Milioni muslimana širom svijeta i ove su godine zbog trenutne epidemiološke situacije bili uskraćeni za obavljanje hadža u Meki i Medini. Ova činjenica znatno je utjecala i na ekonomiju Saudijske Arabije, koja na osnovu “vjerskog turizma” godišnje inkasira visoke novčane iznose. Muhamed Jusić imenovan je prije nepunu godinu za ambasadora Bosne i Hercegovine u Saudijskoj Arabiji. S ambasadorom Jusićem razgovaramo o hadžu, o odnosima Saudijske Arabije s Bosnom i Hercegovinom, o našem velikom turističkom potencijalu, o vezi između dva naroda i o ostalim značajnim temama.

STAV: Slično kao i prethodne godine, muslimani širom svijeta nisu bili u prilici posjetiti sveta mjesta i obaviti hadž. Kako izgleda ovogodišnji hadž kojem mogu prisustvovati samo oni koji trenutno žive u Saudijskoj Arabiji te koliko ta činjenica utječe na ekonomiju Saudijske Arabije?

Jusić: Ove godine, kao i prethodne, hadž je organizovan uz učešće državljana svih zemalja svijeta, ali samo onih koji trenutno borave u Saudijskoj Arabiji. Razlog tome je poznata situacija s COVID-19 pandemijom i strah da se hadž ne pretvori u svjetsko žarište širenja pandemije. To je odluka koja je donesena uz konsultacije sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom i predstavnicima muslimana iz svijeta. Ove godine hadž je obavilo, prema preporuci nadležnog ministarstva, 60.000 vjernika. Dio njih bili su državljani Saudijske Arabije, a većina iz drugih država koji već imaju boravak u Saudiji i koji su primili dvije doze vakcine. Drago nam je da je i prošle, kao i ove godine, među hadžijama bilo i državljana Bosne i Hercegovine te da je sačuvan kontinuitet ovog obreda makar na simboličkoj ravni.

Što se ekonomskih posljedica tiče, pandemija je ostavila traga na globalnu ekonomiju i ono što se meni čini jeste da je sada prioritet sačuvati hadžsku infrastrukturu, što je veliki izazov te saudijske vlasti ulažu posebne napore ne samo da održe trenutni sistem organizacije hadža već da naprave nove reforme i da se neka iskustva koja su stečena tokom pandemije iskoriste u budućim organizacijama hadža. Ovaj proces trenutno je u toku i svi s nestrpljenjem očekuju normalizaciju prilika i ponovno otvaranje puteva prema svetim gradovima Meke i Medine.

STAV: Koliko pandemija općenito utječe na svakodnevni život u ovoj zemlji?

JUSIĆ: Saudijska Arabija proglašena je šestom državom u svijetu, a prvom među zemljama Zaljeva po svome odgovoru na pandemiju COVID-19. Ono što je primjetno tokom čitave pandemije jeste da se građani, ali i institucije, dosta revnosno pridržavaju posebnih mjera suzbijanja širenja zaraze. S procesom vakcinacije život se postepeno vraća u normalu, ali, kao i u ostatku svijeta, još se čeka na okončanje ovog globalnog iskušenja i normalizaciju života.

STAV: Uskoro se navršava godinu dana od kada obavljate dužnost ambasadora Bosne i Hercegovine u Saudijskoj Arabiji. Koliko je brojna naša dijaspora te da li postoje organizacije oko kojih se oni okupljaju?

JUSIĆ: U Saudijskoj Arabiji, Omanu i Jemenu nije brojna naša dijaspora. Imamo nešto više od stotinu studenata na raznim saudijskim univerzitetima, od kojih su neki studirali putem online platformi tokom pandemije. Imamo nekoliko naših firmi i njihovih radnika, veći broj uposlenica i uposlenika u aviokompanijama, te manji broj državljana Bosne i Hercegovine koji su u bračnim vezama s državljanima ovih država. Pokušavamo ostvariti kontakt s Bošnjacima koji desetljećima pa i stoljećima žive u Saudijskoj Arabiji i susjednim zemljama, a koji su bosanskih korijena. Tu posebno računamo na požrtvovanost i agilnost našeg Adila Bošnjaka, koji neumorno radi na jačanju veza domovine i Saudijske Arabije, naročito i njemu i meni posebno drage Medine.

Pandemija nam nije dopuštala da organizujemo veća okupljanja, ali smo uspjeli organizovati sastanke sa svima njima u manjim skupinama, posebno u Rijadu i Medini. Većina njih je u stalnom kontaktu s Ambasadom i onda kada nemaju neke konzularne ili druge potrebe.

