Vladimir Prelog rođen je 23 jula 1906. godine u Sarajevu, a umro je sedmog januara 1998. godine u Zurichu. Vladimirov otac Milan, historičar, autor nekoliko knjiga iz historije Bosne i Hercegovine, predavao je u gimnaziji u Sarajevu, te je njegova porodica živjela u ovom gradu. Vladimir je u Sarajevu pohađao pučku školu. Početkom Prvog svjetskog rata Milan je premješten u Osijek, te je porodica Prelog odselila iz Sarajeva.

Vladimir Prelog nikad više nije došao u svoj rodni grad.

“Mjesto u kojem je čovjek rođen, i kada ode iz njega, kroz čitav život ostane u dragoj uspomeni. U Sarajevu sam proveo najraniju mladost. Tu sam pohađao pučku školu. Bio sam također prisutan kod atentata na Franju Ferdinanda. Mi smo, kao školska djeca, dobili košarice sa cvijećem, a zadaća nam je bila da stojimo u špaliru i da bacamo cvijeće pred kola u kojima su prolazili nadvojvoda i njegova žena Sofija… Kada sam uradio to što mi je bila dužnost, samo nekih 100 metara od tog mjesta, odjeknuli su pucnjevi i dogodilo se to što je, kako mnogi kažu, postalo uzrok Prvog svjetskog rata. Ja, doduše, ništa nisam vidio, ali sam čuo”, kazao je Vladimir Prelog novinaru Vehidu Guniću, koji ju je zabilježio u knjizi Prelog.

Nije ga mnogo toga vezalo za Sarajevo, osim činjenice da se tu rodio, ali je bio ponosan na tu činjenicu. Tim povodom, Gunić je zabilježio jednu anegdotu koju mu je Prelog ispričao.

“Poslije jednog predavanja koje sam imao na jednom univerzitetu u Los Angelesu, obratio mi se neki čovjek koji je prisustvovao mom predavanju. Mogao je biti moj vršnjak. Upitao me:
– Kolega, odakle ste Vi?
– Iz Züricha – rekoh.
– Znam, znam. To je u Švedskoj.
– Kakvoj Švedskoj? – rekoh iznenađeno. A on, shvativši da je izrekao veliku glupost, brže‑bolje kaže:
– U Vašim sam dokumentima vidio da ste rođeni u Sarajevu, u Bosni, a tamo su počele sve one ružne stvari zbog kojih je počeo Prvi svetski rat…
– Tačno – rekao sam i bio sam vrlo ponosan što on, makar i u negativnom određenju, zna gdje je Sarajevo, a ne zna gdje je Zürich.”
O tom nostalgičnom odnosu prema rodnom gradu sjećanje prenosi i Mladen Deželić, po kojem danas na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za hemiju, jedan amfiteatar nosi ime.

“Sjećam se, 1953. godine Univerzitet u Sarajevu poslao me je da obiđem neke hemijske institute u Evropi, da posebno vidim novogradnje, jer smo bili planirali da u Sarajevu gradimo institut za hemiju. Posjetio sam i profesora Preloga u Zürichu. Profesor Prelog mi je tom zgodom dao nacrte svojih laboratorijskih stolova i uređenja laboratorija. To nam je kasnije veoma dobro poslužilo prilikom izgradnje sarajevskog Instituta za hemiju Prirodno-matematičkog fakulteta. Profesor Prelog mi je tada rekao da mu je naročito drago što će se u Sarajevu graditi institut jer je njegov rodni grad”, ispričao je Deželić sjećanje koje je Gunić zabilježio u svojoj knjizi.

U Osijeku je Vladimir krenuo u gimnaziju, zatim je njegov otac opet bio premješten, ovog puta u Zagreb. Vladimir je maturirao u zagrebačkoj gimnaziji 1924. godine. Prelog je, kako je pričao, volio sport. Bio je prvak države u tehničkom petoboju koji se sastoji od atletskih disciplina 100 m s preponama, 1.500 metara, skok uvis, skok s motkom i bacanje diska. Također, volio je muziku. Osobito bosanske sevdalinke. “Najviše volim pjesmu Telal viče po Hercegovini”, rekao je Prelog u razgovoru s novinarom Gunićem.

Nakon mature, Prelog je upisao Hemijski odsjek Tehničke visoke škole u Pragu, gdje je diplomirao 1928. godine, a doktorirao godinu kasnije. Zaposlio se u jednom industrijskom laboratoriju, nastavio naučna istraživanja i za pet godina objavio 25 naučnih radova. Oženio se suprugom Kamilom i dobio sina Jana, kojeg nije interesirala hemija pa je završio historiju umjetnosti.

