Sanadin Voloder, “Priče iz Hercegovine”, Asocijacija za kulturu, obrazovanje i sport – AKOS

U izdanju Asocijacije za kulturu, obrazovanje i sport – AKOS nedavno je objavljena autorska knjiga dugogodišnjeg novinara Sanadina Volodera pod nazivom Priče iz Hercegovine. Riječ je o novinarskim tekstovima koji tematiziraju društvene, političke i socijalne probleme Hercegovine i Hercegovaca, a koji su u prethodnih nekoliko godina kontinuirano objavljivani u bosanskohercegovačkim i regionalnim medijima, među kojima najviše u jedinom bosanskohercegovačkom sedmičnom magazinu Stav. Knjiga je podijeljena na poglavlja: Rekli su o Hercegovini, Muhabeti sa kamena i Naše naslijeđe. Prvo poglavlje sadrži veliki broj novinarskih priča u kojima sagovornici objašnjavaju određene aktuelne teme koje su važne za neki od brojnih hercegovačkih gradova obuhvaćenih autorovim istraživanjem. Poglavlje sadrži značajan broj historijskih osvrta o Bošnjacima Hercegovine koji su svojim intelektualnim doprinosom pomogli u pozicioniranju ovog područja kao bastiona bošnjačke kulture. Među njima se svakako ističu pomalo od naše javnosti zaboravljeni Hivzija Hasandedić, istaknuti putopisac Zuko Džumhur i jedan od značajnijih političara socijalističke Jugoslavije Džemal Bijedić. Autor se u prvom poglavlju bavi i temama koje su potisnute iz naše javnosti, kao što je ubistvo 114 bošnjačkih i hrvatskih civila od strane Karadžićevih i Šešeljevih Srba, počinjeno sredinom juna 1992. godine na području Mostara.

Drugo poglavlje, kao najznačajniji dio Voloderove knjige, donosi nam 13 intervjua s historičarima, književnicima, političarima, humanitarcima i vjerskim predstavnicima. Pored Hercegovaca koji trenutno žive u ovom dijelu naše domovine, autor razgovara i s hercegovačkim aktivistima iz dijaspore koji svojim kontinuiranim radom dokazuju da nisu zaboravili mjesto svog porijekla. Ovoj konstataciji ide u prilog priča o humanitarcima iz Chicaga kojima velika daljina i odsustvo izvan rodnog kraja nisu prepreka da na razne načine pomažu svoj zavičaj.

 U posljednjem poglavlju knjige Sanadin Voloder piše o bošnjačkom naslijeđu Hercegovine, tematizirajući zločine iz bliže i dalje povijesti ovog područja koji su činjeni nad Bošnjacima. Autor tako stavlja u fokus i neke skoro pa zaboravljene događaje, kao što su pokolji izvršeni nad Bošnjacima od strane četničkih formacija u Nevesinju i okolini. Ove priče, koje je Voloder uporno prikupljao, svjedoče da u bosanskohercegovačkim i regionalnim medijima ima sadržaja koji zaslužuju da pronađu mjesto i među koricama knjige.

Priče iz Hercegovine stižu nam od Mostarca koji s pravom može istaći da najbolje poznaje one o kojima piše. Bilo da se govori o Hercegovcima iz Gruda, Stoca, Mostara ili nekog drugog dijela južnog dijela Bosne i Hercegovine, zajedničko im je da svojom pričom inspiriraju one koji knjigu imaju priliku čitati. Sanadin Voloder, Mostarac sa sarajevskom adresom, nije pobornik regionalnih podjela niti je jedan od onih koji su isključivo zaneseni svojim krajem, što neki mogu pomisliti zbog naslova njegove knjige. Kao dijete okupiranog Mostara koje je moralo napustiti mjesto stanovanja zbog agresorskih napada, svjestan je da svaki dio Bosne i Hercegovine podjednako zaslužuje pažnju svakog njenog stanovnika koji joj misli dobro. Voloderova knjiga potrebna je široj javnosti koja će biti oplemenjena novim saznanjima o ljudima, događajima i procesima koji su se dogodili na našem kamenu. Po prirodi je realista koji zna pohvaliti, ali i kritizirati pojave iz svoje okoline, zbog toga se i odlučio na ovakav poduhvat u kojem otkriva sve strane hercegovačke društvene i političke svakodnevice. Značajno je napomenuti da su recenzenti ovog djela upravo Hercegovci koji svoju rodnu grudu i procese u njoj najbolje poznaju. Na 199 stranica knjige ovaj novinar i aktivista čitaocima nudi prikaz jednog dijela naše domovine na veoma pristupačan način, bez obzira na to o kojoj se temi govori. Zanimljivo je da u naslovu ove knjige stoji broj 1, koji sugerira da autor namjerava proširiti svoja novinarska istraživanja u istom smjeru, što nas može radovati jer je sasvim sigurno ostao veliki broj neispričanih priča “s kamena” koje zaslužuju biti tematizirane.  

KAJAN: ANALIZA ŽIVOTA U POHARANOJ ZEMLJI

U svojoj recenziji dr. sc. Ibrahim Kajan ističe da naslov Priče iz Hercegovine ne krije tekstove književne pripovjedne vrste, što je u prvi mah sugerirano. Kajan piše da kod Volodera nije riječ o beletrističkoj, književnoj narativnoj vrsti, koja podrazumijeva  priču u užem značenju, nego je riječ o priči  šireg i kolokvijalnog,  fluidnog značenja (kazivati – pričati), koje se u javnom medijskom prostoru oblikuju i širokoj publici prezentiraju poglavito kroz  prepoznatljive publicističke žanrove vijesti, članaka, eseja, intervjua, reportaže ili feljtona, npr.  

