Alžir više nema prijateljske odnose sa Španijom, ta afrička država raskinula je Ugovor o prijateljstvu i saradnji koji su potpisali 8. oktobra 2002. Pakt koji je na snazi već 20 godina i koji je Alžir odlučio okončati.
Alžir je to učinio nakon što je španski premijer Pedra Sánchez zastupnicima španskog Kongresa objasnio politički zaokret Španije i stajanje na stranu Maroka po pitanju autonomije Zapadne Sahare.
Maroko je kroz historiju suparnik Alžira. Neprijateljstvo je dostiglo vrhunac u augustu 2021., kada je Alžir u potpunosti prekinuo sve diplomatske odnose zbog sumnje da je monarhija Alaouita špijunirala njegove državne institucije ali i zbog marokanskog približavanja Izraelu.
Tome je pridodan i sukob između Fronta Polisario i zvaničnog Rabata. Alžir ne priznaje plan autonomije za Zapadnu Saharu koji je predložio Maroko 2007. Ovom inicijativom se predlagalo ustupanje niza ovlasti Saharcima, ali naprotiv, zadržali bi administraciju nacionalne sigurnosti, odbrane, vanjskih odnosa i režima eksploatacije prirodnih resursa. Te uslove je Polisario izričito odbacio, jer bi to značilo davanje veće ovlasti Maroku, nešto što je Alžiru potpuno neprihvatljivo.
Zapadna Sahara prostire se na površini od 266.000 km2 (Front Polisario kontrolira 20% teritorije) i veća je od površine Velike Britanije s obalom od 1.110 km na Atlantskom okeanu. To je jedina regija na afričkom kontinentu čiji status poslije perioda kolonijalizma još nije uređen.
Da bi razumjeli korijene današnjih dešavanja u Sahelu, moramo se vratiti stotinu godina unatrag. U dan kada je, ispred grobnice El Cidu, u katedrali u Burgosu, kralj Alfonso XIII održao govor početkom ljeta 1921. godine u kojem se odlučno izrazio za nastavak "križarskog rata" u sjevernoj Africi.
Kralj je obećao da će s afričkim osvajanjima Španija imati "dovoljno da bude među prvim narodima svijeta". Opsesija preuređivanja kolonijalnog carstva na račun afričkih zemalja obilježila je vanjsku politiku u tim godinama ali će tek sa vlašću Republikanaca, a ne kralja ili diktatora Franca, ogromno područje Zapadne Sahare dospjeti pod špansku upravu
Španski geolog Manuel Alia Medina otkrio je gigantske naslage fosfata u regiji Bucraa 1949. godine. Fosfati, željezo, nafta i plin učinili su da ta regija postane predmetom želja Španaca ali i Francuza, Bnritanaca i, naravno, Marokanaca.
Godinama kasnije, Svjetska banka će klasificirati teritorij Saharawa kao najbogatiji u cijelom Magrebu i jedan od najcjenjenijih u Africi, zbog rezervi minerala i obilja ribe.
Početkom 20. stoljeća Španija i Francuska uspostavile su konačne granice svojih kolonija u Africi, dogovarajući se o trenutnim granicama Zapadne Sahare. Godine 1934. nakon vojne akcije čitava teritorija dospijeva pod špansku upravu. Sve do izbijanja građanskog rata u Španiji, Zapadnu Saharu su čvrsto kontrolirale španske republikanske vlasti.
Vođe plemena Saharawi tada su potpisale dokument koji će dovesti do nastanka teritorije poznate kao "Španska Sahara". Kasnije će ta teritorija postati dijelom provincije španskog protektorata 1957. godine, međutim, zbog toga izbijaju oružani sukobi a snažan diplomatski pritisak natjerao je diktatora Franca da popusti. Rezolucija UN-a 1960. godine uključila je narod Sahrawi među kolonizirane narode s pravom na samoodređenje i nezavisnost.
Suočen s marokanskim planovima za aneksiju cijele španske Sahare i borbama sa sve nasilnijim nacionalističkim oslobodilačkim pokretima, Franco je pristao organizirati referendum kako bi se udovoljilo zahtjevima Ujedinjenih naroda. Ali važni rudarski interesi španskih kompanija usporili su povlačenje.
Ipak, kako se Francova diktatura bližila kraju, kralj Hassan II izvršio je pritisak na Španiju i međunarodnu zajednicu takozvanim "Zelenim maršom", koji su dijelom sponzorirale SAD. Marš 350.000 Marokanaca iznenadio je Špance u trenutku tranzicije vlasti u Madridu, nesposobne odgovoriti na vojnu akciju koju je podržala CIA.
Nakon odlaska španskih trupa iz Sahare, marokanske su snage počele progon i bombardirale fosforom i napalmom civilno stanovništvo Saharawa. Hiljade Saharavija pobjeglo je tada iz te regije.
U martu 2022. Sanchez je najavio da podržava plan autonomije koji je Maroko predstavio 2007. za Saharu. Politički zaokret je uslijedio nakon ozbiljne migrantske krize na granicama Ceute i Melille, tokom koje su stotine imigranata ušle na špansku teritoriju uz odobrenje Maroka.
Ovom sukobu nije pomoglo ni to što vođa Fronta Polisario, Brahim Galij, ušao tajo u Španiju kako bi se liječio od koronavirusa a skandal je okončan smjenom Aranche González Laye sa čela Ministarstva vanjskih poslova.
Od tada napetosti s Alžirom ne prestaju. Prvo su prekinuli diplomatske veze sa Madridom a onda je vlada Abdelmadjida Tebbounea pristala biti glavni dobavljač Italije plinom, na štetu Španije, koja je veoma ovisna o alžirskom plinu.
Kriza u odnosima dvaju zemlja eskalirala je ovih dana raskidanjem Ugovora o prijateljstvu i, nedugo nakon toga, zabranom svih komercijalnih poslova sa Madridom.
