Predsjednik Sjedinjenih Država, Joe Biden, rekao je u kratkoj izjavi za novinare da "raspravlja" s vladom Benjamina Netanyahua o mogućnosti da Izrael odgovori na iranski napad bombardovanjem iranskih rezervi nafte.

Biden, koji se u srijedu usprotivio – ali ne posve, po njegovim riječima – napadu na iranska nuklearna postrojenja, uzeo je izraelsku odmazdu zdravo za gotovo, ističući da se “to neće dogoditi danas (četvrtak)”. Washington pretpostavlja da će oblik napada na kraju biti odluka izraelskog ratnog kabineta, "kao i svake suverene zemlje", ali je pozvao na "proporcionalan" odgovor na bombardovanje oko 180 iranskih projektila na njegovoj teritoriji.

"Ne dopuštamo ništa Izraelu: savjetujemo", istakao je Biden.

Nakon Bidenovih kratkih izjava, u kojima je ostavio otvorena vrata izraelskim napadima na iransku naftnu industriju, cijena sirove nafte dosegla je najvišu razinu u više od mjesec dana. Barel brenta porastao je za 5%, dosegnuvši 77,65 dolara.

Mjesec dana prije američkih izbora, poskupljenje nafte moglo bi naštetiti predsjedničkim ambicijama demokratkinje Kamale Harris, koja se u svojim govorima hvali ublažavanjem inflacije.

Sa svoje strane, zemlje Perzijskog zaljeva strahuju da otvoreni rat prijeti naftnim postrojenjima i da bi mogao prekinuti tok vađenja sirove nafte, što je temelj njihovih ekonomija. Saudijska Arabija sama proizvodi 15% svjetske nafte. Iza, na priličnoj udaljenosti, ostale su zemlje poput Iraka i Kuvajta, te naravno Irana.

Ministri zemalja Zaljevskog vijeća za saradnju i Irana sastali su se iza zatvorenih vrata u Dohi (Katar) kako bi razgovarali o deeskalaciji sukoba između Izraela i te perzijske zemlje. Prema Reutersu, zemlje Zaljeva zatražile su od Irana da bude oprezan u svom odgovoru u slučaju novog napada Izraela kao reakcije na lansiranje projektila u utorak.

Dvadeset četiri sata prije ovog sastanka, iranski predsjednik Masud Pezeshkian otputovao je u Katar kako bi sudjelovao na sastanku Foruma za dijalog o azijskoj suradnji. Taj umjereni Iranac nastoji ojačati odnose, posebno sa Saudijskom Arabijom. Pezeshkian je javno pozvao SAD i Evropu da izvrše pritisak na Izrael kako bi se izbjegla “destabilizacija regije”.

Međutim, u isto vrijeme Teheran je upozorio da će svaka zemlja koja sarađuje s Izraelom u napadu zauzvrat postati "legitimna meta" za Iran. Činilo se da Pezeshkianovo putovanje u Katar ima za cilj garantovati neintervenciju zaljevskih zemalja, što se i desilo. Ministri Katara, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Kuvajta i Bahreina uvjeravali su da će ostati neutralni i da neće dopustiti da SAD – ako direktno uz Izrael intervenira u napadu na Iran – koristi njihove baze.

Mora se zapamtiti da je Katar domaćin zračne baze s više od 10.000 američkih vojnika, Kuvajt ima isto toliko; Bahrein je baza Pete flote, a Emirati i Saudijska Arabija su mjesta američkih zračnih baza. Drugo je pitanje treba li Izraelu američku pomoć iz ovih vojnih enklava u Zaljevu da napadne Iran.

U međuvremenu, svijet čeka moguću osvetu Izraela Iranu. Kada je ekonomija u pitanju, posjedice takvog čina mogle bi značiti oživljavanje inflacijske krize koja se sada smatra kontroliranom i zaustaviti pad kamatnih stopa, posebno u Evropi.

Scenario neizvjesnosti koji uzburkava finansijska tržišta se najviše odražava na cijenu sirove nafte. Prema izvještaju koji je sredinom septembra objavila Međunarodna agencija za energiju (IEA), potražnja općenito pada u Aziji, a posebno u Kini. U ostatku razvijenog svijeta potražnja je definirana kao “anemična” i prema IEA-i, na kraju 2024. bit će gotovo dva miliona barela ispod potrošnje prije pandemije. Samo u Sjedinjenim Državama, koje su najveći svjetski potrošači nafte, potrošnja benzina je pala u pet od prvih šest mjeseci ove godine.

Zalihe sirove nafte u Sjedinjenim Državama porasle su za 3,9 miliona barela na 417 miliona barela u prošloj sedmici, u poređenju sa očekivanjima o smanjenju od 1,3 miliona. "Ovi su podaci još jedan dokaz da je tržište dobro opskrbljeno i da može izdržati sve poremećaje", rekli su analitičari ANZ-a.

Libija se vratila na tržište nakon višesedmičnih smanjenja proizvodnje a Međunarodna agencija za energiju (IEA) već je istakla u izvještaju prije dvije sedmice da čak i uz trenutna ograničenja proizvodnje u zemljama OPEC-a, svijet ima višak nafte. Ali samo zato što svijet troši manje ne znači da nafta neće i dalje biti osnovno gorivo za sve zemlje na planetu. Dakle, rizik nije toliki da će ostati bez četiri miliona barela dnevno koliko Iran proizvodi, u nezamislivom slučaju da sve njegove bušotine budu uništene ili kao reakciju teheranskog režima na mogući izraelski napad.

Sada je u centru pažnje Hormuški tjesnac, geografska enklava kroz koju prolazi 30% svjetske proizvodnje sirove nafte i 20% svjetske trgovine ukapljenim prirodnim plinom.

Iran drži ključ ovog ključnog mjesta za svjetsku trgovinu koji bi Evropu mogao dovesti u energetsku krizu. Odluči li se Teheran zatvoriti prolaz, Zapad, a posebno Evropa, trebali bi početi drhtati, a pogotovo se oprostiti od inflacijske kontrole koju je, čini se, kontinent postigao. Eskalacija cijena i novi povratak na sve veće kamatne stope su bliže nego što se misli.