Kratki spoj na tržištu bakra. Takozvani "metal za elektrifikaciju", ključni element energetske tranzicije i predodređen da postane ulje ovog stoljeća, u centru je pažnje. Zbog sve veće cijene. I zbog rastuće nestašice, sa strukturnim deficitom koji će trajati godinama. Zbog toga su sve češće krađe ovog materijala.

Cijene metala porasle su za oko 30% u 2024., na najvišoj su razini u dvije godine i oko historijskog su rekorda. Citigroup predviđa eksplozivan rast u sljedeće tri godine, u onome što je opisao kao drugi ciklus rasta u ovom stoljeću. Prvi za robu, a posebno za minerale, bio je početkom 2000. godine, s ekonomskim procvatom u Kini, kada je cijena bakra pet puta porasla u desetljeću. Ovaj put odskakanje može trajati duže, analizira El Pais.

Prema Joachimu Bertebachu, izvršnom direktoru Earth Resource Investmentsa, za agenciju DW, “ako se doista želimo osloboditi fosilnih goriva, trebat će nam ista količina bakra u slijedeća tri desetljeća kao u cijelom prethodnom historijskom razdoblju”.

Investicijska banka Goldman Sachs je u bilješci ovog mjeseca čak predložila scenarije koji su donedavno bili nezamislivi. "U nedostatku kratkoročnog rješenja, jedini način da se održi funkcioniranje tržišta bakra bio bi omjer potražnje." Predviđanja ukazuju na povećanje potrošnje od 50% do 2050. godine.

U izvještaju pod naslovom “Budućnost bakra” koji je pripremio SP Global dolazi se do uznemirujućih zaključaka. “U 21. stoljeću nestašice bakra pojavljuju se kao destabilizirajuća prijetnja međunarodnoj sigurnosti. Nestašice će lance vrijednosti staviti pod stres bez presedana. To nas podsjeća na ono što se doživjelo u 20. stoljeću s naftom, ali kod bakra to može biti naglašeno još većom geografskom koncentracijom kod rafiniranja industrijskih proizvoda. Trenutni razvojni projekti neće biti dovoljni da nadoknade manjak opskrbe, čak i ako bi se ubrzalo izdavanje dozvola i izgradnja.”

Šta se dogodilo?

Energetska tranzicija treba bakar: za električna vozila, za jačanje mreža, čak i za dizalice topline, koje će sutra zamijeniti kotlove ili solarne ploče i baterije. Tome moramo dodati i razvoj podatkovnih centara za umjetnu inteligenciju. Čak i procvat namjenske industrije, s ratovima u Ukrajini i na Bliskom istoku, ide u prilog cijeni bakra, jer je on ključni element za proizvodnju projektila i municije: vojni dronovi i druga elektronska oprema koriste bakar.

Umjesto toga, na produkcijskom planu cvjetaju loše vijesti. Nedavno je zatvoren panamski rudnik bakra firme First Quantum (1% svjetske proizvodnje), operacija koja je postala epicentar ekoloških protesta i koja je dobila negativnu presudu Vrhovnog suda zemlje. Prema UN-u, da bi dosegla ciljeve neto nulte emisije do 2030., industriji bi moglo biti potrebno oko 80 novih rudnika bakra. S investicijama teškim stotinama milijardi dolara.

Problem je što se godinama u bakar nije ulagalo, a trenutno se čeka ekonomska isplativost novog kapitala. Najnovije procjene Američkog geološkog instituta procjenjuju da postoji još oko 3,5 milijardi tona bakra kojeg treba otkriti, u poređenju s 2100 već istraženih. Dakle, ne radi se o tome da je bakar iscrpljen, nego da ga se mora vaditi i to ima cijenu. A prema S&P Capitalu, cijene bi trebale porasti još više za 20% u usporedbi s trenutnim cijenama kako bi se investicije isplatile.

Prosječno vrijeme pokretanja rudnika bakra je 15 godina (i raste). Postoje ekstremni slučajevi, poput rudnika Bystrinskoye u Rusiji: trebale su mu 32 godine da postane operativan dok je Celestial na Filipinima, otkriven 1993. godine, počeo s radom 2022. Trenutna suša – rudnici troše puno vode – itekako je utjecala na proces proizvodnje i privlačenje novog kapitala. Danas je u prosjeku potrebno premjestiti dvostruko više zemlje nego prije dvadeset godina da bi se dobile iste količine bakra.

Nadalje, mora se uzeti u obzir da se neka od nalazišta s najvećim potencijalom nalaze u osjetljivim područjima za ulaganja, kao što je slučaj s Demokratskom Republikom Kongo. Doista, geopolitički faktor ne treba podcijeniti. Nedavni izvještaj Svjetske banke naglašava kako će sve veća trgovinska ograničenja utjecati na cijene metala. Na primjer, veto na trgovinu mineralima iz Rusije, uz ograničenja prodaje u inozemstvo iz Mjanmara ili Indonezije također bi mogao utjecati na cijenu bakra. Procjenjuje se da bi do 2035. Sjedinjene Države mogle biti prisiljene uvoziti do 67% svojih godišnjih potreba za metalom bakra a to je opasna ovisnost.

Ko može imati koristi od ove situacije? Međunarodna agencija za energiju procjenjuje da će 2050. proizvodnja minerala donositi više prihoda od fosilnih goriva. Kina je vodeći svjetski prerađivač bakra, ima rezerve, ali je i veliki potrošač. Njene talionice rade s maksimalnim kapacitetom, što je također pridonijelo pogoršanju poremećaja u opskrbi. Latinska Amerika ima više od 40% rezervi bakra, a Čile je apsolutni lider.