Svako ljeto u Hrvatskoj, izuzev onoga u kojem se održavaju izbori, naziva se sezonom “kiselih krastavaca”. Razlog leži u tome što se ne događa ništa vrijedno pažnje, posebno u politici. Ljudi uživaju na moru tokom godišnjeg odmora, dok se parlamentarni zastupnici odmaraju puna dva mjeseca, od 15. jula do 15. septembra. Tokom ovog ljeta u tom pogledu ništa se nije promijenilo, međutim, kraj ljeta donio je poprilična iznenađenja i stvorio pretpostavke za vruću političku jesen.
Početkom ljeta premijer Hrvatske Andrej Plenković bio je u potpunom zamahu. Najavljeno je uvođenje eura i ulazak u Schengen, zadnja hrvatska vanjskopolitička strateška tačka time je ispunjena. Dobro, možda ne baš zadnja, jer je izborni zakon u Bosni i Hercegovini i prva i zadnja, ali sada ćemo ga staviti van kategorije. Plenković pored toga otvara Pelješki most i stvara mit o tome da je uspio realizirati projekt kojim je Hrvatska ponovno “spojena” nakon više stotina godina. Zanimljivo je kako pristupne ceste nakon Pelješkog mosta još nisu finalizirane, a most se otvara. Pored toga, Plenković i njegova Vlada kontinuirano su kupovali socijalni mir nizom paketa mjera za pomoć zbog aktualne inflacije i krize uzrokovane prvo pandemijom korona, a onda i ratom u Ukrajini.
Zamrzavane su cijene goriva, a samim time i građansko nezadovoljstvo. Plenković je nezaustavljivo obilazio teren tokom čitavog ljeta, danas Istra, sutra Split, prekosutra Slavonija, dok su svi bili u kupaćim gaćama, Andrej Plenković bio je u odijelu. I neupućenom promatraču bilo je jasno – Andrej Plenković priprema se raspisati prijevremene izbore i pokušati kapitalizirati situaciju uoči nadolazeće krize. Plenkoviću su izbori trebali da pročisti Vladu prije svega jer gotovo da više i ne postoji ministar u Plenkovićevoj Vladi koji iza sebe nema neku korupcijsku aferu. Osim toga, na taj bi način Plenković svoj premijerski mandat u slučaju pobjede produžio na 2026. te tako izbjegao da na izbore ide u 2024, kada se još moraju održati i izbori za Evropski parlament te izbori za predsjednika države. U takvoj situaciji Plenković nema niti ozbiljnu konkurenciju jer opozicija praktički i ne postoji.
S druge strane, ljudi u Hrvatskoj svaki se dan bude čitajući vijesti o korupciji i krađi. I krade se sve što se stigne, željezo, plin, nafta, novac, a zajednički nazivnik uvijek je samo jedan – HDZ.
Kada je postao predsjednik HDZ-a 2016. godine, Andrej Plenković ispalio je mitsku rečenicu: “Promijenit ću HDZ kako bih promijenio Hrvatsku.” Nažalost, Andreju Plenkoviću ide loše na tom planu i više se čini da HDZ mijenja njega nego što je obrnuto. Da nešto iza kulisa ne štima, ukazivale su dvije šokantne ostavke u Vladi, ministra finansija Zdravka Marića i ministra gospodarstva Tomislava Ćorića. Ministar finansija Marić bio je vjerovatno najpopularniji političar u državi, ozbiljna konkurencija i samom premijeru. Nestranački, stručan, elokventan i s izvrsnim rezultatima. Ne pamti se ministar finansija koji je običnim građanima na tako jednostavan način objašnjavao ekonomiju i poteze Vlade, mogla ga je razumjeti i kumica na placu i doktor ekonomskih znanosti. Međutim, nakon 6 godina, Zdravko Marić podnio je ostavku pravdajući se kako je došlo do zasićenja i kako želi nove poslovne izazove. Poprilično teško za povjerovati. S druge strane, dosta manje omiljen i već u korupcijske afere umočen Tomislav Ćorić daje ostavku i odlazi na poziciju viceguvernera Narodne banke, gdje je mjesečna plaća vrtoglavih 6.000 eura. Navedene dvije ostavke predstavljale su dvije puzzle u mozaiku koji još nije bio niti otkriven.
Prva od dvije vijesti koje su uništile Plenkovićevu ideju o prijevremenim izborima bila je smrt novinara Vladimira Matijanića. Matijanić je na brutalan način pisao o HDZ-ovim aferama, čak je neke od njih sam i otkrio. Mnogi smatraju da je Matijanić jedan od glavnih razloga zašto je HDZ propao u Splitu, ali i općenito počeo gubiti podršku u Dalmaciji. Bolovao je od Sjörgenovog sindroma te bio iznimno narušenog imuniteta. Tokom ljeta obolio je od korone te se u nekoliko navrata javljao na splitski KBC, odnosno zvao telefonom. Javnost je ostala šokirana ponašanjem doktora splitskog KBC-a koji su Matijanića savjetovali da “mokri pored kreveta” te da je normalno što mu se događa.
