Dana 14. februara 1945. godine za stanovnike Mostara završio je Drugi svjetski rat, a jedno društveno uređenje na prostoru grada zamijenjeno drugim. Iz ideoloških razloga mnogi Mostarci taj dan doživljavaju kao nekakav “rođendan voljenog grada”. Mnogi i neće da znaju za bilo kakvu historiju grada prije tog datuma.
Naravno treba poštovati vjerovanja, ideologiju i mišljenje drugih ljudi, te braniti pravo da oni slobodno izražavaju svoja uvjerenja, ali ipak, evo ovdje nekoliko historijskih činjenica, piše mostarski historičar Ahmet Kurt.
“Odgovor na pitanje kada je Mostar nastao je dosta jednostavan i utemeljen je na više vjerodostojnih dokumenata iz tog perioda. Prema formalno-pravnim propisima tadašnje uprave Mostar kao grad je nastao u dekadi mjeseca džumadel-evvela 912. hidžretske godine, odnosno u periodu između 9. i 19. oktobra 1506. godine, odnosno kad je Mostar od strane centralne vlasti službeno proglašen gradom, tj. zvanično uvršten na listu osmanskih kasaba”, navodi on.
Prije tog perioda na prostoru današnjeg Mostara nalazilo se seoce koje je 1468. godine imalo 16 kuća, a sultanov pisar ga je evidentirao kao ruralni trg (pazar). U defter je upisan naziv trga – Köprü Hisar, što znači Most-utvrda (a ne Grad-utvrda). To je sva istina.
Prema njegovim riječima, uz viseći most na Neretvi tada nije postojalo neko urbanizirano, privredno razvijeno naselje (podgrađe), koje bi se prema srednjovjekovnim standardima moglo nazvati gradom. To je i razumljivo, jer je obližnji grad Blagaj predstavljao političko i upravno središte Hercegovine. Stoga su potpuno neosnovane pretpostavke po kojima je Mostar nastao “spajanjem” Nebojše i Cimovskog - srednjovjekovnih gradova još uvijek nepoznate lokacije. Bez pokrića je i svaka veza spomenutih gradova sa kulama koje su se u predosmansko doba nalazile uz spomenuti viseći most na Neretvi.
U narednom popisu, 1477. godine, dodaje Kurt, u 19 domaćinstava živio je 21 muškarac, poreski obveznik. Prema visini poreza na svako grlo stoke, košnicu i drugo možemo rekonstruisati čime su se seljani bavili. Najviše prihoda stanovnici su ostvarivali gajenjem vinove loze i proizvodnjom mošta te uzgojem oko 700 ovaca i koza. U manjoj mjeri bavili su se i povrtlarstvom, sijali pšenicu, ječam i proso, držali oko 30 košnica sa pčelama i gajili oko 15 svinja. Koristili su tri mlina, od kojih je jedan bio vlasništvo mostarskog imama, a druga dva su pripadala dizdaru mostarske tvrđave.
Te godine seoce na mjestu današnjeg Mostara je imalo 19 poreznih obveznika (domaćinstava) dok su sela u blizini imali sljedeći broj: Zalik 9, Dračevice 18, Rabina 82, Podgorani 16, Livač 9, Humi 8, Zijemlje 34, Goranci 42, Potoci 11, a sela Drežnice 203 domaćinstva.