Počeo je sarađivati s farmaceutskom kompanijom “Kaštel” iz Zagreba (današnja “Pliva”), a od 1934. godine radio je u Zavodu za organsku kemiju Tehničkog fakulteta u Zagrebu i bio rukovoditelj laboratorije kompanije “Kaštel”. Početkom Drugog svjetskog rata Vladimir Prelog je odselio u Zürich, gdje je ostao do kraja života radeći na Katedri za organsku hemiju Savezne visoke tehničke škole u Zürichu (ETH).

Organska hemija doživjela je tokom proteklog stoljeća duboke i korjenite promjene kojima je Vladimir Prelog bio svjedok i aktivni sudionik. Sintetska hemija i istraživanja strukture prirodnih spojeva bile su u središtu interesa organskih hemičara. Preparativne metode omogućile su pripremu mnogih novih spojeva. Univerzitetski laboratoriji bili su u sprezi s industrijskim pogonima, gdje je prednjačila njemačka hemijska industrija. Sve se to do sredine 20. stoljeća zbivalo na empirijski stečenim saznanjima, tako da je organska hemija bila praktički odvojena od drugih hemijskih područja.

Praksu u sintezi organskih spojeva Prelog je stekao pripravljajući naručene hemikalije u malom pogonu svog poslodavca i prvog doktoranda G. J. Drize. Kad je Lukeš intuitivno predložio strukturu adamantana, Prelogu je sinteza tog visokosimetričnog spoja predstavljala izazov. Povezanost s tvornicom “Kaštel” potaknula je njegov interes za hemiju biološki aktivnih spojeva, a jedinstvena stereohemija adamantana usmjerila je njegova istraživanja na stereohemiju i klasifikaciju kiralnih spojeva poznatu kao CIP sustav. Ta su mu istraživanja osigurala Nobelovu nagradu, koju je 1975. dijelio s Johnom Cornforthom.

Radeći na Katedri za organsku hemiju Savezne visoke tehničke škole, prepoznao je važnost povezivanja klasične, tradicionalne organske hemije, koja se temeljila na dobroj memoriji i napornom radu u laboratoriju, i modernog pristupa koji su u nastavu i istraživanja uveli anglosaksonski hemičari. Istraživanje prirodnih spojeva i njihove uloge u biološkim procesima danas proučava molekularna biologija i Prelogovi posljednji radovi bili su posvećeni upravo bioorganskoj hemiji. Vladimir Prelog ući će u povijest hemije kao najveći organski hemičar 20. stoljeća.

Iako je cijeli život posvetio hemiji, bio je svjestan i negativnih posljedica primjene hemije.

“Da hemija gubi na popularnosti – velika je istina. Vidi se to na primjeru brojnih zapadnih zemalja, pa i primjeru naše zemlje, gdje broj studenata koji se posvećuju kemiji rapidno opada. Kada kažete kemija – to je skoro da bi se moglo reći neka loša riječ. To je tako zato što ljudi identifikuju kemiju sa njenom primjenom. Mi imamo takozvanu čistu i primijenjenu kemiju. Primijenjena kemija koristi spoznaje čiste kemije za što god bilo. Te primjene onda mogu biti dobre ili loše za čovječanstvo. Ispočetka se ne zna da li će nešto biti dobro ili loše. Uzeo bih za primjer insekticid DDT. Sada je DDT strašna stvar. Đavolja neka stvar”, kazao je Prelog u jednom intervjuu.

Vladimir Prelog bio je dopisni član Akademije nauka i umjetnosti BiH. Na kući u kojoj je rođen u Sarajevu danas stoji tabla na kojoj piše da je tu rođen veliki naučnik Vladimir Prelog, a po njemu jedna ulica u sarajevskom naselju Buča Potok nosi ime. BH Pošta Sarajevo i Hrvatska pošta Mostar izdale su poštanske markice sa Prelogovim likom, a u Mostaru je postavljena njegova bista. Po njemu nosi ime i “Napretkov” fond za stipendiranje učenika i studenata jer je i sam Prelog bio “Napretkov” stipendista. Prelog je bio jedan od 104 nobelovca koji su 1991. godine potpisali apel za mir u Hrvatskoj, a godinu kasnije i apel za zaustavljanje rata u BiH. Prelog se u jednom intervjuu pitao za taj napad da li je “zločin ludosti ili ludost zločina”.

Preminuo je 7. januara 1998. godine u Zürichu, a kasnije je urna s njegovim pepelom prenesena u Zagreb.