Andrea Orcel, CEO (Chief Executive Office), prvi izvršni direktor talijanske banke UniCredit, stvara probleme u evropskom bankarskom sektoru, a oni koji ga poznaju uvjeravaju da neće stati dok ne ostvari neke od svojih ciljeva.

Bitka je u toku. Sredinom septembra UniCredit je kupio devet posto njemačke banke Commerzbank sa sjedištem u Frankfurtu, gradu Evropske centralne banke (ECB). Osim toga, talijanska banka kroz određene finansijske instrumente, uključujući derivate, takođe posjeduje još 11,5 posto. Drugim riječima, kontrolira oko 21% Commerzbank i bila bi spremna još više povećati svoj udio. Nadalje, UniCredit je već dioničar HypoVereinsbank, banke sa sjedištem u Münchenu.

Orcelova ideja isprva se činila da je postaviti temelje za evropsku megabanku, što bi moglo biti prvo transnacionalno bankarsko spajanje u eurozoni. To već neko vrijeme zahtijeva ECB na čelu s predsjednicom Christinom Lagarde. Potpredsjednik Luis de Guindos i drugi članovi Vijeća također često govore u prilog takvim operacijama. Planovi ECB-a, a sada i oni Orcela, međutim, u sukobu su s nacionalnim interesima i, prije svega, s vladama evropskih zemalja.

Vlada njemačkog kancelara Olafa Scholza, naprimjer, odmah je izrazila rezervu prema projektu koji će, unatoč svemu, najvjerojatnije biti u slijepoj ulici. Barem neko vrijeme. Finansijski nacionalizam za sada pobjeđuje i čini se da nijedna vlada nije voljna dopustiti banci iz druge zemlje da preuzme kontrolu nad drugom bankom u svojoj nacionalnoj orbiti. Bankarska unija koju zagovara ECB i, s manje entuzijazma, Evropska komisija kojom predsjedava Ursula von der Leyen, neće biti laka, iako se srednjoročno/dugoročno čini neizbježna.

Andrea Orcel prihvaća poteškoće, ali ne plače i drži se arapske riječi koju često ponavlja: "maktub". To znači da su stvari takve kakve jesu i da nema drugog načina da se to učini.

Orcel, rođen u Rimu 1963., stekao je reputaciju osobe u evropskom bankarstvu, kojoj su se divili i plašili se te je vrlo ambiciozan. Dva desetljeća radio je u Merrill Lynchu i bio predsjednik Uprave švicarske banke UBS. Otamo je otišao kako bi postao teoretski broj dva u Banco Santander, ali je taj transfer kasnije završio na sudu.

Španska banka poništila je operaciju, ali ih je Talijan tužio i dobio vrlo pozamašnu odštetu. Zatim je preuzeo mjesto glavnog menadžera UniCrédita, banke s problemima, koju je Orcel preokrenuo, ne bez oštrih mjera koje su uključivale smanjenje broja od oko 12.000 zaposlenika i ukidanje gotovo 500 poslovnica.

Rezultat je povratak dobiti i učetverostručena cijena dionice. S njim je teško izaći na kraj, a oni koji ga poznaju znaju da “ili si s njim ili protiv njega”. Pokušaj kontrole nad Commerzbankom odgovara poslovnim potrebama u vrijeme pada kamatnih stopa. UniCredit treba više volumena kako bi održao rezultate, a njemačka banka je vrlo neučinkovita, što nudi veliku marginu za poboljšanje. Činilo se da sve ide pravim putem, sve dok njemačka vlada, koja je u ovom trenutku vrlo slaba, nije pomislila da bi ova operacija narušila njezin imidž. Orcel je primio prvi udarac, ali neće pustiti da primi drugi i čekat će da uzvrati.