“Građanima Bosne i Hercegovine, onima koji nemaju rezervnu domovinu, jako je važno sjećati se svih datuma i historijskih događaja koji potvrđuju samobitnost i državnost Bosne i Hercegovine, pa tako i 25. novembar. Mučit će vas oni koji imaju rezervnu domovinu, kojima nije stalo više od onoliko koliko mogu da ovdje ušićare, dok je većinskoj Bosni i Hercegovini itekako stalo. Bosna postoji od pamtivijeka i uvijek je bila poznata po različitostima, vjerskim i etničkim, a oni koji ne priznaju različitosti su na nižem civilizacijskom nivou. Građani većinske Bosne i Hercegovine o kojoj ja govorim, a koja ima samo jednu domovinu, nadživjet će i razne Dodike i Čoviće. Šteta je što oni mrcvare ovu državu koja ima mnogo potencijala barem u balkanskim okvirima”, poručio je u razgovoru za Stav Azem Vllasi, bivši kosovski političar i advokat, nekadašnji visoki državni i partijski dužnosnik u bivšoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji (SFRJ).

“Nažalost, Bosna i Hercegovina je u teškoj situaciji zbog djelovanja onih snaga koje žele rasturiti ovu državu, prije svega ovih iz Banje Luke koji su na vlasti. Bosna i Hercegovina nema snagu da izađe iz ove situacije, bez vrlo aktivne međunarodne podrške. Sjedinjene Američke Države su svakako zainteresirane, kao i Zapadna Evropa, da Bosna i Hercegovina bude funkcionalna država, ali moraju pomoći u tome tako što će obuzdati ove destruktivne snage koje stalno prijete kako će otcijepiti jedan entitet, koje ucjenjuju kako bi sve bilo po njihovoj volji i koje tvrde da im ne treba Bosna i Hercegovina, a ona treba svim svojim građanima bez obzira na nacionalnu pripadnost. Mislim da će Bosnu i Hercegovinu očuvati volja većinske Bosne, gdje su prije svega Bošnjaci, ali i drugi građani koji je drže jedinom domovinom i nemaju rezervne”, naveo je Vllasi, koji je protekle sedmice boravio u Bosni i Hercegovini, gdje je u Bosanskom kulturnom centru Tuzlanskog kantona u Tuzli održao javnu tribinu, a nekoliko dana poslije učestvovao je i na sesiji Nezavisnih intelektualaca “Krug 99”.

Uz međunarodne intervencije, i Bosna i Hercegovina, smatra Vllasi, samoj sebi može pomoći unutarnjom konsolidacijom političkih snaga i partija, kojima prvi interes mora biti država, a ne jagma za vlašću i funkcijama.

“Žalosti me kako mogu vidjeti, a pratim situaciju u Bosni i Hercegovini, što je u ovim postizbornim kombinatorikama više izražena borba za vlast, nego interes Bosne i Hercegovine kao države, Bosne i Hercegovine kao države koja bi bila za dobrobit svih građana, i Srba u Rs-u. Od nestabilne i nefunkcionalne Bosne i Hercegovine posljedice može imati i taj entitet. Mnogi Srbi to tamo vide, ali jednostavno ne mogu da se suprotstave glavnom, da ga nazovem, jahaču apokalipse Dodiku, koji malo-malo juriša na Bosnu i Hercegovinu i ucjenjuje sve živo. Tome treba stati ukraj, ali uz pomoć međunarodne zajednice”, ističe Vllasi.

Na pitanje kako tumači namjere susjednih država, Srbije i Hrvatske, prema Bosni i Hercegovini, Vllasi odgovara: “Ne vidim da imaju zajednički interes nastupanja protiv Bosne i Hercegovine. Naprotiv, Srbiji nije stalo do Bosne i Hercegovine, nego ona priželjkuje i podstiče Dodika, otvoreno ili prikriveno, za nestanak Bosne i Hercegovine, a za Hrvatsku je glavni interes opstanak funkcionalne Bosne i Hercegovine jer tu živi i hrvatski kao jedan od tri naroda i drugo – to je najduža granica Hrvatske u susjedstvu i strateški je granica takva da Bosna i Hercegovina predstavlja zaštitni pojas od velikosrpskih pretenzija koje su otvorene prema pola Bosne i Hercegovine, Crnoj Gori i prema sjevernom dijelu Kosova. No, sutra da nestane Bosne i Hercegovine, Hrvatska bi bila prva suočena s apetitima velikosrpskog kleronacionalizma, koji radi na duže staze. Srbija više nema potencijala ni mogućnosti da više izaziva ratove u svom okruženju, silom ne smije više da krene ni na koga, ali neće stati sa svojim pretenzijama za, kako kažu, srpskim svijetom, ali samo prema ovim državama, nastalim od bivše države, a ne prema Bugarskoj, Rumuniji ili Mađarskoj.”

Kao dobru vijest za regiju, sagovornik Stava istaknuo je uspostavu diplomatske saradnje između Bosne i Hercegovine i Kosova.