Čovjeku je toliko bilo loše da je njegova partnerica pozvala i hitnu pomoć, koja je utvrdila također da je sve u redu. Svega nekoliko sati nakon toga čovjek je podlegao bolesti i preminuo. Njegova partnerica, također novinarka, Andrea Topić objavila je snimke razgovora Matijanića s hitnom pomoći koje su šokirale Hrvatsku. Čovjeka koji nije mogao disati nisu htjeli primiti u bolnicu i pogriješili su u svim mogućim dijagnozama. Ovakva situacija u svakoj normalnoj zemlji bila bi razlog u najmanju ruku za ostavku ministra zdravstva i smjenu čitavog rukovodstva KBC-a. Ali ministar zdravstva napravio je ono najgore što je mogao – pokušao je stvari zataškati. Osnovao je povjerenstvo u koje je postavio sebi odane ljude i zadao im zadaću da pomno istraže cijeli slučaj.
Dakako, sukladno njihovim zaključcima, nikakvih propusta nije bilo. Cijela hrvatska javnost zgroženo je slušala pokušaje opravdanja u koje apsolutno niko nije vjerovao pa čak niti doktori koji su ih izgovarali jer su na pitanja novinara odbijali odgovoriti. Dodatno je situaciju pogoršalo i pisanje doktora, članova HDZ-a koji su po društvenim mrežama pisali da je Matijanić sam kriv jer nije nikoga zvao da ga preko veze hospitalizira. Dakle, ako nemaš veze u zdravstvu, moraš umrijeti.
I kad se činilo da po HDZ gore ne može jer se kompletna hrvatska javnost okrenula protiv njih zgađena brutalnim pokušajem zataškavanja smrti novinara Matijanića, izbila je nova megaafera. Onako jednostavno rečeno, ovaj je put HDZ nadmašio sam sebe, odnosno prekucao igricu koju igra sve ove godine. Otkriveno je kako su zaposlenici INA-e, najveće hrvatske naftne kompanije, sami sebi preprodavali plin po najnižim mogućim cijenama, a onda ga skupo prodavali u inozemstvo. Na taj način oštetili su INA-u za nevjerovatnih milijardu kuna. I sve to se vjerovatno ne bi ni saznalo da jedan od njih nije umirovljeniku Dani Škugoru, ocu Damira Škugora, direktora INA-e, uplatio na račun 500 miliona kuna.
Iznos je to koji nadmašuje mnoge budžete županija u Republici Hrvatskoj. Najveća je to pljačka u čitavoj hrvatskoj povijesti. Dakako, Damir Škugor član je HDZ-a i jedan od donatora stranke. Prije nego je uhapšen, Škugor je pokušao novac prebaciti u Švicarsku, i ko zna što bi se dogodilo da je uspio. Međutim, ekipa koja je uhapšena u ovoj akciji predstavlja 4. razinu u INA-i i poprilično je jasno kako se iza svega kriju mnogo krupnije ribe. Izvlačenje milijardu kuna iz državne firme ugrožavajući energetsku sigurnost države u situaciji kada zbog rata u Ukrajini plina praktički nema operacija je koja zahtijeva podršku mnogo jačih političkih razina. I tu dolazimo do dvije puzzle koje nisu bile jasne prije otkrivanja mozaika zvanog afera INA.
Dakako, ne postoje dokazi koji bi u ovom trenutku mogli potkrijepiti indicije, to je na pravosudnim organima da utvrde, ali je poprilično indikativno da nadležni resorni ministar Tomislav Ćorić mjesec prije izbijanja afere podnosi ostavku, a još ranije odlazi i onaj koji je to sve mogao ili spriječiti ili zamaskirati: ministar finansija Zdravko Marić. Je li Zdravko Marić bio dovoljno pošten da odbije zamaskirati uplatu od 500 miliona kuna na račun umirovljenika? Za mnogo manje iznose, npr. od 10.000 eura građani u Hrvatskoj primaju pozive od Porezne uprave s upitima o čemu se tu radi. Kako god bilo, Plenković ne samo da ne može ići na prijevremene izbore već dapače, zazire od njih. Pokazuje to i mjesečno istraživanje rejtinga političkih stranaka objavljeno 3. septembra, a po kojem je HDZ na najnižem rejtingu od kada ga vodi Plenković – 24,2 posto. Rekordan je to pad od 3 posto u odnosu na prošli mjesec.
Građani Hrvatske postali su zasićeni općom korupcijom. Andrej Plenković sve više liči na uspješnog premijera za kojeg građani žele da ode. On je u ovom momentu daleko najbolji izbor u Hrvatskoj za tu poziciju, ali korupcija kojom je prožeta njegova stranka nepovratno ga vuče na dno. Nakon šest godina, nije uspio promijeniti HDZ a time ni Hrvatsku, i ako se uskoro ne dese drastične promjene i borba protiv korupcije, građani će promijeniti premijera.
