Počeo je sastanak zvaničnika Azerbejdžana i predstavnika armenskog stanovništva u Karabahu na kojem će se razgovarati o procesu integracije u toj azerbejdžanskoj regiji. Ovaj historijski sastanak održava se u zgradi guvernera u gradu Yevlahu, koji se nalazi u blizini Karabaha.

Azerbejdžansku delegaciju vodi Ramin Mammedov, predstavnik predsjednika Ilhama Aliyeva zadužen za kontakte s Armenima u Karabahu, dok karabaške Armene predstavljaju David Melkumyan i Sergey Martirosyan. Sastanku prisustvuje i zvaničnik Ruskih mirovnih snaga.

Brojni predstavnici azerbejdžanskih, turskih i međunarodnih medija prate ovaj sastanak koji se pomno bavi situacijom u Karabahu i Južnom Kavkazu. Glavni dnevni red sastanka je integracija karabaških Armena u Azerbejdžan. Azerbejdžan je pozvao predstavnike lokalnih Armena u grad Yevlah da razgovaraju o pitanjima integracije.

Samo dan nakon što je azerbejdžanska vojska započela antiterorističku operaciju u Nagornom Karabahu, u kojoj je poginulo 27 ljudi, vlasti Artsaha (kako Armenci nazivaju sporno područje) prihvatile su predaju svojih snaga. Eskalacija napetosti ponovno je u fokus stavila historijski sukob između Armenije i Azerbajdžana, čije je pretposljednje poglavlje riješeno mirovnim sporazumom iz 2020. godine.

Posljednje je zaključeno zbog onoga što su Armenci u Nagornom Karabahu protumačili kao nedostatak međunarodne podrške zbog rata u Ukrajini. "Azerbejdžan iskorištava ometanje Rusije u Ukrajini, ali i cijelom svijetu. Podrška Kijevu pokazala je da Armenija vjerojatno neće dobiti veliku pažnju na globalnoj razini. Sve je manje apetita za intervencijom", tvrde politički analitičari.

Ruske snage prisutne su u sukobu već tri godine kao dio mirovne misije, a gotovo 2000 vojnika na toj teritoriji koordinirat će prekid vatre s azerbejdžanskim vlastima. Uloga Moskve i dalje će biti ključna u završnim fazama rata, unatoč činjenici da je njezino historijsko savezništvo s Armenijom poljuljano posljednjih mjeseci.

Premijer Nikol Pashinyan priznao je da ih je Rusija iznevjerila i da joj više ne može vjerovati kao garantu sigurnosti od početka rata u Ukrajini. Osim toga, Jerevan je započeo nove vojne vježbe sa Sjedinjenim Državama koje su protumačene kao približavanje Zapadu i NATO-u. Njihovim odnosima nije pomoglo ni to što je armenska prva dama, Anna Akobyan, nedavno otputovala u Ukrajinu kako bi isporučila humanitarnu pomoć i pozirala sa ruskim neprijateljem broj jedan, Volodimirom Zelenskim.

Nakon azerbejdžanske antiterorističke operacije, Rusija je za predaju armenskih snaga okrivila vladu Armenije jer nije zauzela aktivan stav u eskalaciji sukoba. Armenski premijer nazvao je vojnu akciju "kopnenom operacijom etničkog čišćenja" protiv armenske zajednice, ali je isključio mogućnost slanja vojske te zemlje u Nagorno Karabah.

Razlog za azerbajdžansku "antiterorističku operaciju" bila je smrt četiri azerbdejdžanska vojnika i dva civila na tom području od mina, čije se postavljanje pripisuje armenskim aktivistima. Međutim, neki analitičari doveli su u pitanje stvarne namjere Bakua da upravo sada prekine sukob. "Iako je teško tačno znati šta je azerbejdžansko vodstvo imalo na umu u ponovnom pokretanju rata protiv Armenije u to vrijeme, čini se vjerojatnim da Baku nije odvratila prijetnja ruske intervencije u ime Jerevana. Rusija jednostavno nema sposobnost vojne intervencije, a i Baku i Jerevan to znaju", objašnjava Robert Person, vanredni profesor međunarodnih odnosa na Vojnoj akademiji Sjedinjenih Država i direktor međunarodnih poslova na West Pointu.

Otvoreni sukob i mogućnost rata na Kavkazu mogli su biti diplomatski neuspjeh za Azerbejdžan, koji je od ruske invazije povećao svoju saradnju s Evropskom unijom kao alternativnim dobavljačem plina. "Energetski odnos traje već 15 godina i izgrađen je plinovod do Turske, odatle do Grčke. No, prošle godine su potpisani dodatni ugovori zbog nestašice ruskog plina“, kaže Farid Šafijev, voditelj Centra za analizu međunarodnih odnosa u Bakuu.

U julu je Ursula von der Leyen, predsjednica Evropske komisije, službeno posjetila Azerbejdžan kako bi ojačala energetski sporazum, opisujući zemlju kao "pouzdanog partnera". U to su vrijeme neki evropski čelnici upozoravali da Bruxelles jednu autokraciju zamjenjuje drugom, misleći na Rusiju i novog saveznika kojeg su međunarodne organizacije osudile zbog kršenja ljudskih prava. Nakon prekida vatre u srijedu, Marina Kaljurand, predsjednica izaslanstva Evropskog parlamenta za odnose s Južnim Kavkazom, pozvala je EU da preispita svoj odnos s Azerbejdžanom i radi na zaštiti armenskih civila.

Rat je uključio međunarodne aktere poput Turske, partnera Azerbejdžana i Rusije, te Irana kao povremenih saveznika Armenije. Za Šafijeva, mir u regiji je prilika Bakua za povećanje saradnje, sve dok se poštuje načelo teritorijalnosti koje ta zemlja zahtijeva. S azerbejdžanskog gledišta, nakon što ponovo preuzmu kontrolu nad područjem koje se smatra suverenim, mogu ojačati regionalnu suradnju. "Stabilnost će biti korisna za regiju, ali će dobiti i međunarodni akteri jer postoji mnogo važnih energetskih i transportnih projekata za Evropu, Srednju Aziju i zemlje Bliskog istoka. To je geopolitičko postignuće", zaključuje Shafiyev u razgovoru za El Confidencial.

Baku je od početka sukoba tvrdio da se Nagorno Karabah nalazi unutar međunarodno priznatih granica Azerbejdžana. Međutim, ovo područje kontrolira armensko stanovništvo od rata koji je započeo nakon pada SSSR-a. Od tog trenutka azerbejdžanska vlada ustrajava na svom pravu da istjera armenske vojne jedinice koje smatra nezakonitim na svom teritoriju. S druge strane, armenski aktivisti tvrde da je međunarodna zajednica jasno stala na jednu stranu u ovom ratu.