Autizam je postao sastavni dio života mnogih porodica uprkos tomu što je ljudska civilizacija toliko napredovala. Ovu temu prate mnoge teorije zavjera i različita tumačenja koja generiraju sve veće nepovjerenje u društvu, posebno prema medicini i nadležnim institucijama.

Prema odluci Generalne skupštine Ujedinjenih naroda, 2. aprila obilježava se Svjetski dan svjesnosti o autizmu. Znak svjesnosti autizma su puzzle koje označavaju želju za povezivanje djelića i konačnim shvatanjem autizma.

Termin autizam najčešće koristimo za osobe koje zapravo imaju poremećaj iz spektra autizma (PSA).

To je kompleksan razvojni poremećaj čiji je specifičan uzrok još nepoznat. Prema istraživanjima, na 10.000 novorođene djece rađa se 4-5 djece s autizmom. Kada je riječ o autističnom spektru poremećaja radi se o 10 do 15 djece na 10.000 novorođenih. Autistične osobe imaju teškoće u komunikaciji i socijalnim odnosima, te se opiru svakoj promjeni navika. Njihovo ponašanje obilježava nezainteresiranost za druge, mehaničko ponavljanje pojedinih pokreta ili radnji, te neuobičajeno vezivanje za neki predmet. Neka autistična djeca pokazuju iznimne motorne, matematičke i druge vještine. Osobe s autističnim poremećajem imaju niz životnih poteškoća.

I Ujedinjeni narodi žele skrenuti pažnju javnosti na sve veći problem toga složenog poremećaja koji se kod pojedinaca najčešće razvije u prve tri godine života i uglavnom traje do kraja života.

Najveća radost roditelja je rođenje djece, a u slučaju utvrđivanja autizma roditelji doživljavaju šok. Pritisak i needuciranost društva pojačava pritisak na roditelje kojima se čitav život mijenja. Međutim, postoje metode kroz koje se autizam uspješno prevazilazi, ali zbog odnosa društva većina roditelja izbjegava govoriti u javnosti na ovu temu.

Liječenje psihičkih poremećaja isključivo je određen strogim pristupom liječnika ili su takve osobe u porodičnim kućama zatvorene između četiri zida i izolovane od društva. Međutim, postoje slučajevi inovativnog pristupa kroz koje se otvaraju metode znatno olakšanog i uspješnijeg tretmana autizma i sličnih stanja.

Na ovaj način je nastala metada Son-Rise kao odgovor roditelja na dijagnozu njihova sina.

Son-Rise Program napravili su Barry Neil Kaufman i Samahria Lyte Kaufman kad je njihovom sinu Ronu dijagnostikovan autizam. Iako su im savjetovali da smjeste Rona u neku instituciju zbog njegovog “beznadežnog, doživotnog stanja”, Kaufmanovi su umjesto toga osmislili jedan inovativni kućni program fokusiran na dijete u cilju da dopru do svog sina.

Jedinstveni program koji je značio potpuno odstupanje od postojećih metoda lječenja, preobrazio je Rona od nijemog, povučenog djeteta sa inteligencijom manjom od 30 u veoma komunikativnog, društveno interaktivnog mladića s količnikom inteligencije skoro jednog genija.

Zahvaljujući njima Ron je prešao put od autizma do doktora nauka koji je posvetio svoj život liječenju drugih.

Bez ikakvih tragova svoga ranijeg stanja, Ron je diplomirao na prestižnom Brown University, a zatim postao direktor obrazovnog centra za školsku djecu. Obučava porodice i pojedince u Američkom centru za lječenje autizma.

Nakon objavljivanja knjige bestselera Son-Rise i filma Son-Rise: Čudo ljubavi, koji je dobio nagradu NBC-TV, Kaufmanovi su bili preplavljeni zahtjevima za pomoć.

Odazivajući se na te zahtjeve, oni su osnovali The Option Institute i Američki centar za lječenje autizma u Massachusettsu, gdje rade Son-Rise Program od 1983. godine.