S obzirom na to da javnost uvijek staje na stranu “žrtve režima”, trenutna vlast u Kantonu Sarajevo još uvijek izigrava opoziciju i žrtvu zločeste SDA i njenih tzv. režimskih botova (građana koji se jednostavno ne slažu s politkom “Trojke”). U slučaju kada trojkaški političari ne ispune obećanja koja su građanima javno dali, pozivaju se na opstrukcije od SDA i optužuju političke protivnike za “crtanje meta na čelo” (na taj način zapravo crtaju metu na čelo drugima – jako često običnim građanima koji samo ukazuju na njihov nerad).
POBRKAO LONČIĆE OKO POJMOVA “PRIJETNJA” I “GOVOR MRŽNJE”
Po uzoru na Srđana Mandića, isti “modus operandi” uvrijeđene mlade pokazuje SDP stranački uhljeb Adnan Šteta sa završenom Visokom školom za uslužni biznis na Romaniji, koji je postao ministar saobraćaja u Vladi KS zahvaljujući dobrim odnosom sa stranačkim šefom. Dakle, tipični uhljeb koji sada izigrava mučenika. Naime, Šteta je prvobitno obećao da će rekonstrukcija tramvajskih šina (dionica Ilidža – remiza) biti završena do maja 2022. godine, zatim je prolongirao taj rok više puta, te se došlo do obećanja da će dati ostavku ukoliko se to ne dogodi do 1. 9. 2022. godine. Ostalo je još desetak dana, a ispunjenje obećanja nije ni blizu. Da bi zadržao “fotelju” po svaku cijenu, Šteta se sjetio da još uvijek može optužiti SDA i režimske botove kao krivce zato što nije ispunio vlastito obećanje građanima Sarajeva (trend kod dijela sarajevskih medija i međunarodnih zvaničnika).
Šteta je očito pobrkao lončiće oko pojmova “prijetnja” i “govor mržnje”, jer pozivanje na ostavku i izvršenje obećanja za koje ga niko nije tjerao da daje ne može predstavljati “beskrupulozne napade, uvrede i otvorene prijetnje”. S druge strane, jedan dan u “koži” Bakira Izetbegovića i njegove porodice (koji su najviše izloženi govoru mržnje, na što se ne pale medijski alarmi) značilo bi više podložnosti govoru mržnje i prijetnjama nego što je Šteta bio u cijelom životu. Samo jedan transparent na protestima protiv nametanja izbornog zakona, poput onog “četnici klali, Izetbegovići krali”, posjeduje veću količinu govora mržnje nego sve uvrede upućene “Trojci”. Očigledno da je Adnan Šteta navikao na “tapšanje po ramenu”, pa i svaku kritiku njegovog rada smatra otvorenom prijetnjom. Ministar Adnan Šteta ponaša se kao uvrijeđena mlada, nedorasla zadatku ministra saobraćaja Kantona Sarajevo.
POLTRONSKI MENTALITET
Osim toga, ono što još više zabrinjava u Štetinom Facebook statusu (koji je baš štetan) jeste da on ne vjeruje našim institucijama, nego se poput djeteta žali “strancima” i od njih traži pomoć. U jednom dijelu kaže sljedeće:
“Zlonamjerni napadi i otvorene prijetnje bile su povod da o tome izvijestim strane zvaničnike. Prije par dana o tome sam upoznao ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini Michaela J. Murphya, šefa Delegacije Evropske unije i specijalnog predstavnika Evropske unije u Bosni i Hercegovini, Johanna Sattlera i Visokog predstavnika Christiana Schmidta.”
Njegov poltronski mentalitet, koji je više puta ovjeravan kod stranačkog šefa, preslikava se i na “strani faktor” koji je prisutan u Bosni i Hercegovini. Adnan Šteta, ukoliko je dobio prijetnje, treba prije svega to da prijavi našim institucijama, a jako zabrinjava da on o tome izvještava Murphyja, Sattlera i Schmidta. Šteta cijeli pravosudni sistem ignorira, te i zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast “vidi” u strancima koji očito drže leđa “Trojci”. Viđenje Bosne i Hercegovine kao međunarodnog protektorata svojstveno je neprijateljima Bosne i Hercegovine, a ne otkriva li Šteta ovim statusom koji međunarodni zvaničnici “stoje” iza “Trojke” (jedanaestorke)? Bakir Izetbegović bi se na to mogao nadovezati svojim riječima da ih ima 11, kao fudbalski tim, i pri tom imaju trenere iz međunarodne zajednice.
