Priča, iako netačna prepričavana je stotine puta u knjigama i štampi. Čak i danas neki insistiraju na priči. Ona kaže da se 21. novembra 1783. godine, kada je bilo pet minuta do podneva, veliki plavo-zlatni balon veličanstveno pojavio na nebu Pariza, u području Bois de Boulogne. Bilo je još šest godina do izbijanja Francuske revolucije i početka savremenog doba. Taj nevjerojatni spektakl morao je biti poput čuda za hiljade stanovnika koji su se slili na ulice, krovove i parkove glavnog grada Francuske da ga vide.
Knjiga 'History of Aviation' na svojoj prvoj stranici, detaljno opisuje: «Gornji dio je bio ukrašen zlatnim lilijama, a donji dio je prikazivao 12 znakova zodijaka i kraljevski amblem. Sa zemaljske kugle visila je kružna platforma koja je, imitirajući opernu ložu, bila uokvirena ljubičastim zastorima." A zatim je napisano: "Unutar platforme bili su prvi ljudi koji su ikada letjeli: Pilatre de Rozier, 29-godišnji fizičar i zapovjednik François Laurent, pješadijski oficir. Balon, na visini od hiljadu metara, preletio je nebo Pariza.“
Ali priča je pogrešna. Ne zato što ova epizoda nije istinita, već zato što Rozier i Laurent nisu bili "prvi ljudi koji su letjeli." Bio je jedan naučnik i izumitelj rođen u Rondi kod Malage kome je to uspjelo tisućljeće ranije. Tačnije 852. godine, nedugo nakon muslimanske invazije na Pirinejski poluotok, riskirao je život skočivši dva puta sa sto metara visoke kule u Cordobi, s krilima od drveta i tkanine. U drugom pokušaju uspio je ostati u zraku između jedne i deset minuta, ovisno o izvoru kojeg konsultirate. Njegovo ime: Abbas Ibn Firnas.
Podvig ovog andaluzijskog naučnika i hemičara historičari su slijedećih stoljeća ignorirali, možda i zato što nakon uspješnog salta mortale sredinom 9. stoljeća niko to više nije pokušao sve do Napoleonovog vremena pa je ta epizoda pala u zaborav. Danas se pak smatra jednim od glavnih pionira aeronautike i prethodnikom Leonarda da Vincija, utoliko prije što je bio prvi čovjek koji je izumio uređaj za letenje. Vjeruje se da je genij talijanske renesanse mogao imati pristup nekim crtežima ili zapisima učenjaka Ronde kada je dizajnirao svoj leteći stroj u 14. stoljeću.
Firnas je rođen u berberskoj porodici, vjerojatno iz plemena Masmuda koje je stiglo u Rondz u prvoj polovini osmog stoljeća. «Ovaj se izumitelj sigurno preselio u Cordobu u vrlo mladoj dobi, privučen mogućnostima koje je glavni grad Andaluzije nudio ljudima s brigama koje je on imao i, također, stalnim pobunama koje su prevladavale u regiji Takurunne u prvoj polovini 9. stoljeća", bilježi Antonio R. Acedo u svom radu 'Mudri čovjek Abbas Ibn Firnas, renesansni umjetnik 9. stoljeća' .
Acedo, istraživač iz Španskog društva za historiju nauke i tehnike priča da je Ibn Firnas njegovao gotovo sve discipline znanja, kako u području naučnog i tehničkog istraživanja, tako i u književnom i muzičkom stvaralaštvu. Bio je to čovjek izuzetne inteligencije i goleme radne sposobnosti, koji je duhom podsjećao na genije talijanske renesanse. Uveo je toliko novosti da neki historijski izvori uz njega često koriste izraz "prvi u al-Andalusu koji..."
U biografiji Kraljevske akademije za historiju, Fernando Gomez del Val objašnjava da je Firnas proučavao let ptica nekoliko godina prije nego što je napravio svoj prvi skok s tornja u Cordobi. Ono u čemu se neki izvori slažu jeste da je to učinio umotan u neku voluminoznu odjeću u uvjerenju da tako može letjeti, ali nije uspio... iako samo relativno. Prema savremenim svjedočanstvima, "nabori njegove odjeće sadržavali su puno zraka i udar o tlo mu je omogućio da ne zadobije teže ozljede". Drugim riječima, njegov silazak sa stotinjak metara visine morao je biti sličan padanju padobranom.
Firnas nije odustajao i pokušao je po drugi put s drugačijom i savršenom napravom koja se sastojala od svojevrsnih krila. Ovom prilikom pozvao je stanovnike Cordobe, uključujući i samog emira, da budu svjedoci. U njihovom prisustvu, lansirao se u zrak sa stotinjak metara visine. Unatoč godinama, pokazao je izvrsnu fizičku formu i, iznad svega, veliko povjerenje u vlastiti dizajn i neki suicidalni instinkt. I nije pogriješio, jer se čudo dogodilo. Neko je vrijeme uspio kliziti u zraku prije nego što je osjetio umor od rukovanja tom napravom znatnih dimenzija. U tom je trenutku pokušao sletjeti, ali nije to učinio glatko.
Iako izgubljena u vremenu tokom stoljeća, priča o letu morala je biti dobro poznata u to vrijeme, do te mjere da je postala neka vrsta legende. Historičari kao što su Al-Maghribi iz 13. stoljeća i Al-Maqqari s početka 18. stoljeća, zabilježili su ovaj podvig. Međutim, zajednički izvor na koji svi oni aludiraju je Ibn Hayyan, koji je to ispričao na ovaj način u svom djelu 'Muqtabis II-1' s početka 11. stoljeća:
«Neki učitelj kaže da je uspio letjeti, obukavši se u perje na bijeloj svili i dodavši mu krila s proračunatom strukturom pomoću kojih se mogao podići u zrak i poletjeti iz dijela Arruzafe, prolazeći kroz zrak i razvijajući se u njemu. Doskok mu je, međutim, bio loš jer je ozlijedio stražnjicu. Nije uzeo u obzir da ptice sjede svojom težinom na leđima. Plašio je seljake koji su ga vidjeli kako leti...”
Acedo opisuje upotrebu svile koju je nosio Firnas kao zanimljivu, jer je on bio jedan od prvih koji je koristio ovu vrstu tkanine u Al-Andalusu. Također se odlučio za brdsku opciju i piše da je idealno mjesto bilo al-Rusafa, oko tri kilometra sjeverozapadno od Cordobe, na brežuljku okruženom raslinjem u podnožju gorja Cordoba. Kako bi izveo svoj poduhvat, dodaje, morao je izabrati što manje strmu padinu, a ujedno najdužu i najujednačeniju, jer je svojim znanjem očekivao da će u zraku razviti silaznu ravnu liniju koja će ublažiti udarac.
Nakon što je dugo klizio – nema podataka o udaljenosti koju je prevalio – nije uspio pravilno manevrirati prilikom slijetanja i silovito je pao na tlo. Od udarca je nastala ozljeda leđa koju je vukao do kraja života. To ga je spriječilo da pokuša ponovo, ali čini se da je nastavio s istraživanjem sve dok nije zaključio da se nesreća mogla izbjeći da su njegova krila imala rep kao kod ptica. Danas se po Firnasu zove krater na Mjesecu, aerodrom u Iraku i most u Cordobi.