“Postoji volja na obje strane za boljom saradnjom. U Bosni i Hercegovini postoji ta volja kod bošnjačkog korpusa i drugih građana koji drže do ove države, a na kosovskoj strani izražena je volja od svih za boljom saradnjom. Nažalost, ove dvije države imaju vizni režim jer u Bosni i Hercegovini, poznato je, da bi se donijela odluka o ukidanju viznog režima, potrebna je saglasnost i onih koji rade protiv Bosne i Hercegovine pa su oni i protiv približavanja Kosova i Bosne i Hercegovine. Najbolja je vijest unazad nekoliko godina ovaj Berlinski sporazum, koji će omogućiti da se obezbijedi slobodno kretanje između svih šest država u regiji s ličnim kartama, dakle i između Bosne i Hercegovine i Kosova. To će podsticati privrednu saradnju, jer, gle ironije, sada npr. Bosna i Hercegovina neke proizvode prodaje Srbiji, a Srbija preprodaje Kosovu i zarađuje na tome. Mislim da će biti dobra ta saradnja, a i lično sam spreman doprinijeti tome jer mnogo držim do prijateljstva i dobrih odnosa Bosne i Hercegovine i Kosova. Unazad pet-šest godina sam službeno dolazio s Kosova kod ministra vanjskih poslova da vidimo pitanje graničnog režima, ali nije bilo volje jer su se trebala pitati trojica ljudi, od kojih jedan iz inata nije želio da dođe do slobodnog prelaska granica u oba pravca. Ali sada će se to dogoditi.”

Vllasi se u razgovoru s publikom u Tuzli, koji je moderirao bivši novinar Ekrem Avdić, dotaknuo i prošlog sistema, kazavši da mu nedostaju multietničnost i mir, ali da ne pati za ideologijom ili sistemom koji je bio uspostavljen u bivšoj SFRJ.

Vllasi je, između ostalog, u vrijeme kada to skoro niko nije smio pomisliti, kritizirao vladavinu Envera Hodže u Albaniji, nazvavši je “brutalnom i diktatorskom”. Bio je i blizak s Josipom Brozom Titom, bivšim doživotnim predsjednikom SFRJ, a kao istaknuti političar, 1988. godine uspješno je smirio štrajk rudara u Trepči, koji je predstavljao otpor velikosrpskim pretenzijama, u čemu je imao veliku podršku albanskog naroda. Tada je upozoravao da se Slobodan Milošević, bivši predsjednik Savezne Republike Jugoslavije i Srbije, neće zaustaviti samo na Kosovu, nego će ići na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Milošević je kasnije pod teškim optužbama za ratne zločine počinjene na području Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Kosova preminuo u pritvorskoj ćeliji u Haagu 2006. godine

Vllasi, koji je poznat i kao posljednji politički zatvorenik u Jugoslaviji, osvrnuo se na hapšenje od Miloševića, nakon što je stao u odbranu legalnog, ustavnog položaja i ustavne autonomije Kosova po Ustavu iz 1974. godine, koji je bio na snazi i prema kojem su autonomne pokrajine Kosovo i Vojvodina imale dogovorne veze sa Srbijom, a po Ustavu Jugoslavije bili su konstitutivni element Federacije.

“Bio sam tada politički lider Kosova, predsjednik Pokrajinskog komiteta i bile su u toku rasprave o ustavnim promjenama iz ekonomskih razloga, a rekao sam da je odbrana legalnog ustavnog položaja Kosova naša crvena linija ispod koje nećemo ići. Milošević je vodio takvu politiku i na mitinzima po Srbiji se tražila moja glava, moje hapšenje. Kada je došlo do trenutka da se usvoje promjene u Srbiji bez naše saglasnosti, albanski narod je ustao u odbranu svog prava da odlučuje o svojoj sudbini, bilo da dalje opstaje Jugoslavija ili da je ne bude, on je održao miting u Beogradu i naručenoj grupi ljudi obećao je moje hapšenje. Oko 22 sata kaže: 'Uhapsit ćemo! Kaznit ćemo!' Otišao je poslije mitinga u kancelarije Predsjedništva SFRJ na Novom Beogradu, gdje su bili kukavci, jadno i kukavno Predsjedništvo SFRJ izabrano poslije Titove smrti 1984. godine i mandat im je bio do maja 1989. godine, a ovo sve s Kosovom se dešavalo u februaru i martu 1989. godine. Milošević im je rekao: 'Ili ćete uvesti vanredno stanje na Kosovu, ili će sutra sva masa s ovog mitinga sutra biti vama pod prozorima.' Ti su kukavci, da bi sačuvali mir, uveli vanredno stanje i to je značilo lovnu sezonu, s unaprijed pripremljenim listama za hapšenje. Bio sam među prvima, a za nekoliko dana pohapsili su petsto-šesto Albanaca, dok su u Srbiji slavili odluku da preuzima sve nadležnosti nad pokrajinama. Dok se u Beogradu slavilo i aplaudiralo, na Kosovu je policija na potpuno mirnim protestima za odbranu ustavne autonomije Kosova ubila preko dvadeset Albanaca. Svi su znali da nisam počinio nikakvo krivično djelo, a četrnaest mjeseci sam proveo u zatvoru i, kada je bilo gotovo s Jugoslavijom, izašao sam iz zatvora, ali okupacija Kosova je trajala sve do 1999. godine. Božijom pravdom i ja sam doživio slobodno i nezavisno Kosovo”, zaključio je Vllasi, koji se po izlasku na slobodu prestao baviti politikom, posvetivši se advokaturi.