilice za omladinu, dobiju po povlaštenim uvjetima motokultivatore i traktore na Baniji i Kordunu, imaju čak i specijalne odnose s otadžbinom iako im tamošnji predsjednik ima problema s ulaskom u Hrvatsku.
Odnosno, Čoviću bi Milanović trebao objasniti da bi u najboljem slučaju trebao biti u ulozi Milorada Pupovca i da će mu Hrvatski narodni sabor BiH uskoro postati Srpsko narodno vijeće u Hrvatskoj, a HDZ BiH će biti Samostalnom demokratskom srpskom strankom u Hrvatskoj. I trebao bi Milanović objasniti Čoviću da se ne treba brinuti jer će ovakav rasplet i rješenje hrvatskog pitanja zasigurno razveseliti njihove zajedničke prijatelje Milorada Dodika, Aleksandra Vučića, a možda katolička PR služba uspije dobaciti i do Putina, koji će se također razveseliti da Srbi napokon mogu reći da je neumski zaljev postao srpski manjinski lavor i da su ostvarili svoje vjekovne vlažne snove o izlasku na more. Mogu se zajedno brčkati ispod Pelješkog mosta kao ugrožena vrsta sa svim pravima nacionalnih manjina.
“Što Bog dade i sreća junačka!”, rekao bi na to ban Jelačić prelazeći Dravu u pohodu na Ugarsku.