“Već i osnovna struktura Priča iz Hercegovine čini vidljivim barem tri od nekoliko u rukopisu registrirana tematska područja (kultura, historija, obilježja minulog rata, te individualnih i kolektivnih trauma, zatim politika, problematika mladih, ekologija i razvoj) koja Sanadin Voloder preferira u svojoj publicističkoj analizi poratnog života poharane zemlje, ispunjavajući ih konkretnim imenima i pojedinačnim sekvencama 'osobnih historija' promatranih iz vizure humanističkog razumijevanja svijeta. U tom smislu, valja naglasiti primjereno selektiranje i isticanje važnosti kulturno-historijskog, a životnog doprinosa neusporedivog bosanskohercegovačkog historičara Hivzije Hasandedića,  značaj zavičajne muzealizacije djela  Zuke Džumhura, podjednako likovnog koliko i književnog, ali i pozdravom novog izdanja njegovih Izabranih putopisa, te probuđenog interesa šire javnosti prema marginaliziranim temama nacionalne historije, primjerom tematizirane i nedovoljno rasvijetljene tragične sudbine muftije mostarskog Mustafe Karabega”, piše u Kajanovoj recenziji.  

Sanadin Voloder, primjećuje Kajan, dužnu pozornost odaje i institucijama koje promiču i organiziraju kulturni život u okviru svojih profesionalnih obaveza, među kojima se značajan prostor posvećuje mostarskom Muzeju “Hercegovina”, jablaničkom Muzeju Bitke za ranjenike na Neretvi, te konjičkom Zavičajnom muzeju. 

“U krug preferiranih tema, prema kojima Sanadin Voloder pokazuje posebnu osjetljivost, svakako se pribrajaju njegovi članci i intervjui o ratnoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu i recentnim psihološkim posljedicama rata. Te 'ratne teme' autor osvješćuje apelativnim tekstovima da se ne zaborave imena i herojski primjeri konkretnih sudionika otpora vojnim i paravojnim strukturama srpsko-crnogorskih 'dobrovoljaca' i Srpske vojske od početka aprila 1992, odnosno postrojbama HVO-a i Hrvatske vojske od 9. maja 1993”, napisao je recenzent Kajan. 

 

POZDER: PRIČE BEZ USILJENOG GIZDANJA

Safet Pozder, drugi recenzent Voloderove knjige, navodi da djelo Priče iz Hercegovine dodiruje minula hercegovačka ljeta i stoljeća, te ljude koji su ih obilježili. “Kazuje ona i o aktuelnom trenutku te se nadnosi nad ono što donosi sutra. No, sve to čini bez usiljenog gizdanja i bespotrebnog uveličavanja ili bar uljepšavanja. Ukratko, 'Priče iz Hercegovine' je surovo iskreno i istinito kazivanje iz pera Sanadina Volodera, koji i ne umije drugačije pisati. Sanadin je već godinama svojevrsni hroničar Hercegovine pa i šire. Otuda i ne iznenađuje da svoje zabilješke kroz ovu vrijednu knjigu krene sa Hivzijom Hasandedićem i Zukom Džumhurom. Premda su i jedan i drugi, u smislu sfere svog zanimanja, uveliko prevazišli Hercegovinu (pa i Bosnu i Hercegovinu), ona je ipak bila u centru njihove pažnje. Ima li, onda, Hercegovina svoje nove Hivzije i Zuke? Ako je iko sumnjao, ili eventualno bio na tragu odričnog odgovora, evo mu knjige koja će ga razuvjeriti”, piše u recenziji Safeta Pozdera.  

Pozder poručuje da Hercegovina ima svoje književnike, pjesnike i ljude vične peru i pisanju, u Hercegovini se i danas pišu pjesme, romani, poeme, ilahije i kaside. Ima u Hercegovini i danas literarnih konkursa, fondacija koje teže tome da prepoznaju i publiciraju radove mladih autora, ne samo iz Hercegovine. “Lično, beskrajno me raduje što će knjiga zanavijek od zaborava otkinuti velikane poput muftije Karabega, pjesnika rahmetli Selima Jelovca i imama očaravajućeg glasa rahmetli Salema Mezita. Dakako, vrijedi upamtiti i pribilježiti i dane agresije, stradanja civila, strijeljanje bebe u naručju majke, iživljavanja po logorima, ali i hrabrost i ljudskost osoba poput Sally Becker. Vrijedi znati da u Hercegovini i danas ima vrijednih studenata i studentskih ideja i poduhvata, fotografa čiji rad je cijenjen i uvažen i van granica ove male zemlje, kao i mladih ljudi koji, iako trenutno žive na drugom kraju svijeta, svojim angažmanom pokazuju da se rodna gruda i ljudi u njoj ne zaboravljaju”, navodi Pozder. 

Pozder je kategoričan u ocjeni da je neupitan doprinos knjige Sanadina Volodera rasvjetljivanju i očuvanju svakojakog hercegovačkog blaga: “Mnogo je kazano i istraženo. Mnogo toga još uvijek čeka da se kaže i pokaže. Upravo tu je možda i najveće postignuće ove knjige, jer, dok čitamo i tabirimo 'Priče iz Hercegovine', nestrpljivo iščekujemo novu knjigu na tragu ove. Istog ili drugačijeg naslova, iz pera Sanadina ili nekog drugog – kako god. Sanadin će nastaviti, a njegovo pisanje će biti utoliko važnije kada ova knjiga ponuka i druge autore na slične poduhvate, jer, Hercegovina ima i uvijek će imati svoje Hasandediće i Džumhure.”