POLAGANJE RAČUNA AMBASADAMA
Ekipa stranih poslušnika (petokolonaša) koja trenutno vlada Kantonom Sarajevo, vođena kompleksom manje vrijednosti, u “stranom faktoru” vidi “gurue” kojima idu na savjetovanje i žaljenje za svaki problem koji bi trebale riješiti institucije Bosne i Hercegovine. Ako ga uopće ima. Zaobilaženje institucija Bosne i Hercegovine antibosansko je djelovanje, a ne probosansko, kako nas to žele uvjeriti trojkaški mediji i političari. Zato su i “pobjegli” sa skupa protesta protiv nametanja izbornog zakona od visokog predstavnika (OHR), jer su se zbog “populizma” morali pojaviti, ali nisu smjeli dugo ostati i podržati protest protiv Schmidta, koji svojim “rješenjima” pruža podršku antibosanskoj koaliciji.
Samo dan nakon odustajanja od odluke nametanja izbornog zakona Schmidt poziva vlast iz Kantona Sarajevo na razgovor, na kojem je, prema Konakovićevim riječima, “Schmidt galamio i lupao po stolu”. U maniru velikog vođe (diktatora), Schmidt je pozvao tzv. ujedinjenu opoziciju na vaspitnu, kao na dopunskoj nastavi kod razrednika u osnovnoj školi. To je u najmanju ruku “skandal”, ali to je za Konakovića “pokazana odlučnost” od Schmidta. Bakir Izetbegović se nije pojavio na famoznom sastanku, te jasno dao do znanja Schmidtu da on nije njegov “guru”. Dino Konaković skoro je izjavio da “Trojka” ima podršku stranaca te sve ukazuje na to da su oni odabrani kao “korisni idioti” i plaćenici za obavljanje prljavog posla. Štaviše, Konaković i Šteta u svojim statusima se bez imalo stida hvale poltronstvom. Bećirović također “hvali” međunarodni faktor, koji je navodno nepristran, iako pred njegovim “očima i ušima” za dlaku Schmidt nije dao treći entitet Hrvatima, jednim potezom. Spomenuti političari umjesto da odgovaraju građanima, oni polažu račune ambasadama, te time pokazuju da nisu tu “za narod”, nego će učiniti sve što međunarodna zajednica od njih traži, pa i na štetu njihovih glasača. U prilog tome govori i naklonost dijela sarajevskih medija i NVO sektora prema “Trojci”, jer svi znamo da oni itekako zavise od međunarodne zajednice, koja u ovom slučaju vrlo perfidno koristeći pojam “građanska BiH” nastoji udariti posljednji ekser podjeli Bosne i Hercegovine na tri entiteta.
Stoga bi ministar saobraćaja Adnan Šteta trebao prestati “kukati” i izvršiti što je obećao, što će za posljedicu imati da ga niko više neće prozivati (kako on kaže otvoreno prijetiti), a ukoliko to ne uradi, neka dostojanstveno podnese ostavku, jer obećana riječ jeste svetinja. Zadnja na što se može vaditi i pravdati jeste da ti opozicija opstruira projekt u kantonu u kojem imaju apsolutnu vlast. I to čime opstruiraju? Komentarima na Facebooku. Ovo bi moglo biti i predmetom sociološkog istraživanja kantonalnog ministarstva obrazovanja: Kako komentari na Facebooku utječu na radnu sposobnost ministra Adnana Štete?
Očigledno da se Šteta upravo poziva na to, u stilu “nemojte me više kritikovati, jer se osjećam loše i onda ne ispunim obećanje”, iako zaboravlja da je spomenuti projekat već obećao završiti u maju, a eto, javnost mu je dala još jednu šansu do septembra, te i pored toga ima “obraza” da se žali na kritike nazivajući ih prijetnjama. Da li to Šteta traži od međunarodne zajednice da uvede verbalni delikt kao u vrijeme komunizma, uz preporuku hotelskog smještaja na Golom otoku ili u najboljem slučaju nekoliko godina zeničkog zatvora za “brbljive”? Teško će se neokomunisti poput Štete naviknuti na osnovni demokratski princip – slobodu govora, ali nas čudi da su demokrate Murphy, Sattler i Schmidt pristali da budu neki novi Tito koji treba da pod strogom palicom zavodi red i ne dopušta Bošnjacima da govore, jer, tobože, neko se osjeća uvrijeđen. Marko Aurelije u svom poznatom djelu Misli/Meditacije/O samom sebi kaže: onoliko koliko je čovjek uvredljiv, govori o njegovom skladu sa samim sobom, te umjesto da Šteta kuka što ga građani kritikuju, treba da malo obrati pažnju na sebe, da radi na svojoj psihološkoj stabilnosti, jer u narodu se za ovo njegovo ponašanje kaže – ponaša se kao uvrijeđena mlada!