Izuzetno sam ponosan na naše ljude koji žive i rade ovdje, kao i na njihov odnos prema domovini. Samo ilustracije radi, kada se Ambasada suočila s velikim gužvama onih koji su aplicirali za bosanskohercegovačke vize, javili su nam se naši momci koji studiraju i rade u Saudijskoj Arabiji da nam razviju vrlo sofisticiranu online platformu za zakazivanje termina, koja nam je omogućila da stavimo gužve pod kontrolu i da zaprimamo samo onoliko zahtjeva za vize koliko Ambasada može obraditi. Oni su to uradili besplatno, bez ikakve naknade, jer im je stalo i jer su od onih koji ne samo da na društvenim mrežama postavljaju poznatu izreku Johna F. Kennedyja u kojoj je rekao “ne pitajte što država može učiniti za vas, već što vi činite za nju” nego po njoj i žive.

Danas ne žele ni da im imena spominjemo ili da ih hvalimo. Takvi ljudi su sretni kada mogu svojoj domovini pomoći, jer sve što mi radimo doživljavaju da je više od posla i funkcije. Za mene su oni možda i veći ambasadori naše domovine od mene.

STAV: Saudijska Arabija i Bosna i Hercegovina su dvije zemlje koje baštine višedecenijsku tradiciju prijateljskih odnosa. U kojem segmentu bi saradnja mogla biti bolja?

JUSIĆ: Prioritet nam je privući investicije, turiste i otvoriti saudijsko tržište za naše proizvode. Dobri prijateljski odnosi, kao što ste rekli, konstanta su naših odnosa i njih samo treba nastaviti razvijati na svim poljima.

Ali još je izuzetno mnogo posla u jačanju poslovne saradnje. Drago mi je da imamo formirano Bosansko-saudijsko poslovno vijeće, da smo blizu potpisivanja dogovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja i još nekih ugovora koji bi trebali garantovati sigurnost investicija. Saudijska Arabija jako je zainteresovana za prijenos tehnologija i sve više rade na tome da privuku firme iz čitavog svijeta koje bi dio svoje proizvodnje premjestili u ovu zaljevsku državu.

Predugo čekamo da se priznaju certifikati o sigurnosti hrane između naše dvije države i ja se nadam da ćemo uskoro imati pomak na ovom planu.

STAV: Činjenica je da određene strukture vlasti opstruiraju lakši dolazak arapskih turista u našu zemlju. Koliko to utječe na turizam Bosne i Hercegovine, ali i na mišljenje građana Saudijske Arabije o Bosni i Hercegovini?

JUSIĆ: Mislim da smo odbijanjem inicijative za viznu liberalizaciju tokom turističke sezone propustili historijsku priliku da privučemo znatan broj turista iz Kraljevine Saudijske Arabije koji su ove godine zbog različitih geopolitičkih i sigurnosnih faktora tragali za novom turističkom destinacijom. Imali smo najave otvaranja novih direktnih letova i investicija u sektor turizma i usluga. Sve je to sada na čekanju.

S trenutnim viznim režimom Bosna i Hercegovina ne može računati na masovni dolazak turista iz Saudijske Arabije. Već sada su ovu priliku iskoristile države poput Albanije, Gruzije i Ukrajine, a slična nastojanja i modeli već postoje ili se razmatraju u više istočnoevropskih država, pa i država iz bosanskohercegovačkog okruženja. Samo radi ilustracije, prema podacima asocijacije Visit Ukraine Tourist, u 2020. godine je Ukrajinu posjetilo 4.000 turista iz Saudijske Arabije, dok ovih dana Ukrajinu dnevno posjeti čak 3.500 turista iz ove zemlje. Svi ti turisti, ili sigurno većina njih, prema informacijama koje su turističke agencije prenijele Ambasadi BiH u Rijadu, bili su spremni doputovati u Bosnu i Hercegovinu da su imali jednostavniji vizni režim.

Uz podršku Ministarstva vanjskih poslova, radimo na tome da se spasi barem dio turističke sezone. Na dobrom smo putu da to postignemo, ali je to daleko od onoga šta smo mogli imati da je bilo sluha za opće dobro i interes Države.

STAV: Prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović izuzetno je cijenjen u islamskom svijetu, posebno u zemljama Zaljeva. Za svoj doprinos Alija Izetbegović dobio je veliki broj nagrada, a neke od njih su pristigle i iz Saudijske Arabije. Koliko građani ove zemlje znaju o Aliji Izetbegoviću?

JUSIĆ: Izuzetno mnogo. Na njega većina građana, ne samo intelektualne elite, gleda kao na simbol borbe za slobodu obespravljenih naroda širom svijeta. On je istovremeno i simbol bosanskohercegovačkog otpora ideologiji genocida i povampirenog nacionalizma, koji zagovara netoleranciju i isključivost te etnički “čiste” prostore mitskih velikih država u kojima nema prostora za druge i drugačije. Rijetko prođe mjesec a da se u nekom od medija ne pojavi osvrt na njegov život i djelo.

Jedna od najvećih ulica u Rijadu nosi njegovo ime. Nema knjižare, ne biblioteke, nego knjižare, u kojoj se ne nalaze njegove knjige na arapskom jeziku ili knjige o njegovom ne samo političkom angažmanu nego možda i više o njemu kao muslimanskom intelektualcu i misliocu.

Nažalost, meni se čini da se o intelektualnom i svakom drugom naslijeđu Alije Izetbegovića više piše i govori u svijetu nego kod nas u domovini.

STAV: Da li se interesiraju za blisku prošlost Bosne i Hercegovine i Bošnjaka?

JUSIĆ: Starija generacija, koja se sjeća Agresije na Bosnu i Hercegovinu, još pamti taj period, ali sve više je mladih Saudijaca koji o nama ne misle kao o zemlji rata, nego kao o omiljenoj turističkoj destinaciji. Naš je cilj da očuvamo sjećanje na ono što se ovdje dešavalo, ali da gradimo imidž zemlje okrenute boljoj i svjetlijoj budućnosti. Uvijek našim prijateljima u ovom dijelu svijeta govorim da su bili s nama u najtežim vremenima i da je red da budu s nama u godinama za koje smo sigurni da će, voljom Božijom, biti godine napretka i prosperiteta Bosne i Hercegovine kao evropske države ravnopravnih građana i naroda koji rade u interesu vlastite zemlje.

Sve češće čujemo, na svim nivoima, od prosječnih građana do vjerskih autoriteta, divljenje i podršku bosanskom iskustvu življenja islama u evropskom i bosanskom kontekstu i to je velika razlika od onoga što smo devedesetih mogli čuti od nekih emisara iz arapskog svijeta o tome kako bosanski muslimani nisu baš dobri muslimani i kako islam koji se ovdje živio i praktikovao “nije ispravan”. Muslimani u Bosni mogu svoju vjersku i kulturološku posebnost učiniti svojom prednošću, da ih razumiju i na Istoku i na Zapadu, ili, ako ne budemo oprezni, možemo sebe dovesti u poziciju da ne pripadamo ni Istoku ni Zapadu. Do nas je kako ćemo sebe predstaviti svijetu, tu treba biti vrlo oprezan ako prednost ne želimo pretvoriti u slabost.

STAV: Sigurno ste imali priliku razgovarati s pojedincima iz poslovnog svijeta koji planiraju ili su već pokrenuli neki od poslovnih projekata u Bosni i Hercegovini. Šta ih motivira za ulaganje u našu državu?

JUSIĆ: I dalje mi oni češće govore o brojnim birokratskim preprekama i nejasnoćama kada žele investirati u Bosni i Hercegovini, ali se neki od njih ohrabruju da investiraju u našoj domovini i tu imamo jako dobrih i uspješnih primjera. Nadamo se da će ta pozitivna iskustva ohrabriti i druge da ulažu u Bosnu i Hercegovinu. Ali ovo što sada imamo daleko je od potencijala koje ima Saudijska Arabija. Oni su izuzetno mnogo uložili u projekte obnove, i još ulažu, naročito kroz Saudijski fond za razvoj, ali bi pravi cilj bio privući Saudijski investicioni fond ili druge privatne velike investitore. Za to je ključna promjena investicione klime u Bosni i Hercegovini, a to ne možemo preskočiti pričom o dobrim prijateljskim odnosnima dviju država ili Bosni kao dženetu na zemlji. Ne može se miješati humanitarna i poslovna priča. U ovom dijelu svijeta jasno se zna na kojim vratima se traži sadaka, a kroz koja se prolazi kada želite ući u poslovni svijet. Ne može se u poslovnom svijetu igrati na priču emocija i očekivati neka kombinacija sadake i “halaljenih para kako bi se pomoglo braći”.

Druga izuzetno važna činjenica jeste da se kao država u svojoj vanjskoj politici moramo odlučiti da li sebe predstavljamo kao državu okrenutu budućnosti koja privlači investitore i turiste ili zemlju na rubu raspada i sukoba. Ili smo zemlja narastajućeg prosperiteta ili zemlja slučaj. Ne može i jedno i drugo. Ako neko stalno prijeti secesijom, blokadama evropskog puta, blokadama zakona i odluka koji su u očitom interesu svih građana, ne može se to nadomjestiti nekim diplomatskim angažmanom ili lijepom pričom ambasadora. Ne možemo u jednom trenutku našim domaćinima govoriti da smo zemlja u koju vrijedi ulagati znatna sredstva, koja ćemo kao država zaštititi, a u drugom tražiti humanitarnu pomoć jer nemamo funkcionalnu vlast, koja, naprimjer, svjesno vrši blokadu nabavke vakcina na državnom nivou. Ili još gore, ljutiti se i ismijavati kad nam neko ne pošalje pomoć kao da je neko obavezan da nas pomaže. Ako se nastavimo ponašati kao nefunkcionalna država, onda nam ne smije biti krivo što nas drugi ne tretiraju kao što tretiraju druge suverene države, niti se pitati zašto ih doživljavaju ozbiljnije nego nas i zašto u njih ulažu, a ne u Bosni i Hercegovini.